Što se to događa unutar EU-a? Poljska i Mađarska, koje su prije 14 godina postale članice Unije, okrenule su se nacionalizmu. Sastavni dijelovi fenomena koji već dugo tinja na istoku Europe.

Autor Volker Wagener, DW

Nisu bili potrebni dodatni dokazi za demonstraciju samopouzdanja članova EU s istoka Europe. Ipak, Viktor Orban, jaki čovjek Mađarske i njezin premijer, iskoristio je svoje gostovanje kod bavarskog CSU-a da još jednom uputi jasnu poruku: muslimanske izbjeglice su, kaže, za njegove sunarodnjake muslimanski osvajači, a “mi to tako ne želimo”. Mađarska sigurno ne želi da je se na našto prisiljava, izjavio je Orban za tabloid “Bild”. On ne dozvoljava uplitanje i smatra da njegova zemlja zaslužuje više poštovanja, tako je Orban reagirao na kritike lidera SPD-a Martina Schulza. Bez sumnje: sve je dublji jaz unutar EU-a.

Istočne protiv zapadnih vrijednosti

Europska unija je nekoć predstavljala predmet žudnje bivšeg istočnog bloka. To je bilo prije samo 25 godina. U međuvremenu, Europska unija ima ogromne probleme sa svojim mlađim članicama. Isto načelo važi i u obrnutom smjeru. Poljska i Mađarska vrijednosti koje zagovara Bruxelles danas najviše vole iz prizme EU-a kao svojevrsnog stroja za tiskanje novca. Oni odbacuju briselski centralizam, a u zapadnoeuropskom multikulturalizmu vide prijetnju. Umjesto toga, u Varšavi i Budimpešti se sada definiraju nove stare vrijednosti: domovina, kršćanska vjera, obitelj. Društveno-politički ideali poput ovih postali su bitni i u Češkoj i Slovačkoj. Tako se formirao kontra-pokret protiv otvorenih društava zapadne Evrope.

Iza toga se krije ideja da se u bezgraničnom, globaliziranom postojanju prednost opet da – naciji. Time Viktor Orban i njegova stranka Fidesz iznova definiraju mjerila vrijednosti za mađarsku naciju. To je pokušaj da se postojeći kompleksni, kolektivno deklariran kao opasan, svijet pojednostavi. Na istom kursu se nalazi i Jaroslaw Kaczynski, bivši poljski premijer i predsjednik stranke PiS. Obojica vladaju autokratski i ne skrivaju rezerviranost spram zapadnog društvenog modela. Orban je krstio svoju novu Mađarsku kao “iliberalnu državu”, a Kaczynski svoje restrukturiranje države naziva “dobrom promjenom”. Europsku ideju, takav je dojam, trenutno se redefinira na istoku.

Nakon socijalizma neoliberalizam

Posljedica toga je značajan pomak udesno na istočnom rubu Unije. On samo djelomično ima veze samo s ekonomskim problemima. Tezu da ekonomija pogođena krizom i visoka nezaposlenost pospješuju nacionalističko raspoloženje opovrgava primjer Češke. Ekonomski rast od gotovo pet posto i spektakularno niska stopa nezaposlenosti od tri posto, najniža u EU, na Vltavi nije spriječila prestrojavanje udesno pod premijerom Andrejom Babišom.

Sličan je razvoj događaja i u Poljskoj. Još 1990. godine prosječna zarada u toj zemlji iznosila je samo jednu dvanaestinu njemačkog prosjeka, a već 2016. godine samo jednu trećinu. Ipak, nacionalizam je u porastu. New York Times je siguran: “Populizam stanuje u istočnoj Evropi.”

Razlog zbog čega je to tako, umnogome ima veze s činjenicom da istočne države u tranziciji nakon 1990. nisu prošle kroz socijaldemokratsku eru, tvrdi Piotr Buras, jedan od vodećih politologa Poljske. Neoliberalizam se tako, gotovo bez ikakvih smetnji, dogodio u komunizmom rasturenom društvu. Socijalne države nije bilo, a sindikati su bili slabi. Prodor kapitalizma se dogodio bez ikakvog usporavanja. Sve to je ostavilo ožiljke, kao što je kompleks manje vrijednosti, koji je prisutan sve do danas. U Poljskoj, kako ističe književnik Ziemowit Szczerek, ljudi sami sebe i doživljavaju točno onako kako Zapad gleda na Poljsku, “malo siromašni, malo nazadni i manje efikasni”.

Sklonost autizmu u Poljskoj

Prošlog tjedna je novi poljski premijer Mateusz Morawiecki otputovao na svoje prvo službeno inozemno putovanje, ali ne u Bruxelles, već u Budimpeštu. To je jasna politička poruka: Mađarska je za Poljsku važnija od EU-a. On je potom posjetio svog kolegu u Slovačkoj. Iako gotovo da i nema zahtjeva za okretanjem leđa Bruxellesu, ali imajući u vidu unutarnje europske veze, Varšava se ponaša kao stranac unutar obitelji zemalja članica EU. Prema mišljenju poljske književnice Inge Iwasiow, mnogi ljudi u toj zemlji misle da će im „EU oduzeti dostojanstvo”. Sa Zapada dolaze samo “ograničenja, problemi i moralna relativizacija”. Pitanja socijalnog konsenzusa Zapada, kao što su jednakopravnost, laicizam i prava manjina još nikada nisu stigla u Poljsku, kazala je Iwasiowa.

Umjesto toga, u doba vladavine desničarske i populističke stranke PiS, Poljaci su zaokupljeni sami sobom. Taj nagon za autizmom je posebno vidljiv u ovoj 2018. godini, kada Poljska obilježava stotu obljetnicu ponovne uspostave državnog suvereniteta. Nacija je mjera stvari, a instrukcije iz Bruxellesa ili Berlina u Varšavi su zabranjene. Pravosuđe se, prema logici PiS-a, mora podrediti “volji naroda”. Iza svih nedavnih fenomena političkog i društvenog desničarskog zaokreta stoji poljski osjećaj o gotovo stalnoj historijskoj ulozi žrtve. Odgovori na to su pak patriotizam i nacionalizam.

Mađarska: Nesigurni nacionalni identitet

Sličan je i opis stanja u kojem se nalazi Mađarska. Premijer Orban sustavno „instalira” svoje vjerne sljedbenike u pravosuđe i administraciju. Ideje o tome da se nakon političkog zaokreta devedesetih godina, kada je Mađarska slijedila zapadne ideale demokratskog ustava, tržišne ekonomije i multikulturalizma, pogrešne su, kaže rektor Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti, Michael Ignatieff.

Sveučilište, čiji je suosnivač i najveći financijer mađarsko-američki investitor George Soros, je ustanova koju se poštuje širom svijeta – i trn u oku Orbanovoj politici. U prosincu je magazin Der Spiegel napisao da Mađari ne vjeruju eliti koja se obrazuje na tom sveučilištu. “Soroš je simbol financijskog kapitalizma, osoba za koju desničarski populisti tvrde da im ugrožava tradicije”.

I ovdje kulturni rat dozvoljava dublji uvid u kolektivni identitet. Tek 1920. godine Mađarska je postala samostalna država, proistekla iz Habsburške dvojne monarhije. Bila je to mlada nacija s potrebom izgradnje vlastitog identiteta. Orbanovo pozivanje na “mađarske vrijednosti” mnogim Mađarima daje osjećaj oslonca i sigurnosti. To je svijet “bez stranaca, bio-hipstera i briselskih službenika”, navodi Der Spiegel.

Ono što trenutno promatramo na istočnom rubu Europske unije većini pripadnika europske inteligencije prije više od 25 godina nije bilo ni na kraj pameti. Usvajanje demokratskih standarda i slobodne tržišne ekonomije – sa ili bez socijalne komponente, smatralo se provedenim. I to za samo nekoliko godina. Ovome se 1990. godine protivio njemački sociolog Ralf Dahrendorf. Za izgradnju i stvaranje demokratskog društva, prema procjenama ovog liberala, treba 60 godina. Ironično, ali model novih članica EU-a, Poljske i Mađarske, čini se da potvrđuje tezu kako je put prema harmonizaciji Europe doista dug.

Preuzeto sa: DW