Što ne vidimo kad gledamo film? To je pitanje u osnovi koncepta interdisciplinarnih filmskih radionica za djecu i mlade Frooom! koje od 2012. provodi Udruga Bacači sjenki. Razgovarali smo s predsjednikom Udruge i projektnim voditeljem Froooma! Borisom Bakalom, kazališnim i filmskim redateljem i glumcem, intermedijalnim umjetnikom, kustosom, piscem, aktivistom i pedagogom, piše Ana Dokler za Medijsku pismenost.

“Kad gledamo film, ne vidimo velik dio ekipe koja ga je radila i uvjete u kojima su radili. Djeca se danas s filmom uglavnom upoznaju preko televizije i računala. Često na kraju ne bude prikazana odjavna špica, pa djeca ni ne vide imena svih ljudi koji su zaslužni za nastanak filma i njihove funkcije. Rad na filmu je dugotrajan i težak posao, ljudi se tijekom snimanja bude u pet ujutro, pripremaju sve potrebno i snimaju često do devet navečer i tako gotovo da zajedno žive par mjeseci. Kad gledamo scenu u kojoj dvoje ljudi razgovara, ne vidimo onih 30 ljudi koji su na snimanju stajali oko njih i radili svaki svoj dio posla, ili kad vidimo glumce u kupaćim kostimima pokraj rijeke, ne znamo da su se zapravo smrzavali jer je snimanje bilo tijekom zime. Ne vidimo ni koliko je puta neka scena ponavljana da bi se postigao pravi efekt. Tu su i filmski trikovi, izbor objektiva i načina snimanja, detalji u sceni…, kao i poruke filma koje na prvi pogled ne možemo prepoznati”, priča Boris Bakal.

O svemu tome, ali i mnogim drugim zanimljivim temama, djeca na radionicama Frooom! uče kroz igru, interaktivna predavanja, gledanje i analizu filmova, različite praktične vježbe i zadatke, rasprave.

Početne, napredne i majstorske radionice

Radionice su namijenjene djeci od 7 do 15 godina, a održavaju se pet dana zaredom od 8 do 16 sati, ili u školi kroz dva mjeseca – po dva sata tri puta tjedno. Podijeljene su na početnu, naprednu i majstorsku razinu.

Početna razina spaja pedagoški rad s praktičnom vještinom i znanjem. Vodi je tim od četvero ljudi, među kojima je i psiholog koji nadzire cijeli proces, pazi da postoji sklad između voditelja i djece, kao i među djecom, sugerira rješenje u slučaju problema. Voditelj tima je osoba koja ima komplementarna filmska znanja, na primjer montažu, režiju, pisanje, glumu i snimanje, a tu su također i dramski pedagog – glumac ili glumica te tehničar ili glazbenik.

Na tim radionicama djeca rade vježbe percepcije i iluzije, koriste se različitim optičkim igračkama i igrama, ali i primjerice ogledalom ili dalekozorom kako bi učili gledati, razumjeli što je kadar ili tromost oka. Cilj je da na taj način shvate prirodu filma, a također kroz predavanja i primjere upoznaju povijest filma, određene žanrove, tehničke predispozicije i tim koji radi na filmu. Već na početnim radionicama djeca nekad i sama rade filmove pa ih svi zajedno analiziraju i tako uče.

Izrada filmova sastavni je dio radionica napredne razine: na njima djeca dobivaju zadatke i sama smišljaju rješenja, a poslije s voditeljima analiziraju radove i gledaju što se moglo bolje napraviti. Uz te zadatke, cilj je da se tijekom radionice napravi barem jedan dokumentarni i jedan igrani, a nekad i nekoliko animiranih filmova.

Na majstorskoj razini fokus je na jednom dijelu stvaranja filma – snimanju, razvoju filmske priče, zvuku, stop animaciji ili računalnoj animaciji i slično. To su teme s kojima su se djeca do tada već susrela u praksi i shvatila da im treba više znanja. Tu opet dobivaju zadatke i zajedno snimaju filmove.

Tako su na naprednim i majstorskim radionicama Frooomovci prošle godine napravili 35 filmova, koje su počeli slati i na festivale pa će, na primjer, film S druge strane predstave biti uskoro prikazan na festivalu YOUKI u Welsu.

Radionice svih razina uvijek uključuju gledanje i analiziranje filmova, čemu se, u skladu s cijelom filozofijom Froooma!, pristupa vrlo fleksibilno i često kroz igru.

“Djeca vode nas, a ne mi njih”

Primjerice, priča nam Boris Bakal, kad su gledali film Izgubljena olovka, djeci se nije svidio nametnuti happy end:

“Smatrali su da se u stvarnosti priča ne bi tako završila i smislili su svoj scenarij u kojem izgubljena olovka nije pronađena te su dublje razradili odnose među likovima u takvoj situaciji. Na taj način djeca su između ostalog naučila kako je kraj filma odluka redatelja.”

Ponekad i prekidaju film i diskutiraju tijekom gledanja da bi djecu dodatno zainteresirali, a voditelji nekad i odglume unaprijed dogovorenu raspravu o filmu, kako bi dali model kako raspravljati. Ni predavanja nikad nisu ex catedra, već svi sjede u krugu, ili u drugim prostornim dinamikama koje djeci omogućuju da se izraze.

“Naučili smo dopustiti da djeca vode nas, a ne mi njih. Imamo puno pripremljenih igara, ali često u radu smišljamo i nove, ovisno kako nas djeca usmjere”, kaže nam Boris Bakal.

Do sada su Frooom! radionice održane u osam gradova: Zagrebu, Rijeci, Splitu, Koprivnici, Pakracu, Opatiji, Sinju i Prelogu. Ako lokalna sredina pokrije sve troškove radionice su besplatne, no čak i kad postoji kotizacija, obično između 200 i 750 kuna, uvijek postoji natječaj za besplatno sudjelovanje, za koje dijete mora napraviti neki zadatak.