Nakon eliminacije Michaela Govea i iznenadne odluke Andree Leadsome da se  povuče iz utrke za premijera/ku Velike Britanije iz redova Konzervativne stranke, postalo je jasno da će Theresa May, koja je od početka proglašavana favoritkinjom i nazivana novom Margaret Thatcher, postati druga premijerka u povijesti zemlje.

Konačna odluka članova/ica konzervativne stranke trebala je biti objavljena do 9. rujna, no kako je May ostala jedina kandidatkinja objavljeno je da će dužnost preuzeti odmah. David Cameron je svoju ostavku uručio Kraljici Elizabeti i prepustio joj zgradu na adresi 10 Downing Street.

Prvi zadatak koji May čeka jest definirati put VB nakon Brexita, kojemu se protivila, međutim izjavivši „Brexit znači Brexit“ naznačila je kako će sve volja građana/ki poštivati, upozorivši da ipak ne treba žuriti jer Velika Britanija treba vremena kako bi razradila strategiju izlaska te da formalne pregovore oko napuštanja EU ne bi valjalo početi prije kraja godine, prenosi Vox Feminae.

Tijekom kampanje May je oslikavana kao kandidatkinja koja zastupa umjerenu politiku, no kako za The Independent piše Rebecca Glover, ona je sve osim toga.

„Da, potiho je podržavala kampanju za ostanak, ali Mayina politička povijest je nepokolebljivo konzervativnija, u većoj mjeri anti-imigracijska i izolacionistička od Borisove [Boris Johnson]“, ističe Glover i dodaje kako je tijekom šestogodišnjeg mandata ministrice unutarnjih poslova May svojom retorikom puno prije Johnsona počela podgrijavati anti-EU stavove.

U prilog ovome govore ograničavanje studentskih viza koje su ranije strancima omogućavale da nakon skupo plaćenog školovanja u zemlji nastave i raditi, uvođenje dvostrukih nameta za zdravstveno osiguranje za imigrante te izjave poput one da je tamo gdje postoji imigracija nemoguće izgraditi društvenu koheziju. Pri samom preuzimanju ministarske pozicije osigurala je da javna ustanove više ne moraju aktivno raditi na reduciranju nejednakosti, a kazala je i kako smatra da je Zakon o ljudskim pravima Velikoj Britaniji uzrokovao probleme te se zalagala za to da Velika Britanija naputi Europsku konvenciju o ljudskim pravima (ECHR), što je izazvalo negodovanje i među torijevcima.