Melita Bačić je iz Hrvatske u Nizozemsku došla davnih dana, još početkom 90tih. Nikada nije niti pomišljala da će jednog dana tu i živjeti, ali kako to obično biva životna priča ju je dovela u zemlju i grad koji Melita voli zbog skladne harmonije različitosti i otvorenosti. Rođena je na otoku Krku, u mjestu Krku gdje je završila gimnaziju davnih 70tih godina, u još ležerno preddigitalno doba. Potom je krenula na studij u Zagreb, gdje je završila studij engleskog jezika i komparativnu književnost, a nakon studija odlazi u London gdje boravi nekoliko idućih godina. Unatoč tome što nikada nije imala posebnu želju baviti se prosvjetom, po povratku u Zagreb radila je kao profesorica engleskog jezika u nekoliko srednjih škola, a u Amsterdam je došla radi ljubavi. Melitin dečko se tada sa svojim bendom preselio u Amsterdam, a tako nekako i Melita. I eto… Melita je i još uvijek tu. Priznaje je da joj je unatoč svom šarmu i ljepoti Amsterdama dugo vremena trebalo da zavoli Amsterdam, jer je London oduvijek Melitina prva velika ljubav. No, sada uživa u činjenici da je blizu svih svojih najdražih mjesta koja često i posjećuje… Amsterdam – London – Krk.

Piše: Sandra Drnić, kronland.hr

Kako je Melita oduvijek ljubitelj putovanja, na kojima uvijek pronalazi dodatnu inspiraciju za rad s ljudima, ne čudi što je Melita svoje mjesto pod nizozemskim nebom pronašla upravo u jednoj nizozemskoj volonterskoj agenciji za koju radi od 2002. godine. Volontiranje je u ovoj zemlji dinamičan društveni sektor koji je u neprestanom razvoju, a moj je posao ujedno bio i važan dio mog osobnog integriranja u život ovoga grada, kaže Melita. Na svom životnom putu susrela je prave Amsterdamce, ljude s raznolikim pričama i mentalitetima, upoznala je kako funkcionira srce grada te kako i koliko društveno-političke promjene utječu na sve slojeve jednog grada i života u njemu.

Centar za volonterski rad Vrijjviligers Centrale Amsterdam, za koji radi Melita, je lokalna organizacija koja spaja lokalne udruge i stanovnike Amsterdama koji žele volontirati. Sastoji se od tri osnovne grane: savjetnici za volontere (što je ujedno i Melitin radni profil), savjetnici za udruge koji preko Centra za volonterski rad Vrijjviligers Centrale Amsterdam traže volontere i PR, odnosi s javnošću. Zaposleno je oko dvadesetak stalnih radnika i petnaestak volontera koji sudjeluju u raznim projektima, npr. fotografi i novinari, a osim njih u Centru volontiraju ljudi svih godišta, boja, uvjerenja, religija, motivirani raznim idejama i ciljevima, a takodjer je i sve više internacionalnih volontera iz Sirije, Francuske i mnogih drugih zemalja. Kako se u životu sve dogadja slučajno ili možda ipak ne, tako je i Melita ovaj posao i pronašla slučajno, tj. bolje reći posao je pronašao nju. Melita je sasvim slučajno pročitala oglas u kojemu su tražili volontere i to ljude koji već duže vrijeme nemaju posao pa putem volontiranja žele ponovno steći neko novo radno iskustvo, pojačati društvene kontakte i steći ponovno povjerenje u sebe i svoje sposobnosti. Sadržaj oglasa ju je odmah privukao jer je oduvijek imala sklonost prema ljudima s neobičnim pričama i netipičnom gradjanskom putanjom u životu. Melita smatra da su često upravo u takvim ljudima smještene bogate riznice skrivenih talenata i inspirativnih osobnosti. Tih godina pojam volontiranja još nije postojao u Hrvatskoj što je za Melitu bio samo dupli izazov.

Kako je Nizozemska zemlja s izrazito visoko razvijenim sistemom volontiranja te glasi za jednu od najviše socijalno osvještenih zemalja Europe, ne čudi činjenica da je Nizozemska takodjer i jedna od vodećih europskih zemalja što se tiče volontiranja. Čak 39% stanovnika Amsterdama je barem jednom u životu volontiralo. U posljednjih par godina sve se više prakticira tzv. fleksibilno volontiranje, tj. jednokratno. Volontiraju svi… studenti, učenici, umirovljenici, ljudi koji rade puno radne vrijeme, ali i ljudi koji tek uče nizozemski jezik jer na taj način sudjeluju i ostavljaju trag u tkivu ovoga grada i ove zemlje. Da, moglo bi se reći da je volontiranje sastavni dio DNA nizozemskog bića, dodaje Melita.

Nevjerojatna je činjenica koliko se ljudi, za vrijeme lockdowna tijekom COVID pandemije, prijavilo za volontiranje za pomoć starijim osobama. Iako Melita već dugo godina radi ovaj posao još je uvijek dirne takva socijalna osvještenost i empatija čovjeka pojedinca. Zbog te dinamičnosti Meliti se čini kao da radi svoj posao tek par godina jer ljudi su jedinstveni i neponovljivi svojim pričama, postupcima, djelima i na kraju svojim životima.

Iako Centar za volonterski rad ima česte posjete volonterskih agencija iz cijelog svijeta te uvijek rado ugošćuju volontere i razmjenjuju svoja iskustva, do sada još nisu imali prilike surađivati s volonterskim agencijama iz Hrvatske te ih ovim putem Melita i poziva da im se jave ukoliko su zainteresirani za razvoj medjunarodne volonterske razmjene.

Melitino je mišljenje da su beneficije volontiranja dvosmjerne. Ti kao pojedinac činiš nešto lijepo i korisno za društvo i za svoje sugradjane, a istovremeno društvo i tvoji sugradjani čine nešto lijepo za tebe… riječ je o neprestanom procesu otkrivanja novih talenata, pronalaženja novih inspiracija i otkrivanja, ali i obnavljanja nekih starih snova.

Prisjećajući se svog dosadašnjeg volonterskog radnog vijeka Melita je, kao svoje možda najljepše iskustvo, istaknula svoje osobno volontiranje gdje je grupu odraslih ljudi s posebnim potrebama tijekom dvije godine poučavala engleski jezik. Bilo je to za nju neizrecivo lijepo iskustvo koje je doprinijelo i njenom osobnom životnom rastu. Dobila je neke odgovore na svoja pitanja te je shvatila što joj je oduvijek nedostajalo u njenom radu s djecom u srednjoj školi, nedostajalo joj je strpljenje. To isto strpljenje koje je kasnije izgradjivala u sebi mjesecima poučavajući grupu ljudi kako izgovoriti jednostavnu rečenicu: “What time is it?”. Njihova je motivacija bila beskrajna, a privrženost velika. Tek sam tada shvatila da kroz volontiranje zapravo puno učimo o sebi, kaže Melita.

U svoje slobodno vrijeme Melita uživa u druženju sa svojim prijateljima kojih ima jako puno, voli hodanje, redovite odlaske u muzeje, operu i kino. Voli plivanje u bazenima, ali i čitanje jer čitajući pisce jedne zemlje otkrivaš i upoznaješ jedan potpuno novi svijet. Najdraži su joj engleski i nizozemski pisci, dok hrvatske autore čita samo tijekom ljetovanja u Hrvatskoj.

Iako je Melita danas sretna Nizozozemka hrvatskog podrijetla, naravno da joj uvijek nedostaje i njezina domovina Hrvatska. Od svega joj najviše nedostaje obitelj, njezini prijatelji i njeno najljepše plavo more…

Fotogalerija dostuopna na stranici Hrvatsko-nizozemskog prijateljstva kronland.hr s koje je članak i preuzet.