Nezadovoljna sam što još uvijek nismo uspjeli izgraditi sustav u kojemu bi sredstva namijenjena osobama s invaliditetom bila usmjeravana ciljano na individualne potrebe koje proizlaze iz invaliditeta, uzimajući u obzir vrstu i stupanj invaliditeta, kaže uz ostalo pravobraniteljica Anka Slošnjak.

Gospođo Slonjšak, na položaju pravobraniteljice za osobe s invaliditetom ste od 2008. godine. Jeste li zadovoljni postignutim rezultatima i kolike su zapravo vaše mogućnosti po pitanju djelovanja na položaj osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u RH?

– Zadovoljna sam kada kao institucija imamo konkretne uspjehe na otklanjanju nejednakosti u rješavanju po pojedinačnim pritužbama i kada naš rad i djelovanje rezultiraju otklanjanjem stvarnih zapreka u pristupu redovnom obrazovanju ili zapošljavanju, čime izravno utječemo na izjednačavanje položaja osoba s invaliditetom s drugim građanima.

Svaka zaposlena osoba s invaliditetom, svako dijete s teškoćama kome je zalaganjem i zagovaranjem institucije koju vodim osigurana podrška u vrtiću, školi ili u obitelji, svaka dostupna usluga za osobe s različitim oštećenjima koja znači neovisnost i uključenost, ima za mene i moje suradnike posebno značenje i motivira nas da s još više energije i entuzijazma štitimo i promičemo prava osoba s invaliditetom neovisno o dobi i oštećenju.

Premda mi se čini da se sporo mijenja odnos zajednice prema osobama s invaliditetom, rezultati u svega jedanaest godina postojanja institucije otklanja mi nezadovoljstvo. Ponosna sam neovisnošću svoje institucije i mojim suradnicima koji doprinose međunarodnom ugledu institucije u području zagovaranja i zaštite ljudskih prava osoba s invaliditetom. Prepoznati smo i kao savjetodavno tijelo od strane pojedinaca, ali i pravnih osoba, udruga, različitih institucija te utjecajem na zakonodavstvo. Načinom djelovanja i postignutim promjenama, kao što su one u području skrbništva i lišavanju poslovne sposobnosti. Zanimljivi smo mnogim zemljama kojima prenosimo iskustva na brojnim stručnim skupovima.

Ono što mi stvara nezadovoljstvo je kada se susretnemo s uvjerenošću kreatora javnih politika, ali ponekad i samih osoba s invaliditetom, da invaliditet ne znači nesposobnost uvjetovanu oštećenjem koje možemo izmjeriti tako precizno da bismo odredili odgovarajući materijalni ekvivalent kao kompenzaciju za ono što nedostaje. Unatoč činjenici da se oko 40 posto preporuka i prijedloga pravobraniteljice za osobe s invaliditetom uvažava, ostaje onih 60 posto koji nisu uvaženi, uz opravdanje da bi to iziskivalo dodatna sredstva ili se naši prijedlozi primaju ‘na znanje’. Nezadovoljna sam što još uvijek nismo uspjeli izgraditi sustav u kojemu bi sredstva namijenjena osobama s invaliditetom bila usmjeravana ciljano na individualne potrebe koje proizlaze iz invaliditeta, uzimajući u obzir vrstu i stupanj invaliditeta. Nismo uspjeli u prijedlozima da, primjerice, naknada za invaliditet bude autonomna i da ne ovisi o prihodovnim ili imovinskim cenzusima već isključivo o vrsti i stupnju invaliditeta jer jedino tako može potaknuti osobu na obrazovanje, zapošljavanje i produktivan, uključen život.

Koje pozitivne promjene možete istaknuti u 2019. godini po pitanju položaja osoba s invaliditetom?

– I tijekom 2019. godine izostale su suštinske promjene koje su trebale sustavno poboljšati kvalitetu života i način ostvarivanja prava djece s teškoćama i osoba s invaliditetom. Ipak, pozitivnih pomaka je bilo. Pojedina poboljšanja pravnog okvira zasigurno će olakšati život i funkcioniranje u svakodnevici koja danas traži, i od osoba s invaliditetom i od njihovih obitelji, iznadprosječne vještine snalaženje prilikom ostvarivanja svojih prava. Tako je, primjerice, donesen Zakon o korištenju psa pomagača koji je zamijenio prethodni Zakon o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodič koji je donesen još 1998. godine od kada nije imao niti jednu izmjenu ili dopunu. Preuzimanjem Direktive i donošenjem Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora zadane su obveze osiguravanja pristupačnosti sadržaja i informacija koje javna tijela objavljuju na svojim internetskim stranicama i kojima pristup omogućavaju putem drugih mobilnih aplikacija. Vjerujemo kako će u budućnosti ovaj standard postojati i za sve pružatelje usluga i izvan javnog ili državnog sektora.

Tijekom 2019. godine više je pojedinačnih građanskih inicijativa uključivanjem javnosti uspjelo ostvariti određene pozitivne iskorake, ali nažalost i u tim slučajevima sustav je rješavao pojedinačna pitanja ne rješavajući istovremeno druge slične situacije. Posebno trebamo istaknuti dugotrajno zalaganje i ukazivanje na potrebu osiguravanja pomorskog prijevoza koji je donesenim izmjenama i dopunama u posljednjem kvartalu ove godine osiguran za djecu s teškoćama, ratne vojne invalide sa 100 postotnim tjelesnim oštećenjem, osobe kojima je utvrđeno tjelesno oštećenje vida od 100 posto, gluhoslijepe osobe sa 100 posto tjelesnog oštećenja, osobe s oštećenjem donjih ekstremiteta 80 ili više posto te osobe s invaliditetom kojima je utvrđen III. i IV. stupanj funkcionalnog oštećenja.

Nakon otvorenja našeg Područnog ureda u Osijeku za područja Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Požeško-slavonske, Brodsko-posavske i Virovitičko-podravske županije, u 2019. godini je otvoren i započeo s radom Područni ured Split za područja Splitsko-dalmatinske, Dubrovačko-neretvanske, Šibensko-kninske i Zadarske županije.

Koje teškoće su stalno prisutne kada je riječ o zagovaranju prava osoba s invaliditetom? Kako ih rješavate?

– Uvijek se iznenadim otkrićem koliko drugi građani pa i stručnjaci imaju malo spoznaja o specifičnostima različitih vrsta invaliditeta, ali i strahova od invaliditeta. Svjesna sam da se promjena svijesti i odnosa prema invaliditetu ne može dogoditi preko noći i mora se odvijati u međusobnoj interakciji samih osoba s invaliditetom i njihove sredine. Prilagodba cijelog društva je proces koji se ne dešava sam od sebe već na njemu treba uporno i kontinuirano raditi kroz dulji period.

Dolaskom na mjesto pravobraniteljice i nakon jedanaest godina rada frustrira me još uvijek prisutan birokratsko-administrativni pristup u rješavanju konkretnih ljudskih problema koji traže otvorenost, međuresornu i međustručnjačku suradnju u kojima će centralna točka biti osoba s invaliditetom, a ne spis ili predmet ili netko koga ćemo upućivati od jedne do druge institucije ili upravnog tijela navodeći da ‘nismo nadležni ili se proglasimo nenadležnima’.

Problemi s kojima se susreću roditelji djece s teškoćama i osobe s invaliditetom su toliko složeni da često nadilaze uobičajenu sposobnost snalaženja, dodatno ih iscrpljuju i otežavaju ionako težak svakodnevni život podređen invaliditetu. U tom smislu i danas se pitam kada će se osigurati odgovarajuća podrška kako bismo osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima učinili život manje teškim.

Međutim, kao opći problem smatram nedovoljnu razvijenost i dostupnost mreže usluga u zajednici čime djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom nemaju podršku, a time ni adekvatnu zaštitu. Kako bi živjele i ostvarivale prava na ravnopravnoj razini kao i drugi građani, nekome je potreban njegovatelj, nekome psihosocijalna pomoć u obitelji, nekome gerontodomaćica, prijevoz, pristupačno radno mjesto, asistent u nastavi i dr. To što je netko osoba s invaliditetom, ne znači da nema interese, svoje navike i svoj stav, želje, talente, a to se vrlo često zaboravlja i zanemaruje čime se krše prava u raznim područjima života tih osoba.

Područni ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom otvoren je 2018. godine u Osijeku, a lani i u Splitu. Jesu li prepoznati kao mjesto na kojem osobe s invaliditetom mogu tražiti i dobiti potrebne informacije i savjete važne za njihovo uključivanje i opstanak u svim segmentima društva?

– Zaista jesu, već prvi tjedni i mjeseci rada područnih ureda i u Osijeku i u Splitu pokazali su, i brojem izravnih obraćanja i različitosti upita kojima nam se javljaju ne samo osobe s invaliditetom i članovi njihovih obitelji, nego i njihovi prijatelji, susjedi, te drugi zainteresirani građani i udruge, koliko je potrebno da i na ovaj način budemo fizički prisutni u svim krajevima Republike Hrvatske.

Takvim radom i naporima omogućavamo svim građanima izravno obraćanje i bolji pristup informacijama o zaštiti i ostvarivanju njihovih prava. Unatoč predrasudi kako su sve informacije danas dostupne na internetu, vrlo je često iznimno teško u elektroničkom prostoru naći odgovore na konkretna pitanja. Također, opće je poznato kolike su razlike u Republici Hrvatskoj u dostupnosti različitih usluga između urbanih dijelova, administrativnih središta i većih gradskih sredina u odnosu na ruralne dijelove, posebice prostore zaleđa i otoka. Naš je cilj i nadalje biti poveznicom između institucija, mjesto za savjetovanje i rješavanje pojedinačnih pritužbi suzbijanja i otklanjanja diskriminatornih postupanja, ali i nastavkom aktivnog djelovanja na temelju iskustvenih saznanja kao pokretača potrebnih zakonskih i podzakonskih izmjena.

Planovi vašeg ureda za 2020. godinu koji znače i bolji položaj osoba s invaliditetom?

– U narednom razdoblju najveći interes mi je da unaprijedimo položaj osoba s invaliditetom u području obrazovanja i zapošljavanja te osiguramo usluge u zajednici u cilju što neovisnijeg življenja osoba s invaliditetom. Osim zadataka zacrtanih godišnjim planom te rješavanja zaprimljenih predstavki građana, usmjerit ćemo se i na zaključna zapažanja i preporuke UN Odbora o pravima osoba s invaliditetom vezano uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom te na izradu Paralelnog izvješća o primjeni Konvencije u Republici Hrvatskoj, na zakonodavstvo i uspostavu sustava rane intervencije, praćenje donošenja Zakona o inkluzivnom dodatku i Zakona o osobnoj asistenciji, rad tijela vještačenja, područje zapošljavanja i rada, pristupačnosti i mobilnosti, socijalnoj skrbi i zaštiti prava žena s invaliditetom te suzbijanju diskriminacije.

Osim otvorenih područnih ureda u Osijeku i Splitu, u 2020. godini otvorit ćemo i treći Područni ured Pravobranitelja za osobe s invaliditetom u Rijeci koji će svojim radom pokrivati područja Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije.

Poruka kojom biste željeli zaključiti ovaj intervju?

– Svima želim puno zdravlja i uspjeha u 2020. godini, a donositeljima odluka želim da spoznaju vlastite uloge kao one koje su vođene interesom i potrebama građana i moraju biti u službi građana. Umjesto da prebacujemo odgovornost na neke druge, udružimo znanja i energiju za nalaženje rješenja, a ne za potiskivanje problema ili odgađanje, pri čemu sve ostaje na obećanjima i željama, ali bez stvarnog pomaka i konkretnih učinaka.

Razgovarala: Božica Ravlić, In portal