Piše: Nenad Jovanović

Sanja Ranić, odlična učenica XVI jezične gimnazije u Zagrebu, u narednoj školskoj godini pohađat će nastavu na Harrogate Ladies’ College u istoimenom mjestu na sjeveru Engleske. Za to se izborila na konkursu za Headmasters’ and Headmistress’ conference (HMC), asocijaciju vodstava vrhunskih nezavisnih škola u Velikoj Britaniji. Takav uspjeh nije došao iznenada, već zahvaljujući njenim višegodišnjim rezultatima.

Sanjino djetinjstvo tipično je povratničko. Rođena je u septembru 1999. u Pančevu gdje su njeni izbjegli nakon Oluje. U kasno proljeće 2000., s roditeljima i sestrom Danijelom vraća se u rodno selo Jošavicu kod Petrinje gdje su se već vratili očevi roditelji kako bi obnovili njihovu kuću. Porodica Ranić danas živi od prodaje mlijeka ‘Vindiji’. U školu je išla u Petrinju i svih godina nizala same petice. Kad je bila osmašica, suočila se s dilemom, gdje dalje.

– Ja sebe nikad nisam mogla zamisliti u gimnaziji zato što poslije nje čovjek stekne zavidnu razinu obrazovanja, ali ne može raditi ništa konkretno, pa mora na fakultet. U gimnaziju baš i nisam htjela, ali me ništa me drugo nije zanimalo toliko da bih to upisala, pa sam upisala jezičnu gimnaziju jer znam da je znanje jezika uvijek potrebno, kaže Sanja.

U osmom razredu bila je druga na državnom natjecanju iz hrvatskog jezika i tako dobila izravan upis u srednje škole, a zbog svojih uspjeha u osnovnoj školi i nagradu Zaklade Iskra Sisačko-moslavačke županije. Kako je upisala dvojezični program na engleskom, vrlo lako je položila prijemni ispit iz jer taj jezik zna kao materinji. I u gimnaziji je nastavila s peticama. Sanja je smještena u učeničkom domu.

Do puta u Englesku Sanja mora platiti administrativnu taksu od čak 17.000 kuna za testove i druge troškove

– To ne bih preporučila nikome tko može biti sa svojim rodbinom, ali s druge strane to je dobra prilika da se osamostalim. Postala sam odgovornijom, samostalnijom, naučila sam cijeniti svoj odnos sa obitelji jer se sad ne viđamo tako često, osim sa sestrom Danijelom koja je upisala poslovnu ekonomiju i turizam i koja je podstanarka u Zagrebu, kaže Sanja.

Osim što je članica nekoliko učeničkih sekcija,aktivna je i izvan škole; folklorom se bavi pet godina. Prvo je bila članica KUD-a u Blinji, a sada je godinu i pol aktivna u zagrebačkom pododboru ‘Prosvjete’. Kako je došlo do puta u Englesku?

– Negdje u oktobru Forum za slobodu odgoja raspisao je natječaj za HMC stipendije za treći razred u narednoj školskoj godini. Praksa je da učenici idu u Veliku Britaniju samo na školovanje u treći razred, ali je moguće da škola ponudi stipendiju za još jednu školsku godinu kad se vidi kakav je tko učenik. Morala sam napisati prijavnicu i esej o sebi o sebi, svojim prioritetima, potom sam bila pozvana na pismeni ispit koji se sastojao od eseja i razumijevanja pročitanog i na kraju na intervju s predstavnicima HMC programa. U martu su mi konačno javili da sam primljena i da ću ići u Harrogate Ladies’ college.

– Obrazovni sistem kod nas i u Velikoj Britaniji je različit; njima tada počinje završni šesti razred, odnosno program koji traje dvije godine i u kome učenici biraju tri do četiri predmeta za fakultet. Svaki predmet izučava se 10 sati tjedno, a kako bih htjela studirati medicinu, uzela bih biologiju, kemiju i matematiku, a razmišljala sam i o fizici, kaže Sanja.

U Englesku odlazi 2. septembra na orijentacijski vikend na Cambridgde gdje se okupljaju svi stipendisti iz 14 zemalja iz kojih dolaze . Tu će đake upoznavati s engleskom povijesti i kulturom, a onda ide u Harrogate gdje će biti u internatu. Stipendija pokriva kompletne troškove školovanja – smještaja, hrane, odgajatelja, nastave, izleta u kurikulumu škole i uniformi, a učenici dobivaju 300 funti džeparca za školsku godinu, dok putovanja i ostale potrepštine plaćaju sami.

– Moja mama isprva nije bila oduševljena, ali kasnije se složila jer je to prilika koja se pruža samo jednom u životu, ističe Sanja koja je već stupila u kontakt s prijašnjim stipendistima kako bi se informirala o školovanju.

Do puta u Englesku mora riješiti još jednu prepreku. Svaki polaznik mora HMC-u platiti administrativnu taksu od čak 17.000 kuna za testove, troškove za orijentacijski vikend i druge troškove.

– Pisala sam županiji i gradskim vlastima Siska i Petrinje i nadam se pozitivnim odgovorima, kaže naša sugovornica. Sanja Ranić članica je Omladinske mreže Srba u Hrvatskoj skoro od njenog osnivanja.

– Najmlađa je članica našeg radnog tima i proteklih godina radila je s nama na organizaciji brojnih aktivnosti, kaže Jelena Nestorović iz Omladinske mreže.Uvijek je inzistirala da pri pisanju određenih tekstova koriste Sanjino odlično poznavanje jezika, koje su pretpostavili čak i doktorskim titulama nekih članova. Jelena ističe da je Sanja pored svih svojih školskih obaveza, uspjela odvojiti vremena za djelovanje iu svojoj zajednici pa je na najbolji mogući način u društvu gradila sliku o mladim Srbima iz Hrvatske.

– Uz sve to, uvijek je bila dobar i požrtvovan drug, izuzetno pristojna, konstruktivna i pouzdana, kaže Jelena. Zbog svega navedenog Omladinska mreža napisat će preporuku i poslati je svim važnijim srpskim institucijama u Hrvatskoj kako bi se porodici Ranić pomoglo da prikupi potrebnih 17.000 kuna.

– Od Sanje očekujemo da bude vrijedna kao i dosad, da unaprijedi svoja znanja kako bi postala odlična doktorica, ali i da se kasnije vrati u Hrvatsku jer se prave borbe i izazovi događaju upravo ovdje. Nama nedostaje obrazovanih i zainteresiranih mladih ljudi, ističe Jelena.

Preuzeto sa portala: Novosti