Na zagrebačkoj Knežiji održava se tečaj plesa za umirovljenike, a ono što nauče, penzioneri pokazuju na brojnim plesnim zabavama diljem grada, piše Silvija Novak na portalu Mojevrijeme.hr, prilogu objavljenom u sklopu projekta “Novo vrijeme”koji sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda.

U petak navečer u velikoj dvorani mjesnog odbora na zagrebačkoj Knežiji vrlo je živo. Ekipa se okuplja, navlače se plesne cipele jer počinje tečaj plesa za umirovljenike. Vodi ih Milka Čamdžić, iskusna plesačica i voditeljica plesne škole Harmony, a nakon početnog zagrijavanja kreće ča-ča-ča. “Idemo, tri, dva, ča-ča-ča, prati ritam”, govori polaznicima voditeljica Milka, no njima pomoć gotovo da i ne treba. Svi su iskusni plesači.

“Učim plesati već 5-6 godina. Ma zapravo, nemate vi tu što toliko učiti, ali najvažnije je društvo. Evo, recimo mi sad odavde odmah idemo na plesnjak u Albaharijevu. Već nam je stol rezerviran i muzika je počela”, kaže nam u pauzi gospođa Nevenka i otkriva da joj je upravo ča-ča-ča najdraži ples.

“A meni je ča-ča-ča najgori”, ubacuje se njezin plesni partner Kruno. “Ne znam zašto. Noge, jednostavno, ne idu”. No bez obzira na njegove riječi, ča-ča-ča im sasvim dobro ide. Nevenka i Kruno su prijatelji i plesni partneri.

“Puno je lakše kad se navikneš na svog partnera i kad se već dobro poznajete. Evo, recimo Kruno i ja se obavezno na plesu posvadimo barem dva-tri puta, ali dobro i plešemo”, kaže nam Nevenka. “Ona hoće bit gazda, a i ja hoću bit gazda. A ne ide to tako. Ja bi trebao voditi, ali kad ona neće slušati. Tvrdoglava je”, uz smijeh objašnjava Kruno.

“Kad sam tek došla u školu plesa, imala sam partnera koji je bio… neću reći mutav, ali malo premiran za mene pa sam onda ja vodila. I onda je to naša voditeljica primijetila i rekla da će iduća tri-četiri sata žene imati povez preko očiju da ih partner vodi. Jer prije mi je uvijek govorila: ‘Neno, Neno, nisi ti muško!’ A ja joj kažem: ‘Ali moram biti!’ No poslije toga sam naučila kako se opustiti da me partner vodi. Ali i taj partner mora znat voditi. Ako ne zna voditi, onda je to muka i katastrofa”, kaže Nevenka.

“Ali nije lako ni voditi. Evo ja sam prošli puta plesao s jednom ženom koja je bila kao drvo. Lakše manipuliraš s balvanom nego s njom”, dodaje Kruno.

Na ples i do četiri puta tjedno
Rasplesana ekipa nam otkriva da u Zagrebu doista ima puno plesnjaka, a oni na ples idu i do četiri puta tjedno. “Imate Puls u Chromosovom neboderu, Boogaloo i Big Mamma. Tamo su ovakvi, društveni plesovi: ča-ča-ča, valcer, tango… A ovo što mi zovemo penzionerske zabave, toga ima po mjesnim zajednicama i to po svim kvartovima po Zagrebu. Uglavnom to bude preko vikenda. Najveći je problem što sad svi sad moraju biti cijepljeni i imati potvrde, a neki se ne žele cijepiti pa ne idu na ples. Da sad ne ulazim u tu temu. Ali sve to pomalo počinje hodati”, kaže nam Kruno.

I gospođa Vesna koja se nešto kasnije pridružila obožava plesati, ali na plesnjake baš i ne ide jer nema partnera. “To je dosta veliki problem. Ja ni tu nemam plesnog partnera nego svaki put plešem s nekim drugim. Trebalo pozvati više muškaraca jer ih u pravilu uvijek ima manje. Tako da pozivam sve muške da nam se pridruže jer ćemo ih objeručke primiti”, kaže Vesna. “Znate, važno je i znati plesati, ali i mati pravog partnera. Ako se to dvoje poklopi, onda je to predivno. Neki si plesači međusobno jako dobo sjednu i sve bude prekrasno, a isti ti plesači s nekim drugim možda neće moći tako lijepo plesati.”

Ples, kažu, vole jer je to kombinacija pokreta i glazbe. “Glazba meni znači jednako kao i ples. Nije isto plesati i vježbati u teretani. Na koncu konca, tu je i interakcija s drugim plesačima, muzika te ponese i ti dobiješ ritam hoćeš-nećeš i krećeš se. Nekakav thai-chi ili nešto slično meni nisu toliko posebni. To mi ne bi leglo. Ali ples, taj pokret uz glazbu – e to je nešto drugo!” kaže Vesna.

Cjelukpan tekst pročitajte na portalu Mojevrijeme.hr.