Ideja je nastala u jednom grčkom izbjegličkom kampu: 15 mladih Afganistanki je osnovalo “Migratory Birds”, list od izbjeglica za izbjeglice. Pisanje kao korak ka samoodređenju.
Autor Gordon Wüllner, DW
Mahdiji Hosseini su od malih nogu govorili da kao djevojčica ništa ne vrijedi. Ova kćerka jedne afganistanske izbjegličke obitelji je odrasla u Iranu, u “stalnom duševnom ratu” i “kao čovjek niže klase”, kako to ona opisuje. Drugi učenici u školi su ju šikanirali, vlasti su ju kao izbjeglicu diskriminirale. A u vlastitoj zajednici je patila zbog toga što je žena. “Jedna afganistanska žena ima puno toga za reći, ali ona nije naučila govoriti”, napisala je kasnije u jednom vlastitom članku. “Samo muškarcima je dopušteno da budu glasni i rabijatni.”
To su isječci iz lista “Migratory Birds” (Ptice selice), multijezičnih novina koje izdaju izbjeglice za izbjegličku zajednicu. Mahdia Hosseini ima 28 godina i glavna je urednica toga lista koji nastaje i tiska se u jednom izbjegličkom kampu u Grčkoj. “Zar nije došlo vrijeme da se probiju sve barijere koje su me čitavog mog života okruživale?”, pita ona u jednom od svojih članaka. Sa svojim listom joj je to očito i pošlo za rukom: “Migratory Birds Newspaper” tiska članke na pet različitih jezika.
Muškarci: “Žene ne mogu biti novinari”
Pogled unazad u 2016. godinu: posjet stranih novinara je za ljude u jednom izbjegličkom kampu u blizini Atene od početka izbjegličkih kretanja u smjeru Europe ubrzo postao uobičajena stvar. No, ti reporteri iz cijelog svijeta nisu bili rado viđeni u kampu. “Nitko nije htio pričati s njima”, prisjeća se Mahdia koja je nakon bijega iz Irana u Europu i sama stanovala u tom kampu. Tada je rijetko tko vjerovao u to da bi ti intervjui mogli nešto pokrenuti i stanovnicima kampa pomoći. “Tako smo htjeli mi sami postati reporteri i nama dati glas”, priča glavna urednica Mahdia. 14 afganistanskih, prije svega maloljetnih djevojaka se oduševilo Mahdijinom idejom. One su htjele pisati o vlastitim pričama, pričama koje opisuju njihov bijeg i život u kampu. Njihova vizija: vlastite novine. Ali muškarci u kampu nisu baš kao napredak shvatili to što im sada pitanja ne postavljaju strani novinari, već mlade žene iz kampa. “Govorili su: žene ne mogu biti novinari”, priča Mahdia Hosseini.
Integracija kroz ravnopravnost
No, te mlade žene su se unatoč tome dalje sretale na svojim redakcijskim sastancima, a i kako bi razmijenile iskustva. Uz pomoć grčke organizacije za mlade “Network fo Children’s Right” (Mreža za prava djeteta) su organizirale donatore poput UNHCR-a ili EU-organizacija te su mogle svoju viziju pretočiti u stvarnost. U travnju 2017. je tiskano prvo izdanje lista “Migratory Birds” sa člancima na perzijskom, grčkom i engleskom jeziku. Danas je list dostigao tiražu od 13.000 i dijeli ga se u kampovima i socijalnim ustanovama koje se angažiraju u pomoći izbjeglicama. U međuvremenu je tiskano jedanaesto izdanje, a “Ptice selice” u međuvremenu cvrkuću na pet jezika, među kojima su arapski i urdu, službeni jezik u Pakistanu. Članci se tiskaju na jeziku kojega koristi novinarka, a online se prevode na engleski. “Pišemo o našoj patnji, o tome kako se doista prema nama ophodi, a i kako nam se može pomoći”, kaže 18-godišnji Sirijac Mo Alrifai koji je također dio redakcije. Muškarac u timu? “Počelo je kao ambiciozan projekt mladih žena, ali sada ovdje rade ravnopravno djevojke i mladići”, kaže 28-godišnja Denisa Bajraktari koja taj novinarski projekt mentorira kao obučena novinarka, a kojoj je to i glavni posao. Kao daljnji integracijski uspjeh ona vidi i činjenicu da u tim novinama dosta dolazi do izražaja sloboda mišljenja. “Mnogim autorima je u njihovim domovinama zabranjeno govoriti. Sada imaju slobodu govora i znaju kako ju iskoristiti.”
Nisu samo izbjeglice dio redakcije
U početku nije bilo planirano da list bude multijezičan. “To se, naravno, tako razvilo zato što mnogi mladi ljudi žele biti dio ovoga”, pojašnjava Bajraktari. “Na koncu svatko može dati onaj doprinos koji želi dati.” Onaj tko ne piše, pravi fotografije, svojim idejama doprinosi na redakcijskim sastancima ili se angažira na web-radiju koji je nastao iz ovoga projekta. I grčki mladi ljudi su dio projekta. Tako se pravljenje tih novina pretvara u platformu za razmjenu između domicilnog stanovništva i izbjeglica.
Mnogi autori dolaze i odlaze, odlaze dalje u Europu ili se vraćaju. I svoje ime “Migratory Birds” list je dobio zahvaljujući zajedničkoj nadi osnivačkog tima da će svatko od njih jednog dana odletjeti u smjeru sreće i mira. Za glavnu urednicu Mahdiju Hosseini bi taj smjer mogao biti Njemačka: “Tamo žive moji otac i sestre.”
