Priopćenje udruge Zeleni Osijek prenosimo u cijelosti.
Osječko-baranjska županija i ostali investitori, ne odustaju od iskorištavanja hidro-energetskog potencijala rijeke Drave te je u tom smjeru poprilično poodmakla realizacija vodne stepenice (VHS) Osijek na Dravi, iako će se ona nalaziti na području Nature 2000, Regionalnog parka Mura-Drava i Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav. Prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav je kategorija zaštite prepoznata na međunarodnoj razini, a njegov temeljni fenomen je suživot čovjeka i prirode. Natura 2000 je najveća mreža ekološki značajnih područja, koja su značajna zbog vrsta i staništa od EU interesa, te samim time zahtijevaju poseban tretman u slučajevima bilo kakvih gospodarskih aktivnosti. Područja koja se nalaze u kategoriji zaštite Natura 2000 ne isključuju ekonomske i gospodarske djelatnosti, ako značajno ne ugrožavaju vrste i staništa koja su na prioritetnoj listi Direktive o staništima i Direktive o pticama, koje su temelj za stvaranje mreže Natura 2000.
Po Zakonu o zaštiti prirode, navedena zaštićena područja se prepoznaju kao V. kategorija zaštite po IUCN klasifikaciji, a po zakonu RH to znači da se smiju obavljati sve gospodarske djelatnosti koje ne ugrožavaju temeljni fenomen zbog kojeg je područje proglašeno zaštićenim. U slučaju Mure i Drave to su svakako rijeka i njena poplavna dolina, okolne šume i močvare, sprudovi, rukavci, meandri i pripadajuća biološka raznolikost.
Projektom izgradnje vodne stepenice uzvodno od Osijeka na Dravi, planira se napraviti uspor, tj. akumulacija vode u dužini 35,5 km koja bi trebala trajno potopiti cijelo područje unutar nasipa, sve do Donjeg Miholjca. Tada se više ne može govoriti o rijeci, jer se gube sve njene prirodne karakteristike, kao i dinamika te ukupna biološka raznolikost.
Dakle, sve šume, sprudovi, močvarna staništa, strme obale, koje su dom mnogim vrstama ptica, vodozemcima, gmazovima, sisavcima, nestaju planiranim potapanjem.
Irma Popović Dujmović, koordinator projekata za vode WWF-a Hrvatska također upozorava o negativnom utjecaju projekta: „Više smo puta upozoravali da je Drava rijeka koja od svog izvora u Italiji do Donje Dubrave u Hrvatskoj već sada ima 22 hidroelektrane. Ako Hrvatska nastavi taj niz sa dodatno 3, čak se negdje spominje i 4 hidroelektrane (dodatno jedna iznad Donjeg Miholjca), pitamo se što će od Drave ostati, dali ćemo ju više moći zvati rijekom.
Upozoravamo javnost i donositelje odluka da je nužno napraviti Stratešku procjenu utjecaja na okoliš za sve planirane HE u kontekstu postojećih HE, prije donošenja bilo kakve odluke protiv ili za gradnju bilo koje nove brane na rijeci Dravi“.
Iz Upravnog odjela za gospodarstvo Osječko-baranjske županije smatraju kako će navedeni projekt poboljšati kakvoću života stanovništva županije promjenom socijalnih, rekreacijskih i zdravstvenih uvjeta, te da će se omogućiti proizvodnja električne energije s obnovljivim/neiscrpnim resursom (vodom) bez zagađenja okoliša i štetnog djelovanja na zdravlje stanovništva. Također smatraju da će se poboljšati uvjeti poslovanja u gospodarskim granama od javnog značaja, vodno, komunalno i elektrogospodarstvo, promet, proizvodnja hrane.
No podaci o utjecaju hidroelektrane Dubrava na okoliš, koja se također nalazi u nizinskom području kao i planirana VHS, pokazuju suprotne podatke.
Izgradnjom akumulacijskog jezera povećava se vlažnost zraka, a zajedno s tim povećava se i broj oboljele djece i starijih osoba od bolesti organa respiratornog sustava. Stvara se nekvalitetna mikroklima, te uzrokuju teške sparine ljeti što negativno utječe na zdravstveno stanje lokalnog stanovništva. Ogroman pritisak vode uzrokuje porast razine podzemnih voda tako da neposredno uz akumulacije dolazi do zamočvarenja tla te ono postaje manje kvalitetno za poljoprivrednu proizvodnju.
Nizvodno od hidroelektrane utjecaji su još dramatičniji, kako količina vode u vodotoku nakon izgradnje hidroelektrane ovisi o njenom režimu rada tj. ona se u znatnim količinama ispušta samo tijekom proizvodnje struje, tako dolazi do bitnih poremećaja vodnog režima. U periodima kada se struja ne proizvodi odnosno kada se propušta samo mala količina vode (tzv. „biološki minimum“) u vodotoku su prisutne samo male količine vode i dolazi do posljedičnog opadanja razina nadzemnih i podzemnih voda. Područje se polako isušuje s posljedicama sušenja šuma, otežane poljoprivredne proizvodnje, te manjih količina vode u vodocrpilištima i bunarima što izravno utječe na opskrbu stanovništva pitkom vodom.
Biolog Tibor Mikuška ističe i druge posljedice: „ U trenutku proizvodnje struje (obično samo jedanput dnevno) u vodotok se ispuštaju velike količine vode koje nisu uobičajene za normalni hidrološki režim te se stvaraju bujični valovi i nagli porasti vodostaja (tzv. hydropeaking) koji će otplaviti sve organizme koji nisu prilagođeni na život u bujicama i na nagle promjene vodostaja, osobito mlađ riba. Ukupna biološka raznolikost se smanjuje, uključujući i gospodarski vrijedne vrste, poput nekih riba.
Jednako tako, područje neposredno nizvodno od hidroelektrana postaje nepogodno, dapače opasno po život, za rekreativne aktivnosti poput kupanja, ribolova ili plovidbe.“
Izgradnjom hidroelektrana dolazi do pojavljivanja fizičke prepreke na vodotoku i prekida uzdužne povezanosti za mnoge vodene organizme. Osobito su osjetljive ribe kojima se tako prekida veza između uzvodnih i nizvodnih krajeva vodotoka. Kod npr. jesetri (Acipenseridae) izgradnjom brana na Đerdapu na Dunavu onemogućen je njihov prolaz do uzvodnih mrijestilišta te su danas one u srednjim dijelovima vodotoka regionalno izumrle, a u donjim dijelovima su njihove populacije kritično ugrožene.
Kako na prostoru dravskih ritova i poplavnih šuma u 50 staništa živi 27 rijetkih i ugroženih vrsta, a u Muri i Dravi se nalaze 73 vrste slatkovodne vrste riba, od kojih je polovica zaštićena, njihov opstanak bi direktno bio ugrožen izgradnjom vodne stepenice.
Također je važno spomenuti i činjenicu da hidroelektrane u nizinskim dijelovima rijeka, suprotno tvrdnjama investitora, povećavaju opasnost od poplava koje ugrožavaju ljudske živote i materijalna dobra. Kako se radi potrebe proizvodnje struje akumulacije održavaju pune, njihov kapacitet prihvata velikih količina vode je izuzetno mali. U slučajevima naglih i neočekivanih oborina, pojava koja je zbog promjene klime danas sve češća i dramatičnija, akumulacije ne mogu prihvatiti tolike količine vode te dolazi do štetnih poplava u njihovoj blizini ili neposredno ispod njih, a u neposrednoj blizini planirane hidroelektrane je grad Osijek. Zamislimo samo koju prijetnju ova „kapitalna“ investicija predstavlja.