Scenarij je otprilike sljedeći: počinitelju kaznenog djela u resocijalizaciji će po odsluženju kazne pomagati i pas kojega će po završetku procesa moći i udomiti. Ovo je najplastičniji rezime pilot-projekta S.N.A.G.A, kojim će se prvi put u Hrvatskoj u postpenalni proces, a u cilju učinkovitije resocijalizacije i reintegracije, uključiti i psi.

Autor: Višnja Gotal: Jutarnji list

Projekt je to za koji je čakovečkom Skloništu za životinje Prijatelji iz Europskog socijalnog fonda i hrvatskog Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske odobreno 1,18 milijuna kuna, s kojima će se na terenu skloništa postaviti modularni Edukacijski centar, namijenjen za međusobnu interakciju psa i čovjeka iz kaznenog sustava. Nositelj projekta je ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec – udruga pri kojoj djeluje i sklonište Prijatelji – a partneri su Hrvatska škola Outward Bound, Centar za rehabilitaciju Silver i Međimurska županija, uz stručnu suradnju Probacijskog ureda Varaždin, HZZO-a Varaždin, HZZO-a Čakovec i Obiteljskog centra Varaždin.

Dobri uvjeti
Osuđenici iz Međimurja i Varaždina, friško otpušteni iz zatvora na uvjetnu slobodu, počinitelji kaznenih djela osuđeni na uvjetnu kaznu uz zaštitni nadzor i/ili sigurnosne mjere, ali i određene skupine maloljetnih osuđenika, tijekom tri će tjedna odraditi edukacije iz četiri područja – iskustvenog učenja u prirodi, rad sa psima, logoterapiju i inkluzivno volonterstvo. Osim što će se u Lici i velebitskim vrletima učiti životu u prirodi, najveći dio projekta će provoditi s napuštenim psima u čakovečkom skloništu, poznatome po vrlo dobrim uvjetima za pse koji žive na čak 20 tisuća kvadrata uglavnom gradskog zemljišta. Druga “znamenitost” skloništa je voditeljica Aleksandra Hampamer, koja sa psima ne radi, nego živi.

Poznata su njezina rigorozna pravila pri davanju pasa u udomiteljstvo: ni jedan od više stotina pasa pod njezinom paskom, nije i neće biti udomljen nema li potencijalni vlasnik vrline potrebne za suživot sa psom. Unatoč tome, ili baš zbog toga, čakovečko je sklonište rekorder po udomljavanju. Primjerice, početkom ove su godine Aleksandra i suradnici brinuli o 800 pasa, a pred koji dan ih je bilo 560. I godina ranije završila je s većim brojem udomljenih, nego primljenih pasa. U skloništu se nadaju da će se taj trend nastaviti. Priliku za udomiti psa dobit će i osuđenici koji prođu trotjednu resocijalizaciju.

– Kliknu li međusobno… Nisu svi za sve. Energije im se trebaju podudarati – govori Aleksandra Hampamer.

Voditelj projekta S.N.A.G.A (Samopouzdanje, Nesebičnost, Aktivizam, Govor istine, Asistencija) je Goran Stojanović koji je najveći dio života posvetio radu u udrugama. S Aleksandrom se poznaje tri desetljeća i kad je lani u lipnju izašao natječaj za jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za pomoć i podršku resocijalizacije i reintegracije počinitelja kaznenih djela u društvo, pozvala ga je da pomogne u pisanju i podnošenju projekta. Projekt je prošao i potpisan je ugovor, da bi danas temelji budućeg Edukacijskog centra bili gotovi.

Bezuvjetna ljubav
– Polaznike će u radu sa psima voditi stručni treneri. Povezivanjem polaznika sa psima, kroz usvajanje će se vještina i igru raditi na njihovoj resocijalizaciji – pojašnjava Goran Stojanović i kaže da resocijalizacija osuđenika uz pomoć pasa nije novost u svijetu.

– U nekim zemljama dovode psa u zatvorske prostore, i zatvorenik ga socijalizira, nakon čega odlazi na udomljavanje. To je višestruko dobro. Isti će se model primijeniti i kod nas, s razlikom što će se umjesto u zatvoru čovjek i pas družiti u skloništu – govori Goran Stojanović. Dio edukacije će se odnositi i na buduće zapošljavanje osuđenika, u vezi čega spominje paradoksalnu situaciju proizašlu iz egzodusa Hrvata.

– Donedavno su poslodavci u širokom luku izbjegavali bivše zatvorenike, a danas doslovno čekaju ispred zatvora vrbujući ih za posao uz osiguran stan i hranu, a što je njima potrebno da se polaganije privikavaju na vanjski svijet. Osobito ako su služili dugotrajne zatvorske kazne. Izađe li čovjek van, a ostane bez socijalne potpore, to je put natrag u kriminal.

Potreba je povratak samopouzdanja, a rad sa psima je u tom segmentu idealan. Čovjek socijalizira životinju i vidi učinke svog rada. Pas je bezuvjetna ljubav, podrška, vjernost i prisutnost. Dog i God, samo obrnuto. Pse za trening odabrat će trener na osnovu “međusobnog prepoznavanja čovjeka i psa”. Kad čovjek odabere psa i pas čovjeka, počinje interakcija – pojašnjava.

U program će biti uključeni mladi, prvenstveno od 19 do 25 godina, a najstariji do 36. godine.

– Mlade odabiremo zato što imaju snagu i otvorenost mijenjati se – zaključuje Goran Stojanović.

O tome tko će dobiti priliku učiti psa i učiti od psa, odlučivat će Vesna Šumiga, voditeljica varaždinskog Ureda za probaciju.

Teoretski bi to mogao biti i osuđenik (1983.), osuđen na 15 godina zatvora, a uvjetno otpušten dvije godine prije isteka kazne, koji je prilikom pljačke ubio blagajnicu.

Vesna Šumiga neće komentirati ovakvu pretpostavku. Iza nje je bogato iskustvo u probacijskom sustavu pa se svi uključeni slažu da će njezina stručnost biti neprocjenjiva u izboru polaznika projekta.

– Po izlasku iz zatvora, ljudi su pogubljeni i nerijetko čujem da bi se najradije vratili iza rešetaka. Vani su nerijetko odbačeni od obitelji i okoline, poslodavci su sumnjičavi, a događa se da ih i liječnici opće prakse odbijaju primiti među svoje pacijente – kaže Vesna Šumiga.

Ovo nije prvi put da bira koga će poslati na druženje sa psom i u ovom procesu ubojica trudnice u startu ispada iz igre. Psima će poslati nenasilne ljude, s adresom blizu njihove i pokazanim afinitetom prema životinjama.

I voditeljica skloništa Prijatelji, Aleksandra Hampamer, inicijatorica projekta, zaključuje:

– Ljudi su zadovoljni u kontaktu sa životinjama, za razliku od kontakta s drugim ljudima. Životinje im daju sasvim drukčiju atmosferu, poticaj… Neki su psi tako i udomljeni pa mi je palo na pamet da se po uzoru na neke zemlje i rad sa psima uvede u probacijski sustav – pojašnjava odakle ideja za S.N.A.G.A.-u.

S.N.A.G.A. će, smatraju svi uključeni u projekt, biti od višestruke koristi: za osuđenike, sustav koji nema vremena baviti se resocijalizacijom pa je “ponavljača” puno, ali i za pse koji uz dobru vibraciju izvuku ono najbolje iz čovjeka.

Projekt zasad traje dvije godine. U prvoj godini će educirati učitelje, a u drugoj započinje spajanje pasa i ljudi. Pokaže li se pilot-projekt uspješnim, sklonište će u budućnosti uz pomoć bezuvjetne pseće ljubavi još mnogim osuđenicima pomoći u njihovu povratku na slobodu.