Za diskriminaciju žena u politici dijelom su krive i žene same, ali i uvriježeni dvostruki standardi u ocjenjivanju njihova rada, jer im se tolerira mnogo manje nego muškim kolegama, smatra bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor u autorskom članku koji je objavila u slovenskom tisku.

“Ruku na srce, žene ne vole svoj glas davati ženama i u politici više vjeruju muškarcima jer misle da je to muški posao, makar to žene javno neće nikada priznati”, navela je Kosor u novom autorskom prilogu za ljubljanski “Dnevnik”.

U drugom najtiražnijem slovenskom političkom listu nekadašnja predsjednica hrvatske vlade od početka godine piše kolumne u kojima komentira političke prilike i događaje u Hrvatskoj i susjedstvu.
U svojoj novoj kolumni u petak Kosor je očito aludirala na lošu zastupljenost žena u novom sastavu Hrvatskog sabora, ali i na problem premale zastupljenosti žena u političkom životu općenito.

Za žene u politici, tvrdi Jadranka Kosor u prilogu prepunom ironije, a mjestimice i gorkog sarkazma – koji se očito zasniva i na vlastitu iskustvu – u politici vrijede mnogo oštriji kriteriji nego za muškarce.

Ako žene uspiju doći na sam vrh u politici i postanu “šefice” muškim kolegama, tada ih oni znaju proglasiti ili lakomislenima i “glupima” kad se ponašaju ljubazno ili “iskompleksiranim amaterkama” kad u svom poslu pokažu ozbiljnost i predanost.
Kosor kaže da se ženama političarkama ne opraštaju osobine ili ponašanje koje se kod muških kolega smatraju normalnima ili čak poželjnima, što ilustrira zanimljivom opservacijom o tome kako nastupaju u javnosti.
“Kad se političari pojavljuju na tribinama ili u televizijskim emisijama, obično rašire noge kao da rađaju, a tako – raskrečenih nogu -stoje i kad se fotografiraju za novine. Kad bi to učinila žena koja je na političkoj poziciji, napali bi je da se ponaša kao uličarka i da ne zaslužuje nikakvu pažnju”, s dosta humora piše Jadranka Kosor.
Sličan je diskriminatorni tretman žena u politici i kada se radi o njihovu izgledu ili privatnom životu, pa se one u javnosti, prema općem očekivanju, moraju pojavljivati dotjerane “bez greške, bez podočnjaka, (imati) manekenske proporcije i netom istuširane”, dok muškarcima u politici nitko ne zamjera kad u javnosti imaju nehajno vezane kravate, neočetkane cipele, znojne mrlje na košulji ili ‘zaflekani’ sako.

“Političari na turneje idu samo s torbicom, ne treba im kovčeg s garderobom jer odijelo koje imaju na sebi nose cijelo vrijeme dok su na putu. Žena političarka nakon pedesete godine smatra se starom bakicom, a političar u svojim šezdesetima kotira kao najzreliji i najmudriji, muškarca u politici se ne pita zašto nema djece ako ih nema ili zašto ima ili nema ljubavnicu jer sve to važi za njihov osobni privatni izbor i njihovo pravo. No, sve je to dopušteno pitati žene koje su u politici. One ne smiju imati ljubavnike, moraju biti vjerne i braniti svetost braka, bez obzira jesu li udate ili nisu”, navodi u kolumni za slovensko čitateljstvo Jadranka Kosor.

Stanje za političarku dodatno se, po njezinu mišljenju, pogorša ako ona uspije isplivati na sam vrh.
Ako se s te “šefovske” pozicije žene zalažu za red i disciplinu, onda ih se ogovara da su “vještice” i bez srca, a ako se postave popustljivo, onda ih se kritizira da su nedorasle svom poslu i da na šefovskom mjestu moraju biti muškarci.

“Za žene koje u politici imaju jasna stajališta kaže se da su muškobanjasta čudovišta i da zbog karijere gaze preko leševa, dok se muškarce koji inzistiraju na svom stajalištu i ponašaju se autoritarno percipira kao odlučne i beskompromisne lidere”, napisala je na temu neravnopravnosti i ulozi žena u političkom životu bivša hrvatska premijerka, političarka i bivša saborska zastupnica.