Koliko brzo će se osoba oporaviti i koliko uspješno će se nositi s gubitkom posla kao traumatskim doživljajem ovisi o tome kako osoba procjenjuje svoje šanse za ponovnim zaposlenjem te kako procjenjuje proces koji je prethodio gubitku posla (pronalazi li osoba uzroke gubitka posla u sebi ili u vanjskim okolnostima, npr. ponašanju poslodavca).

Ukoliko osoba procjenjuje kako za ponovno zaposlenje nema velike šanse te primijeti da nezaposlenost i okolnosti gubitka posla ne izazivaju samo stres, već dovode i do traumatskih reakcija, utoliko razumijevanje svega onoga što se ljudima događa u traumatskoj situaciji doprinosi boljem nošenju s vlastitim emocijama, mislima i ponašanjima te omogućuje poduzimanje određenih konstruktivnih koraka koji osobu vode u smjeru oporavka.

Sve traumatske reakcije, tako i reakcije u situaciji doživljavanja gubitka posla kao traumatskog događaja, uobičajene su i očekivane reakcije na situaciju koja nije uobičajeno obilježje svakodnevnog ljudskog iskustva.

Osobe koje gubitak posla doživljavaju traumatskim događajem preplavljene su različitim teškim i neugodnim emocijama, primjećuju različite reakcije na tjelesnom planu, preplavljene su razmišljanjima o gubitku posla i njegovim posljedicama te povremeno pribjegavaju ponašanjima koja dugoročno neće omogućiti konstruktivnu prilagodbu na novonastale okolnosti (npr. ljudi se počinju ponašati autoagresivno ili agresivno, pribjegavaju pretjeranoj konzumaciji opojnih sredstava i sl.).

PRILAGODBA I IZRAŽAVANJE EMOCIJA
Kako bi osoba započela proces oporavka, prije svega treba si dati vrijeme za prilagodbu na novonastale okolnosti. Gubitak posla iznimno je stresan, osoba ima osjećaj gubitka kontrole nad svojim životom te je očekuje zaista teško razdoblje u životu. U takvoj situaciji važno je osvijestiti kako je potpuno prihvatljivo tugovati za svim gubicima koje je gubitak posla donio – gubitkom financijske sigurnosti, gubitkom radnih kolega, možda i prijatelja, gubitkom dnevne rutine, gubitkom socijalnog statusa, gubitkom samopoštovanja…

Preporuča se biti strpljiv, dopustiti si tugovanje, plakanje, bezvoljnost. Preporuča se prihvaćanje svih teških i neugodnih emocija kao normalnih i očekivanih reakcija na ne tako uobičajene doživljaje koji nisu dio svakodnevnih i čestih ljudskih iskustava. Važno je sve emocije izražavati na načine koji su osobi prirodni, a ne ih negirati i potiskivati jer će ne izražavanje emocija uzrokovati njihovo nagomilavanje.

U objašnjavanju ovog fenomena može pomoći metafora ekspres lonca. U ekspres loncu para ne bježi, već ostaje unutra i stvara visoki tlak. Ako je tlak previsok, ventil će to pokazati najčešće crvenom bojom, a to je ujedno znak da je temperatura previsoka i da će, ako ne smanjimo temperaturu ili otpustimo dio pritiska, doći do eksplozije. Slično se događa i s emocijama, ako ih ne izražavamo, stvaraju sve veći pritisak, a njihovo zadržavanje može dovesti do toga da ih izrazimo iznenadno, eksplozivno i u još većem intenzitetu.

Dakle, potiskivanje emocija, odnosno ne izražavanje emocija dovodi do njihova gomilanja te one mogu biti izražene eksplozivno ili se mogu izražavati kroz tjelesne simptome (glavobolje, trbuhobolje, tikove, griženje noktiju, noćno mokrenje i sl.), a mogu se pretvoriti i u auto/destruktivno ponašanje koje dugoročno šteti cjelokupnom mentalnom zdravlju. Sve emocije su prihvatljive i sve su „normalne“, iako su neke od njih iznimno neugodne.

Različiti ljudi emocije izražavaju na različite načine, a jedna od glavnih strategija uspješnog izražavanja emocija je razgovor – razgovor o gubitku posla, razgovor o osjećajima i mislima vezanima uz gubitak posla, razgovor o potencijalnim mogućnostima i sl. Međutim, često ljudi nisu skloni razgovoru, a izbjegavanje razgovora opet dovodi do nagomilavanja osjećaja te onemogućuje proces oporavka. Dakle, razgovor o gubitku posla potiče izražavanje emocija vezanih uz gubitak posla i nezaposlenost što pomaže integraciji traumatskog doživljaja u dosadašnje iskustvo, a što pozitivno djeluje na razvoj emocionalnih i kognitivnih kapaciteta koji će omogućiti konstruktivnije suočavanje s potencijalnim neugodnim iskustvima koje će osoba možda doživjeti nekad u budućnosti.

Pri tome, važno je ne požurivati završetak procesa izražavanja emocija koji kod nekoga može trajati nekoliko dana, a kod neke druge osobe može trajati i mjesecima. Dakle, osim razgovorom, osjećaje je važno izražavati na sve načine koji su pojedincu bliski i prihvatljivi, npr. pisanjem dnevnika, crtanjem, bavljenjem sportom ili drugom fizičkom aktivnošću, plesom ili na neke druge kreativne načine. Također, uspješno suočavanje s traumom podrazumijeva i traženje pomoći i podrške.

TRAŽENJE PODRŠKE
Na putu prema oporavku poželjno je tražiti socijalnu podršku, odnosno podršku obitelji, prijatelja ili drugih bliskih ljudi ili pak ljudi koji su proživjeli slično iskustvo. Naime, bliske osobe nas razumiju i s njima možemo razgovarati o tome kako se osjećamo. Socijalna podrška umanjuje doživljaj stresa i smanjuje rizik od različitih fizičkih i/ili psihičkih poremećaja te doprinosi otpornosti na stres. Spoznaja kako pojedinac nije sam i usamljen u svom neugodnom iskustvu, već je sama po sebi dovoljna da se osoba osjeća bolje. Razgovor s osobama koje su proživjele slično iskustvo, odnosno s osobama koje su bile u istoj situaciji i jako dobro razumiju sve novonastale nepovoljne okolnosti u situaciji gubitka posla, mogu pomoći prepoznavanju i primjeni različitih ponašanja koja će biti korisna prilikom suočavanja s traumom uslijed gubitka posla.

TRAŽENJE STRUČNE POMOĆI
Ako se pojedinac jako teško nosi s gubitkom posla, svakako se preporučuje potražiti stručnu pomoć koja se može dobiti uživo, međutim nakon pandemije COVID-19, podrška, savjetovanje pa čak i psihoterapija, mogu se dobiti i online. Možda je moguće pronaći i neke grupe podrške koje vode stručnjaci, a koje su ciljano usmjerene prevladavanju neugodnih traumatskih iskustava. Važno je održavati različite socijalne kontakte te iskoristiti sve resurse lokalne zajednice.

Nadalje, važno je biti motiviran i stručnu pomoć zaista i potražiti jer je proaktivnost i traženje pomoći jedna od karakteristika psihološki otpornih ljudi koji se uspješnije suočavaju s kriznim životnim događajima i okolnostima.

KORAK PO KORAK…
Dakle, uspješno suočavanje s gubitkom posla kao traumatskim doživljajem podrazumijeva svjesno i namjerno ispunjavanje dnevne rutine aktivnostima koje će dan učiniti ispunjenim i koje će ga odmicati od bespomoćnosti i neugodnih emocija – preporuča se bavljenje tjelesnom aktivnošću i sportom, bavljenje hobijima, čitanje, slušanje glazbe, pisanje, slikanje, sviranje, obavljanje poslova koji su se možda jako dugo odlagali (npr. pospremanje), završavanje započetih, a nezavršenih tečajeva, edukacija i sl. te započinjanje različitih oblika stručnog usavršavanja, prekvalifikacije ili općenito unaprjeđivanja svojih znanja i vještina kako bi se povećala konkurentnost na tržištu rada, odnosno vjerojatnost pronalaska novog posla.

Naravno, neophodno je pokušati svakodnevno pribjegavati zdravim životnim navikama koje su i karakteristika konstruktivnih i uspješnih strategija suočavanja sa stresom – potrebno je pravilno se i zdravo hraniti, dovoljno spavati i odmarati se, a u slučaju teškoća sa spavanjem koristiti različite tehnike relaksacije.

U stresnim situacijama ljudi često emocije, misli i tjelesne reakcije pokušavaju ublažiti konzumiranjem tableta, alkohola, cigareta, kave ili drugih opojnih sredstava. Iako privremeno mogu stvoriti privid kako se osoba osjeća bolje, one ne predstavljaju konstruktivan način suočavanja s traumatskim iskustvom i dugoročno neće omogućiti oporavak, već će ga usporiti i produljiti vrijeme prevladavanja krizne situacije.

U procesu oporavka važno je strpljenje, a od pomoći psihofizičkom oporavku može biti i usmjeravanje pažnje na potrebe drugih i pomoć drugima kroz volonterski rad u različitim humanitarnim organizacijama.

Strpljivost poravna sve putove. – njemačka izreka

……………………………………………………………………………..

Članak je preuzet sa stranice dots.mentor-split.hr.

U sklopu EU projekta ”D.O.T.S. – Djelotvoran odgovor na traumu i stres”, Udruga Mentor izradila je internetsku stranicu koja pruža kriznu psihološku podršku – dots.mentor-split.hr.

Ukupna vrijednost odobrenih sredstava iznosi 449.499,01 kn (59.658,77 €). Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 382.074,16 kn (50.709,96 €). Projekt je sufinancirao Državni proračun na poziciji Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske u iznosu od 67.424,85 kn (8.948,82 €).

Projekt “D.O.T.S. – Djelotvoran odgovor na traumu i stres” ima za cilj jačanje kapaciteta OCD-a koje su u svom radu usmjerene na ranjive skupine, za učinkovitiji i pravovremeni odgovor na kriznu situaciju. Projektne aktivnosti uključuju supervizijsku podršku stručnjacima za online rad s korisnicima. Radna skupina stručnjaka izradit će online alat za samopomoć usmjeren osobama koje se nose sa stresom i traumom u kriznoj situaciji te online radionice za iste korisnike.