Postoje zakoni i povelje, ali još uvijek ima zapravo sve više brakova u koje se tjeraju maloljetnici. Prije svega su pogođene djevojčice koje se tjera u bračnu postelju, makar je izvjesno da to donosi samo nevolju.

Autor Sabina Müller-Plotnikow

Nasilje, silovanje, zlostavljanje, izrabljivanje i vjerojatna prerana smrt: posljedice preranog braka u koje se tjeraju djevojčice su užasne i dobro poznate. Oduzima im se prilika za obrazovanjem i razvojem, njihovo zdravlje je ugroženo. Prema podacima UNICEF-a, svake godine 15 milijuna djevojčica stupa u brak, neke od njih su jedva navršile deset godina. Moraju napustiti školu, brinuti se za kućanstvo supruga kojeg prije toga nikad nisu vidjele. I ostaju trudne, makar njihovo tijelo još nije spremno za to.

Trudnoća djevojčica

To ima fatalne posljedice: prema podacima humanitarne organizacije Save the children postoji neposredna veza između preranog braka, trudnoće i smrtnosti djece. “Za vrijeme trudnoće i rođenja raste rizik za buduće majke”, objašnjava Susanne Schröter koja je na čelu znanstvenog instituta Globalni islam u Frankfurtu. Etnologinja se bavi promjenom odnosa među spolovima u islamskom svijetu. Jer, dječji brak pogađa prije svega djevojčice. „Nakon poroda su te djevojčice preopterećene svojom ulogom majke jer su i same još djeca. To je apsolutno skandal”, kaže Schröter. Njih nitko ništa ne pita jer im je i suprug često mnogo stariji od njih. “Djevojčice se ne mogu braniti jer su i odnosi snaga takvi da im nikakav otpor nije dozvoljen i moguć.”

Sve više takvih brakova

Na temelju Konvencije UN o pravima djece je u većini država brak dozvoljen tek nakon navršene 18. godine. Između 2015. i 2017. su svoje propise promijenile i zemlje poput Čada, Malavija, Zimbabvea, Kostarike, Ekvadora ili Guatemale i dozvoljavaju brak samo punoljetnima. Ukinule su i mogućnost iznimke gdje se dječji brak još dozvoljavao ako roditelji pristanu ili ako to odobri sud.

Susanna Krüger, direktorica njemačkog ogranka organizacije Save the children to svakako smatra velikim uspjehom, ali nema razloga za zadovoljstvo jer ukupan broj nezakonitih dječjih brakova  – i dalje raste! Između 2015. i 2017. je diljem svijeta broj takvih veza porastao sa 11,3 na 11,5 milijuna. 82,8 milijuna djevojčica živi u zemljama u kojima takav brak još uvijek nije zabranjen. Ako se dodaju i zemlje u kojima je takav brak moguć uz pristanak roditelja ili suda, onda je još 96,1 milijuna djevojčica bespomoćno. To se prije svega odnosi na zemlje Bliskog istoka, sjevera Afrike, ali i u južnim dijelovima Azije te zapadnoj i središnjoj Africi.

Zakoni su jedno, običaji su drugo

Krüger upozorava i kako donošenje zakon nije dovoljno kako bi se spriječili malodobne nevjeste. “To je mješavina više faktora. Isprepletena je religija, kultura ili društvene, patrijarhalne strukture i utječu jedne na drugu. A prisilan brak posebno pogoduje i siromaštvo i ratni sukobi. “Roditelji ne tjeraju djecu u brak uvijek zato jer to žele”, objašnjava Krüger. Najčešće žrtve su djevojčice sa sela i iz siromašnih obitelji. Jer novac je često razlog da im se nađe, najčešće mnogo stariji muž. Siromaštva je doduše manje, ali ga itekako ima i sve veća je razlika između siromašnih i bogatih.
Etiopija

„Sigurnost” u braku?

Važan čimbenik u sklapanju takvih brakova su i oružani sukobi. Schröter navodi primjer Sirije: “Nakon izbijanja rata i osobito zbog bijega, broj dječjih brakova je tamo enormno porastao. Djevojčice i sa jedanaest, dvanaest godina su se udavale zato jer se vjerovalo da će ih to zaštiti, na primjer od seksualnog zlostavljanja. Bijeg uvijek uzrokuje veću potrebu za sigurnošću kod ljudi. Pritom posežu za oblicima tradicije koja jamči sigurnost.”

Ujedinjeni narodi su postavili cilj da se do 2030. svugdje zabrani sklapanje dječjih brakova. Kako bi se ovaj cilj ostvario, organizacija Save the children je organizirala međunarodnu konferenciju protiv dječjih brakova u Senegalu. Pozvani su i predstavnici vlada, ali i vjerske vođe, organizacije za zaštitu djece i institucije Ujedinjenih naroda. Traži se odlučnije djelovanje protiv takvih brakova: “Najvažnije je obrazovanje i da djevojčice mogu ostati u školi. Ima mnogo posla u takvim sredinama. Nije riječ samo o prosvjećivanju, nego te obitelji trebaju sigurnost da ako i djevojčica ostane neudana, to neće imati financijske posljedice”, kaže Krüger.

Preuzeto sa portala: DW