Subjektivan kadar plesa, u pozadini s gramofona svira valcer. Kamera kruži. Dobro osmišljena, atmosferična filmska scena – snimana telefonom, jer radilo se o domaćoj zadaći – očito zaokuplja pažnju gledatelja.

AUTOR: Vid Barić, Jutarnji list

– Jadranka, vi ste kao Lars von Trier – javlja se predavač gospođi Jadranki Jamaković (69).

Zatim krupni kadar Jutarnjeg lista, lucidno osvijetljen. Moćna scena listanja novina uz kavu, također iz subjektivne perspektive. Idući je filmski isječak, međutim, bio vertikalno snimljen – netko nije najbolje shvatio zadatak.

– Film je umjetnost koja traži strpljenje, mnogo ponavljanja, a ponekad se najbolje scene snime već kada su svi glumci premoreni i kada biste najradije odustali od svega – ponovno se obraća predavač.

Velik interes

Nalazimo se na filmskoj radionici “Samo nebo nam je granica” za generaciju 54+, u organizaciji Udruge Bacači sjenki iz Zagreba, koju sufinancira Europski socijalni fond. Spomenuti predavač je Boris Bakal, kazališni i filmski redatelj, pisac, glumac i multimedijalni umjetnik. Uokolo sjedi četrdesetak lica – interes za zagrebačkom radionicom bio je golem. Bacači sjenki će, spomenimo, u idućim mjesecima istu radionicu organizirati i u Sinju te Pakracu, a ovo je jedna od njihovih brojnih interdisciplinarnih i edukativnih akcija kakve su izveli u posljednjih 17 godina u Hrvatskoj te inozemstvu. Šezdesetogodišnji Đino Radanović oduševljen je radionicom.

– Dosad sam imao nekog površnog doticaja s filmom. Radio sam u marketingu, a ovamo sam došao da se vidim kako izgledaju ti procesi iznutra. Saznao sam dosta o opremi i montaži. Htio sam vidjeti što je novo u svijetu filma, produkcijskom i tehničkom aspektu. Nadam se ukrasti nešto od Borisovog znanja – govori nam Đino Radanović (60) pa dodaje da ga je iznenadilo koliko starijih ljudi razmišlja kao on. Zapravo, kaže, šokiran sam.

Na filmskoj radionici stariji ljudi s maksimalnim zanosom govore o filmu. Seciraju mu vrste, žanrove i načine pristupa. U tjedan dana, koliko traje radionica, dotaknut će se mnogih njegovih teorijskih aspekata, ali će i mnogo snimati.

– Ideja je da iz praktičnog rada usvajaju teorijske aspekte – reći će Bakal, koji u radu s ovim ljudima ima potporu i nekoliko mlađih kolega okupljenih oko udruge. Tu su kamere, kompjutori za montažu, ali i camera obscura putem koje polaznici shvaćaju kako funkcionira moderna kamera. Čini se kako će mnogi polaznici nakon ove radionice biti u mogućnosti sami snimiti, montirati i distribuirati svoj uradak online.

Praktičan rad

– Zainteresiralo me da se upoznam s filmom, shvatim kako on nastaje, kako bih to znanje mogla dalje iskoristiti za svoje potrebe. Moj veliki hobi je scrapbooking i dobro će mi doći filmsko znanje da to podignem na još jednu razinu više – govori polaznica radionice Krystyna Simić.

– Presretna sam što sam ovdje – nastavlja. Boris je sjajan pedagog i odlično prenosi svoje znanje. Dobar je animator i uspijeva pridobiti našu zainteresiranost, a i mi smo odlični kao grupa – govori.

– Mi radimo već godinama. Jučer smo s ovom grupom radili montažu, učili osnove tranzicija u filmu, sutra ćemo raditi TV formate, scenarij za TV emisije… Učit ćemo snimati i reportažnu formu, ali i slagati sportske vijesti – pojašnjava Boris Bakal, voditelj radionice zabavnog, emancipacijskog i obrazovnog karaktera koja generaciji 54+ nudi mogućnost ulaska u svijet filma onkraj standardnog kino ili TV gledateljskog iskustva.

– Najstarija polaznica ima više od osamdeset godina, a najmlađi polaznik ima 56. Grupa je u odličnoj interakciji, međusobno svi rade, a putem se otvaraju pa čak i progovaraju o nekim osobnim traumama. Volim reći kako su filmske radionice izgovor za dobro društvo. Mislim da je stvaranje dobre atmosfere i dinamike preduvjet za dobar rad – nastavlja Bakal te napominje kako iz brojnih filmskih radionica koje tijekom godine odrade s djecom izađe čak 70 filmova, od kojih su mnogi nagrađivani. U deset godina, koliko se bave filmskim radionica, podučili su filmu više od 7000 polaznika svih dobi.

– Neki od njih su završili kao profesionalci u filmu – ističe.

I Sonja Fištek je oduševljena atmosferom na radionici te načinom rada.

– Stariji ljudi ponekad nemaju mnogo izbora i sadržaja koji im se nude, a ovo je iznimna radionica zbog kvalitete rada i sadržaja koji nam je dostupan, kao i zbog svih ovih mladih ljudi koji nam pomažu naučiti o filmskoj umjetnosti. Živimo u svijetu koji njeguje kult mladosti i stvara se bespotreban jaz među generacijama. Mi na ovu radionicu dolazimo svaki dan zadivljeni kao djeca, ambijent je vrlo poticajan i mogu reći kako se u meni probudilo ono što sam imala prije 30 godina. Igramo se, zbližavamo i odupiremo crno-bijeloj svakodnevici – završila je Sonja Fištek, polaznica radionice.