Velika retrospektivna izložba “Ljubav i otpor” Ivane Popović otvorena je u četvrtak navečer u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) s više od 250 radova koji autoricu predstavljaju u svestranosti njezina stvaralaštva, od područja kazališta, kostimografije, performansa, kiparstva do mode, slikarstva, crteža, primijenjene umjetnost i produkt dizajna, prenosi Hina.

Umjetnica, koja je za života ispreplitala sva ta područja stvarajući u različitim medijima, predstavljena je na 2. katu MSU-a, u Prostoru za povremene izložbe, nizom originalnih radova, fotografijama eminentnih domaćih fotografa koji su pratili njezin rad i javno djelovanje, dokumentacijom, video- snimcima performansa i kazališnih predstava, kostimima koje je radila za neke od najznačajnijih predstava.

Iz modnog segmenta njezina rada posebno se ističu “Žrtve mode” i “Standard konfekcija”, a iz vizualnog skulpture – najznačajnija dva ciklusa Promatrači i Babuške te, među ostalim, ciklusi Super Sing te slike nastale na Palmižani.

Ivančević: Humanizam je imanentan u radu Ivane Popović

Autorica i kustosica izložbe “Ljubav i otpor” Nataša Ivančević, rekla je kako je izložba nastala nakon dvogodišnjeg istraživanja opusa prerano preminule umjetnice koji nije bio obrađen. Uslijedilo je prikupljanje brojnog materijala u čemu joj je u velikoj mjeri pomogla umjetničina majka Leposava Popović.

“Kada sam počela raditi na izložbi nisam mogla ni predvidjeti koliko je toga uspjela napraviti, u to vrijeme su bili prikupljeni samo portreti Bad – Bad Boys, i malo ‘Promatrača’, no kada se saznalo da se priprema izložba materijali su samo počeli stizati”, istaknula je.

Ivančević kaže kako je humanizam imanentan u radu Ivane Popović, odakle i naziv izložbe. “Svi koji su je poznavali znaju kako je ljubav bila u središtu njene osobnosti, a otpor se odnosi na to što je kroz subverzivne pristupe izražavala kritičnost i upozoravala na razne anomalije u društvu”, istaknula je.

Uz brojne poklonike rada Ivane Popović iz svijeta umjetnosti i mode, na izložbi su bile umjetničine kćeri i majka Leposava

Popović koja je zahvalila svima koji su sudjelovali u projektu i pokazali svoju ljubav i suosjećanje za Ivanu.

U ime zagrebačkog gradonačelnika brojne okupljene posjetitelje MSU-a pozdravila je Eva Brunović, a izložbu je otvorio državni tajnik Ivica Poljičak.

Izložbu prati katalog – monografija na 376 stranica i s 430 fotografija, koja počinje i završava s Ivanom Popović, otvara je njezin intervju iz časopisa Metro iz 1995., a zatvara tekst o “Promatračima”.

Tu su još tekstovi Ive Šimata Banova, njezina profesora s Akademije likovnih umjetnosti, dramatičara Vladimira Stojsavljevića koji ju je pratio od samih početaka, Martine Petranović koja je popisala njezinu kostimografiju, a Ivan Vidić podsjetio je na njezinu zanimljivu osobnost.

Tekst Dragana Živadinova predstavlja ju kao predstavnicu zadnje avangarde 20. Stoljeća, Marka Peljhana podsjeća na projekt

Makrolab, Lea Vene koja piše o segmentu mode, Suzana Marjanić o performansima, Ivan Salečić o cjelokupnosti opusa s fokusom na modu te urednice monografije Nataše Ivančević o autoričinom radu na području likovne umjetnosti.

Tijekom trajanja izložbe na medijskoj fasadi MSU-a prikazivat će se animacija “Ivanin pogled” Markana Radeljića, a muzejska trgovina pripremila je poseban suvenirski program.

Umjetničkim aktivizmom Ivana Popović preispitivala je društvene fenomene

Ivana Popović (1968-2016) diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1993. godine. Još kao studentica djelovala je na nezavisnoj suvremenoj kazališnoj sceni, vodeći kazališne skupine – Studio kinetičke figurativne skulpture “Linija manjeg otpora“ i Virus Teatar Michelangelo.

Već od prvih izvedbi (revija šešira u Kulušiću 1989., predstava Ribizl bomba na Eurokazu 1991.) razabiru se elementi koji će

trajno obilježiti njezin rad, od sklonosti igri, parodiji, travestiji i ironiji do skulpturalnosti kostima i preobrazbi tijela kostimom, kao i umjetnički aktivizam u skladu s kojim je kritički sagledavala, preispitivala, i ismijavala mnoge društvene fenomene poput nametnutih jednoobraznih standarda ljepote i odijevanja, nacionalizma, etno-kiča i malograđanštine.

Ostvarila je opsežan kostimografski opus za više od dvadeset predstava u Sloveniji i Hrvatskoj (na predstavama Montažstroja, Dragana Živadinova, Marka Peljhana, Ivice Buljana, Krešimira Dolenčića, Ivana Lea Leme i drugih).

U modnom dizajnu djelovala je neovisno o lokalnoj modnoj sceni, neopterećena svjetskim trendovima, svu odjeću šivala je sama, naglašavajući rad s prirodnim materijalima. Ručno je bojala i oslikavala tkanine, kojima je pristupala kao obliku kiparenja. Serijom projekata “Žrtve mode” i “Standard konfekciji” daje kritiku modnog sistema.

Radila je slike, kolaže, crteže, skulpture, instalacije. Nije ju zanimalo istraživanje forme, već prikaz trenutka i doživljaja, prijenos emocija i priče, uvijek s čovjekom u središtu. Modelirala u glini, a pamti se njezinih 10 000 figurica Promatrača, što je njezin posljednji kiparski projekt.