Hamida Begum je napustila svoj dom u Mjanmaru i sa suprugom, dvogodišnjim sinom i tromjesečnom bebom pobjegla u susjedni Bangladeš prije otprilike dva mjeseca.

Prije toga suprug joj uopće nije spavao kod kuće zbog straha da će ga uhititi.

Hamida sada živi na rubu najvećeg svjetskog izbjegličkog kampa, u kojemu se nalazi 700 tisuća muslimana Rohindža, koji su ondje pobjegli pred mjanmarskom vojskom.

Događaje je UN nazvao “primjerom etničkog čišćenja iz udžbenika”.

Iako su mjanmarske vlasti rekle da se izbjegle Rohindže mogu vratiti, val iseljavanja nastavlja se i godinu nakon početka napada, 25. kolovoza 2017.

Egzodus Rohindža ugrožava demokratsku tranziciju u Mjanmaru i zacrnjuje ugled mjanmarske čelnice, dobitnice nobelove nagrade za mir, Aung San Suu Kyi.

“Kriza je nanijela enormnu štetu Mjanmaru u svijetu”, rekao je Richard Horsey, bivši UN-ov diplomat u toj zemlji i politički analitičar.

Vlada Aung San Suu Kyi odbacuje većinu optužbi za zvjerstva koja se stavljaju na teret oružanim snagama. Vlada je sagradila i tranzitne centre za prihvat povratnika u zapadnu državu Rakhine, gdje je Rohindža bilo najviše.

Međutim, Hamidina priča, kao i dolazak gotovo 150 ljudi u Bangladeš ovoga mjeseca te skoro 13 tisuća od početka godine, sugeriraju da je rješenje krize daleko.

Nove izbjeglice koje su podijelile svoju priču Reutersu, rekle su da su bile prisiljene napustiti svoja sela zbog straha od snaga sigurnosti. Navode kako su bili na rubu gladi, jer im je vojska zabranila napuštanje svojih domova i odlazak na vlastite farme.

Mjanmarske vlasti tvrde da nisu izazvale krizu, već da je vojska pokrenula legitimnu akciju protiv nasilne pobune, koju su pokrenule Rohindže, narod bez države čijim pripadnicima mjanmarske vlasti ne daju državljanstvo.

“Bila je to sustavna aktivnost grupe u svrhu dobivanja državljanstva Bengalaca”, rekao je Myo Nyunt, glasnogovornik vladajuće stranke Nacionalna liga za demokraciju (NLD).

Mnogi u većinski budističkom Mjanmaru nazivaju Rohindže Bengalcima, što većina Rohindža smatra pejorativnim terminom koji se koristi kako bi se sugeriralo da su uljezi iz Bangladeša.

Život u mraku zbog straha

Val izbjeglica pretvorio je brežuljke jugoistočnog Bangladeša u beskrajno more bijelih, narančastih i plavih šatora. Spremaju se na dug boravak.

U blizini Hamidine kolibe, muškarci grade novu školu, koju će voditi nevladine organizacije.

Hamida navodi kako je oko 5.000 Rohindža živjelo u njezinom selu na sjeveru države Rakhine, prije izbijanja sukoba u kolovozu 2017.

Kada je napustila svoje selo prije dva mjeseca, bila je među preostalih stotinjak koji su još živjeli u napola spaljenom selu. Ostala je jer nije mogla platiti odlazak u Bangladeš. Vojska je u selo dolaziva svako malo, hapsila muškarce i prisiljavala ih na rad.

Reuters nije uspio neovisno potvrditi Hamidinu priču, iako su rođaci i susjedi koji su bili prisutni potvrdili njenu verziju događaja.

“U Mjanmaru, ako moja djeca noću počnu plakati noću, ne smijem upaliti svijeću zato što tamo živimo u potpunom mraku, a vojska hapsi vidi li bilo kakvo svjetlo”, navela je Hamida.

U prošlotjednom izvještaju UNHCR-a piše kako je više od pola novih izbjeglica reklo kako njihovi rođaci u Myanmaru namjeravaju napustiti svoje domove zbog straha.

“Ljudi nam kažu da se osjećaju kao zatvorenici. Ne mogu napustiti svoje kuće, a muškarci ne mogu ribariti zbog ekstremno dugog policijskog sata”, rekla je Caroline Gluck, predstavnica UNHCR-a u izbjegličkim kampovima.

Aung San Suu Kyi je u utorak u Singapuru rekla kako je zemlja odradila pripreme za repatrijaciju izbjeglica, ali je dodala kako je teško odrediti vremenski okvir.

“Bangladeš mora povratnike poslati natrag”, rekla je. “Mi ih samo možemo dočekati na granici”, dodala je Suu Kyi.

Glasnogovornik NLD-a Myo Nyunt priznao je da su etničke i religijske tenzije, koje su uzrokovale nasilje u državi Rakhine, još uvijek prisutne.

“Situacija se nakon godinu dana nije promijenila”, rekao je. I proći će dosta vremena dok se ne popravi, dodao je.