“Skupili smo se da hodamo za život nakon začeća, obitelj muškarca i žene i to…”, rekle su nam danas na Tomislavovu trgu u Zagrebu dvije gospođe držeći u ruci plave zastavice s natpisom “Hod za život”. Došle su na poziv udruga Život biraj, SKAC, U ime obitelji, Vigilare, Molitvena zajednica Srce Isusovo, Neokatekumenski put i Božja pobjeda, zajedno s još oko 3000 ljudi. Da se ne lažemo, okupili su se zapravo u organizaciji Katoličke crkve ne bi li prosvjedovali protiv još uvijek legalnog abortusa.

“Pa rekli su nam u Palmotićevoj kod isusovaca da se organiziramo, pa smo se i organizirali”, kazala nam je maloljetnica odjevena u crvenu majicu kojoj je na leđima stajao natpis “Redar”. Tih redara, mahom djece, bilo je, brat bratu, više nego ljudi na protuprosvjedu koji se održavao u isto vrijeme nekoliko stotina metara dalje. S ovakvom mladošću, Crkva nema nikakva razloga brinuti se za svoju budućnost.

Bili su su tu i članovi fratarskog reda, svećenici, Dario Kordić, koji je odrobijao više od 16 godina zbog ratnog zločina, i sva ona poznata lica koja danas guraju konzervativnu revoluciju do konačne pobjede: Vice Batarelo, Davor Stier, Stjepo Bartulica – naši Sjevero- i Južnoamerikanci okupljeni na jednome mjestu, čekajući da se pojavi ona, Željka Markić, frontmenica manifestacije. A ona se, kako je kazala novinarima, bori da se ženama da ekonomsko blagostanje pa da rađaju više djece, da im se daju veće plaće i da rade kad hoće. Tu se Željka Markić sukobila sama sa sobom i premijerom iz Kanade, čija joj je supruga, inače, dala javnu potporu. Zagovarala je tako Markić pred televizijskim kamerama socijalizam za žene, dok se poduzetnica u njoj čvrsto borila protiv rigidnog radnog zakonodavstva. Prešla je, međutim, naša heroina preko te spoznaje, kao i preko pitanja kako to da joj je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić besplatno ustupio binu na glavnom zagrebačkom trgu, kamo su se spremale uputiti okupljene duše.

Brutalno privođenje

“Imamo valjda pravo na potporu Grada kao i sve druge udruge”, kazala je Markić iz koje kao da je progovorio Ladislav Ilčić, saborski zastupnik Hrasta, koji je na prosvjed došao s djecom.

Svaka skupina prosvjednika, a bilo ih je iz cijele Hrvatske, poslušno je čekala da ih njihovi voditelji povedu na hod prema životu, prema Trgu bana Jelačića. Na čelu kolone vozio je autobus obojan u HDZ-ove plave boje s otvorenim krovom na kojem je bila pokretna bina s koje je bend redao hitove Pechalbela, Alfija Kabilja, Gibonnija… Jesu li imali pravo na izvođenje, nismo uspjeli doznati.

Pokret autobusa bio je znak da se krene prema Trgu udaljenom ni kilometar. Mlađarija koja je pratila autobus što je polako milio Zrinjevcem pridržavala ga je s obiju strana, kao što se na sprovodima drži kovčeg preminuloga. To je minus koji ćemo uputiti organizatorima jer je prizor potpuno odudarao od naziva skupa te istodobno slao poruku: “Došli smo pokopati demokraciju, vraćamo vas u prošlost.” Tu poruku treba što dulje skrivati da krajnji rezultat ne bi izostao. Zbog loše koreografije ne preostaje nam nego smanjiti opću ocjenu skupa, koji je Hrvatska radiotelevizija tako zdušno reklamirala dan ranije.

Kolonu od tri tisuće ljudi uspjele su kod Strossmayerova trga zaustaviti dvije djevojke, jedna s gitarom. Riječ je o Dunji Ercegović, glazbenici poznatoj pod umjetničkim imenom Lovely Quinces, koja je prkosno stala pred čelo kolone i povikala kako ima pravo na svoje tijelo te da ima pravo stajati na javnome mjestu, te o slikarici Dunji Janković. U hipu su ih zaskočili redari, ali i policija, te su nakon kraćeg naguravanja uklonili te remetilačke faktore. Po brutalnosti su se istaknuli djelatnici Lupus zaštite, koji su samo za ovu prigodu navukli majice “Hoda kroz život” umjesto uniformi, na koje su ipak stavili pločice zaštitarske kuće, jer služba je – služba.

Ercegović i Janković su privedene u Prvu policijsku postaju i puštene su nekoliko sati poslije, a mi ćemo vas izvijestiti jesu li ih ispitali imaju li sve svete sakramente. S ovakvom policijom, Crkva nema razloga brinuti se za svoju budućnost.

Sol protiv Nečastivog

S druge strane, oko četiri stotine ljudi okupljenih na skupu “Obrani pravo na izbor” zviždalo je i bubnjalo povorci braneći pravo na život žene i poručujući tranaparentima “Feminizam = antifašizam”, “Najnasilniji element društva je neznanje” te “I Vlada je po(d)bacila” da živimo u 21. stoljeću, u sekularnoj državi, i da je cijela stvar organizirana kao veliko korporativno okupljanje. Suprotstavili su im se transparentima poput ovoga: “Ne znam zakone, ali znam da imam pravo živjeti”. Jedan od hodača za život u ruci je držao kutiju tuzlanske soli te je posipao prema protuprosvjednicima. Na naše pitanje zašto sol, rekao je kako ju je svećenik posvetio i da je namijenjena “za ove ljude preko”, koji nisu ništa krivi nego je đavo ušao u njih.

A ljude u koje je ušao đavo došla je podržati i Zdenka Kovačiček i posvetila im svoju pjesmu “Žena za sva vremena” te pjesmu “Mercedes Benz” rock ikone Janis Joplin, za koju je rekla kako je također bila gorljiva zagovornica ljudskih prava. Upravo su ljudska prava bila glavna poruka protuprosvjeda na Strossmayerovu trgu, na kojem je zatraženo da država napokon pokaže kako je sekularna te da pripada ravnopravnim građanima, kao što lijeo propisuje Ustav.

Kolona “Hoda za život” došla je potom do glavnog zagrebačkog trga, gdje ih je čekalo što prolaznika, što prosvjednika, oko 7000 ljudi, rekla je policija. Zanimljivo je pritom bilo izvještavanje Hrvatske radiotelevizije, koja je prvo objavila brojku od 15.000 ljudi, pozivajući se na policijske izvore, da bi kasnije tu predimenzioniranu brojku stavila u usta udruzi U ime obitelji. Crkva koja ima ovakvu televiziju zaista se ne treba bojati za svoju budućnost.

I za kraj prigovor: ako je Katolička crkva proteklih nekoliko tjedana tako ustrajno u svim hrvatskim župama pozivala vjernike da dođu podržati skup protiv abortusa, čini se da je pastva baš i nije poslušala. Čak bi i sindikati – te vječno impotentne organizacije – uspjeli organizirati približan broj prosvjednika. Crkva koja ima ovakvo članstvo, treba se bojati za svoju budućnost.

“Nećemo natrag na ilegalni pobačaj”

S protuprosvjeda, koji je organizirala inicijativa “Obrani pravo na izbor” upozorili su na medijske spinove neokonzervativnih inicijativa kojima se želi ograničiti pravo žena na siguran medicinski prekid trudnoće.

“Samo u sekularnoj državi ravnopravnost je moguća”, “Nećemo natrag na ilegalni pobačaj” samo su neki istaknutih transparenata zagovornika prava na pobačaj i aktivista udruga za ljudska prava, koji su, uz glazbu uživo, održali govore naglašavajući da žene moraju imati pravo na izbor.

Koordinatorica inicijative Bojana Genov rekla je kako su se okupili oko poruke da pravo na kontrolu vlastite reproduktivne uloge mora ostati sačuvano.

“Protiv smo onih koji žele zabraniti izbor i koji pod krinkom brige za obitelj napadaju obitelj jer im uskraćuje autonomnost i mogućnost odluke bez uplitanja drugih. Postojeći zakon, koji je na snazi nekoliko desetljeća, izrazito je dobar i moderan i treba ga zaštititi”, ocijenila je Genov.

“Danas smo ovdje da kažemo kako branimo živote žena koje ne želimo da budu ugroženi ilegalnim pobačajima. Danas branimo prava žena da slobodno i autonomno odlučuju o svom tijelu, bez suvišnog uplitanja države. Želimo da žene same odlučuju hoće li i koliko će djece imati. Žene ne moraju rađati, one nisu inkubatori”, rekla je te ustvrdila da je pravo na pobačaj i međunarodno regulirano pravo. Ustvrdila je također da se treba brinuti o onim ženama koje će, uvede li se zabrana pobačaja, biti izložene nestručnim zahvatima, koji mogu rezultirati i smrću.

“Zakonska odredba koja legalizira pobačaj do razumnog roka, koji je stručno određen, je napor države da primarno zaštiti zdravlje i život žene. Ne želimo da žene umiru, ni da putuju u okolne države ili se podvrgavaju kojekakvim zahvatima da obave pobačaj, a što bi se posebno odrazilo na siromašnije obitelji i žene”, istaknula je Genov.

Nataša Vajagić iz Centra za građansku inicijativu smatra kako se u Hrvatskoj manipulira statističkim podacima o broju prekida trudnoće, kojih je, kaže, pet puta manje nego početkom devedesetih. “U 2015. godini obavljeno je 2992 pobačaja, svjesni smo manjkavosti statistike “, kazala je Vajagić.

Aktivisti su na transparentima pisali “Žena je čovjek, ne inkubator”, “Nećemo natrag na ilegalni pobačaj”, “Ni država ni Bog blizu jajnika mog”. (Hina/ forum.tm)

Autori: Ante Pavić/ Veronika Rešković