Zelena akcija zajedničkim priopćenjem s još 54 nevladine organizacije iz svijeta upozorava na štetnost spaljivanja otpada u cementarama, što je u planu i u Hrvatskoj i oko čega imamo aktivnu kampanju s mrežom udruga i građanskih inicijativa ‘Zero Waste Hrvatska’.

Tražimo da Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, kroz Plan gospodarenja otpadom koji je na javnoj raspravi, zabrani spaljivanje te potakne odvajanje, ponovnu uporabu i recikliranje otpada.

Prikazivanje spaljivanja otpada u cementarama kao obnovljivog izvora energije odličan je primjer ‘greenwashinga’ jer je ono u potpunosti neekološko s obzirom da se spaljivanjem uništavaju vrijedne sirovine čije recikliranje štedi puno više energije i resursa, a cementare su i jedan od velikih uzročnika klimatskih promjena jer emitiraju velike količine CO2.

Uz to, spaljivanje otpada u cementarama uzrokuje i zdravstvene probleme ljudi u okolici s obzirom da se spaljivanjem otpada oslobađaju velike količine najotrovnijih kemijskih spojeva poput dioksina, furana i teških metala, koje filteri u cementarama ne mogu zaustaviti.

Zajedničko priopćenje:

„Mi supotpisnici ovog priopćenja vjerujemo da je otpad resurs koji se mora tretirati u skladu s hijerarhijom gospodarenja otpadom, pri čemu su prioritetne mjere prevencije, ponovne uporabe, recikliranja i redizajniranja otpada. U svjetlu povećanog korištenja otpada u svrhu proizvodnje cementa i značajnih utjecaja koje ta praksa ima na lokalne zajednice diljem svijeta, naglašavamo da spaljivanje otpada u cementnim pećima nije rješenje za klimatske promjene i gospodarenje otpadom, već prevara od strane cementne industrije koja treba biti spriječena što prije.

Proizvodnja cementa predstavlja jedan je od najintenzivnijih industrijskih procesa i veliki je doprinositelj klimatskim promjenama. Podaci iz 2006. pokazuju da je cementna industrija doprinjela 8% antropogenoj CO2 emisiji i 6% ukupnoj emisiji stakleničkih plinova.

Posljednjih godina pokušaji da se smanji ta emisija vezali su se na uporabu tzv. alternativnih goriva što se odnosi na razne vrste otpada (komunalni otpad, industrijski otpad, opasan otpad i slično). Koristeći otpad kao zamjenu za fosilna goriva, industrija cementa pokušava svoju tehnologiju lažno prikazati ‘zelenom’ a dokazano je opasna za zdravlje te ne utječe značajno na smanjenje okolišnog utjecaja cementne industrije.

Prihvatljivost spaljivanja otpada za okoliš utemeljena je na netočnim tvrdnjama da su emisije organskog otpada ugljično neutralne i stoga ne čine štetu. To je jasno opovrgnuto od strane Znanstvene Komisije Europske Okolišne agencije koja je takve tvrdnje nazvala ‘ozbiljnim metodološkim pogreškama’, kao i od strane Zero Waste Europe mreže čije izvješće naglašava da svi staklenički plinovi imaju potencijal zagrijavanja, neovisno o njihovu izvoru.

Štoviše, cementare spaljuju biomasu pomiješanu s ostacima otpada koji nisu biomasa kao što su pesticidi i otpadni mulj koji sadrže teške metale. Kada ih se koristi zajedno pod nazivom biomasa, cementare opravdavaju spaljivanje opasnog otpada. Najviše zabrinjava činjenica da se i iskorištene gume i ostaci auta djelomično svrstavaju pod gorivo biomase, što predstavlja najveću obmanu pošto su ti materijali zapravo plastika bazirana na fosilnim gorivima.

Cementne peći, koje namaju nikakvu opciju filtriranja hlapljiivih teških metala (žive, talija, kadmija itd.) drugi su najveći emiteri žive općenito. Utjecaj koji to zagađenje ima na naselja dokumentiran je u mnogim nezavisnim znanstvenim studijama u kojima se spaljivanje otpada povezuje s povećanom razinom bolesti i smrtnosti, uključujući i povećan rizik od raka, pobačaja i bolesti dišnih puteva.

Pokazalo se da postoji potencijal za znatno većim pozitivnim utjecajem na ublažavanje klimatskih promjena ako se okrene ulaganju u više razine u hijerarhiji gosspodarenja otpadom i ako se slijede principi ‘zero waste’ strategije.

Primjerice, umjesto paljenja otpadnih guma, moguće ih je ponovno iskoristiti u druge svrhe. Također, biootpad bi se trebao tretirati u skladu sa hijerarhijom gospodarenja biootpadom, gdje se taj otpad prvo koristi za prehranu ljudi, zatim životinja i tek na kraju kao kompost ili u procesu anaerobne razgradnje za dobivanje bioplina tj. energije.

Spaljivanje otpada u cementnim pećima kako bi se povećao kredibilitet industrije kao ‘zelene’, izgovor je koji dovodi do ‘greenwashinga’ i važno je da se ta opcija eliminira. Tražimo da se spaljivanje otpada isključi iz definicije obnovljive energije i da se uključe prihvatljive metode identifikacije emisija stakleničkih plinova Subvencije koje podupiru cementare u spaljivanju otpada potrebno je odmah opozvati. Prioritet predstavlja očuvanje resursa sljedeći hijerarhiju gospodarenja otpadom u skladu s EU legislativom.“