Ne u mom gradu! Stop fašizmu i ustašizaciji društva! Akcija kreće, nekolicina mladih kleči nad zapuštenim spomen-obilježjem žrtvama fašističkog terora u mjestu nedaleko Šibenika, piše Dragan Grozdanić za Novosti.

Na spomen-grobnici u kojoj leže kosti osmorice boraca Narodnooslobodilačke borbe još uvijek se naziru stihovi: Spavajte, drugovi, tiše… Ko vam mir oduzeti smije? Kad već sama država ne poštuje svoj ustavne vrednote i kad već posao ne obavljaju oni koji su za njega plaćeni, nacističke simbole i gnjusne ustaške parole ispisane nad spomenom za borce prepravljaju aktivisti sa sprejevima u rukama. Čistimo usraška govna od 1941! poručuju iz Antifa Šibenik.

Poruke podrške i solidarnosti šibenskim antifašistima ovih dana stižu puno brže nego prijetnje smrću koje su aktivisti prije toga zaprimili na svom Facebook profilu, preko kojeg isključivo komuniciraju: antifašistički Split, Knin, Solin, Korčula, Zadar, Biograd, Zagreb, Novi Sad, Sisak, Osijek, Ploče, Kotor, organizacija Marks21 iz Beograda, antifašističke udruge iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, drugovi iz njemačkog grada Kölna, politička stranka Radnička fronta…, potpisnici su poruka podrške šibenskoj Antifa.

– Ni sami nismo svjesni koliko u samom gradu, ali i daleko šire, postoje oni koji podupiru naše aktivnosti. Različite aktivnosti sve više provode i drugi aktivisti širom Hrvatske i naše županije pa nam šalju fotografije sa svojih akcija, koje mi kao trenutno najvidljivija i najjača antifašistička stranica objavljujemo. Šibenik je u ovom trenutku bastion antifašizma, socijalističkih vrijednosti i slobodarskih ideja. Ali to trebamo i na nacionalnoj razini: socijalističku ljevicu koja bi uz sebe imala jednu socijalističku stranku, kao što HDZ okuplja ustaške strančice – kaže za ‘Novosti’ aktivist šibenske Antifa, ne želeći, razumljivo, otkriti svoj identitet.

Razumljivo stoga što je na šibenske antifašiste dignuta hajka nakon što su objavili fotografiju spomenika Miri Barešiću u Dragama čiju su ruku aktivisti, ali ne oni šibenski, zalili crvenom bojom, sugerirajući time da je ona i dalje krvava – Barešić je naime bio jedan od atentatora na narodnog heroja Vladimira Rolovića, ambasadora Jugoslavije u Švedskoj, koji je ubijen 1971. godine. No ekstremna ‘domoljubna’ desnica i simpatizeri neoustaša smatraju da je ‘akcija boja’ napad na Domovinski rat i branitelje. Olujna krila dobila je potom ikona te desnice, Velimir Bujanec, koji je ponudio nagradu od 20 tisuća kuna za otkrivanje identiteta počinitelja u Dragama, koristeći se dakle metodama identičnim onima koje su rabili nacifašisti ucjenjujući glave istaknutih pripadnika Narodnooslobodilačke borbe.

Umjesto da se pravna država odlučno postavi prema javnom pozivu na nasilje, ona u tom činu ne vidi ništa sporno, što je zamislivo jedino u društvu i državi u koje je fašizacija, s dramaturškim vrhuncem na kninskoj proslavi Oluje, ušla na velika vrata. Zato antifašistički aktivisti djeluju konspirativno, poput nekadašnjih omladinaca nakon okupacije Jugoslavije 1941. godine.

– Što se tiče paralele s ilegalcima iz 1941., to je posve točno i žalosno. Dok antifašisti u nekim drugim europskim zemljama djeluju javno kako bi upozorili na mračne relikte prošlosti i zločinačke ideologije, mi to radimo u ilegali jer zemlja nam je postala neofašistička i križarska, pod patronatom i uz debelu podršku politike i Crkve. Realno je kazati da je iz zadnjeg rata izašlo dosta ljudi koji su prošli njegove strahote i u kojem su i sami ubijali. Osim onih vojnih veterana koji su časno išli u obranu, postoji i određen broj onih koji su ratovali za neki njihov viši cilj, za neku ustašku državu. Upravo takvi vode neke braniteljske udruge, koje su dobro organizirane, imaju financijsku moć i političku pozadinu, te nismo sigurni da nisu kadri ponovno ubiti. Zamislite kako bi se sad trebali osjećati mladići i djevojke, naši miroljubivi aktivisti koji su taj rat prošli u skloništima ili izbjeglištvu ili oni koji u to vrijeme još nisu bili rođeni. No ni prijetnje ni bilo što drugo neće slomiti naš slobodarski duh – kaže naš sugovornik.

Potpisi Antifa vidljivi su na svakom koraku: zadnje akcije poduzete su u šibenskom predgrađu Bilicama, gdje je zaslugom općinskih vlasti bespravno sagrađen općinski mul imenovan po Mili Budaku; za općinare on je uvaženi književnik, a za sav civilizirani svijet potpisnik rasnih zakona u NDH, zbog kojih su ubijene hiljade Židova, Srba, Roma, ali i Hrvata koji nisu željeli prihvatiti domaću izdajničku politiku pod patronatom Mussolinija i Hitlera. Ploča s imenom tog zločinca napokon je prebojana crvenom bojom…

Akcije brisanja fašističkih simbola i poruka ranije su poduzete u šibenskom Parku strijeljanih, gdje je spomen-obilježje narodnom heroju Radi Končaru i drugovima, i s pročelja gradskog stadiona u neposrednoj blizini. Ipak, još je puno posla na čišćenju i uređenju spomenika te brisanju ustaškog znakovlja koje potpisuju vječno nepoznati ‘domoljubi’.

Ovog ljeta zabilježeni su brojni slučajevi uništavanja preostalih antifašističkih obilježja kao spomena na izginulu mladost, bez čije borbe protiv fašističkih okupatora i njihovih kvislinga ne bi bilo ni današnje Hrvatske: na židovskom groblju u Karlovcu razbijen je i srušen posljednji tamošnji spomenik antifašistima, dok je u noći nakon obilježavanja 75. obljetnice partizanskog ustanka protiv fašističke okupacije Dalmacije oštećen spomenik palim borcima Solina – iscrtani su kukasti križevi i uništeni vijenci i cvijeće.

– Kod naših članova je itekako izraženo domoljublje, na primjer navija se za Hrvatsku u svim sportovima. Domoljubi smo, ali ideje socijalizma, kao i jugoslavenske ideje koje su proizašle iz Dalmacije i Hrvatske, nisu nam strane. Te ideje su i temelj današnje hrvatske države. Jugoslavenstvo je za nas nešto nadnacionalno. Domoljublje za nas znači doprinositi svom društvu radom i stvaranjem, intelektualnim djelovanjem i borbom da ono bude bolje. I to promoviramo putem naših akcija. Domoljublje nije mržnja prema drugima, ona je čisti fašizam. To je ono što provodi Crkva i zato je napadamo, iako su mnogi među nama vjernici i u suštini nemamo ništa protiv Crkve. Velik dio Crkve je toliko skrenuo u fašizam i križarstvo da je te demone teško zaustaviti – kaže naš sugovornik.

– Svećenici su danas privrženi ultradesnici, turbonacionalistima i nacionalistima, postaju križarima, što je istovjetno onome što je Crkva radila u vrijeme križarskih ratova, kad su se od 11. do 13. stoljeća u Dalmaciji obračunavali s hereticima – pojašnjava.
Aktivist Antifa dalje smatra da je socijalizam jedino društveno uređenje koje može osigurati sigurnu i miroljubivu budućnost, bez ratova, mržnje i migracijskih i ekoloških katastrofa. Uređenje koje će donijeti napredak i najsiromašnijim zemljama.

– Normalno je da se zalažemo za socijalističke vrijednosti, koje su ovu zemlju već izvukle iz mračnog srednjeg vijeka. Moramo shvatiti da su ljudi ovdje 1945. izašli iz srednjeg vijeka direktno u moderno doba, dok nas je kapitalizam dobrano unazadio – kaže član Antifa.

– Moramo nastaviti djelovati kako mlade generacije ne bi otišle putem mračnjaštva i fašizma te da Crkva koja tu mladost odgaja još od osnovne škole ne provede do kraja svoj naum. Današnja takozvana ljevica nikad nije stala u obranu istinskih vrijednosti, jer se uglavnom ne želi zamjeriti desnici – zaključuje.

A što se tiče drugih mladih Šibenčana, oni su uglavnom optimistični. Članica Antifa ističe da se aktivistom postaje u trenutku kad mladi čovjek doista počne razmišljati svojom glavom.

– Nastojim osvijestiti stvari i dolazim do zaključka da mnoge pojave u društvu nisu ispravne. Postoji trend fašizacije društva i stvaranja društva ispranih mozgova, što možeš ili prihvatiti ili mu se suprotstaviti. Izabrala sam ovo drugo, postupanje po vlastitoj savjesti – kaže naša sugovornica iz Antifa Šibenik.

Zoran Restović: Podnijeli smo tužbe zbog naziva po Budaku

Koliko je Šibenik kao dio Dalmacije ponosan na svoju antifašističku prošlost govori i Muzej oslobođenja Dalmacije, čije je otvaranje najavljeno do kraja godine, a koji će imati stalni postav, multimediju, planirane izložbe i razne druge događaje…

– Otvaranjem Muzeja želimo dokumentirati činjenicu da se u Dalmaciji vodila najveća bitka za oslobođenje ikad na ovim prostorima, iz čega proizlazi i vrlo interesantan podatak: Dalmacija u svom punom geografskom opsegu do svog oslobođenja 1945. nikad, ali nikad nije bila slobodna i više nikad otada nije bila tuđa – tvrdi Zoran Restović, predsjednik Udruge antifašističkih boraca i Zajednice udruga antifašističkih boraca Šibensko-kninske županije. U prostorijama Udruge na zidu je istaknuta ratna fotografija Josipa Broza Tita.

– Smatramo da je Tito najveća ličnost ovih prostora. Priča o njemu kao zločincu je folklor nadolazeće fašizacije. Pa mojih je 535 Šibenčana poginulo u samo šest dana na Sutjesci. Antifašizam je svjetonazor i taj svjetonazor vrijedi braniti i za njega se boriti. Što se tiče Antifa, oni samostalno djeluju i mi ih vidimo i osjećamo kroz njihove akcije. Nisu dio naše udruge, no imamo isti svjetonazor te ćemo njihove stavove znati obraniti. Putem odvjetničkih ureda koji nam to obavljaju pro bono, podnijeli smo tužbe protiv RH, Ministarstva uprave i jedinice lokalne samouprave zbog naziva po Mili Budaku – dodaje Restović.