Veoma izravno, bez ikakvih okolišanja ili ublažavanja suočavao se proteklih 11 godina s predstavnicima “golfera”, vlasti i politike, kada je posrijedi bila riječ o projektu apartmanizacije Srđa na 310 ha zemljišta. Nakon referenduma koji je uspio zbližiti preko 10 tisuća ljudi, Đuro Capor, prvi čovjek Građanske inicijative “Srđ je naš” nije odustajao “ganjati” pravdu i zajedno s kolegama iz “Zelene akcije” i ostalih udruga, dokazivati kako je projekt golfa na Srđu štetan za građane, a izdašan za privatne ulagače, kojima su sve dosadašnje vladajuće garniture, od nacionalnih do lokalnih vlasti, podilazile i pogodovale. No, čini li se, da usprkos sudskim presudama, golf na Srđu, ništa ne može “srušit”? Razgovarali smo s Đurom Caporom.

Razgovarala: Lidija Crnčević

Od početka ste veoma aktivni u Građanskoj inicijativi “Srđ je naš”, nakon 11 godina “borbe”, hrvatski sudovi su se očitovali negativno o nizu dozvola, zadnja je poništena lokacijska dozvola. Čini li se ponekad, usprkos svemu tome, sve uzaludno, golf projekt, čini se, ništa i nitko ne može srušiti, a sudske presude već je postalo uobičajeno ne poštivati, sjetimo se i Pašalićeve marine u Gružu.

– Ne mislim, nipošto, da je uzaludno. Smatram da su i ove tri presude koje smo dočekali, pokazatelj da se društveno djelovanje i aktivizam isplate. Sudske presude izbile su iz ruku “golferima” bilo kakav argumenat za traženje odštete. One su dokaz da im se na svakom koraku pogodovalo i gledalo kroz prste, pa čak i kršenjem zakona, a ne otežavalo, kao što oni tvrde. Nedavne prijetnje tužbama Razvoj golfa, Republici Hrvatskoj su, zato, potez očajnika. Do sada su građanima u ime golfera prijetili ministri, potpredsjednici Vlade, gradonačelnik, ali više od 10 000 ljudi se nije dalo zastrašiti i ove su presude njihove pobjede – pobjede “malog čovjeka” nad špekulantima. Većini političara, osim glasnogovornika golf-betonizacije Vlahušića, nije lako javno braniti stare sanaderovske aranžmane s golferima iz 2006. godine, pogotovo kada su na sudu doživjeli debakl i raskrinkavanje tog šepkulantskog modela. Smatram da su prijetnje arbitražom i tužbama samo sredstvo da se, pritiskom i ucjenama, osiguraju nove nezakonite i za građane štetne odluke te na taj način legaliziraju nezakonitosti posljednjih 11 godina.

Mislite li da su ljudi u međuvremenu osvijestili da je borba za Srđ borba protiv pogodovanja, korupcije, nezakonitosti, kao uopćenog modela ponašanja u zemlji koja je upravo stoga osiromašena, neujednačena, sve više napuštana…te da je Srđ postao sinonim građanskog otpora takvom načinu vladanja?

– Radi se o modelu zarobljavanja lokalnih resursa u korist međunarodnih špekulanata i klijentelističke političke hobotnice. To se radi kroz prostorne planove, koncesije, izdavanje dozvola, zapošljavanja u javnim poduzećima, kontrolu medijskog prostora, a sve ne bi li neka politička skupina ostala na vlasti. Situacija s aktivnim sabotiranjem referenduma o Srđu kao i nepoštivanje, na njemu izražene volje građana, pokazuje do koje mjere su nositelji takvih modela spremni ići. Srđ je prepoznat kao slučaj, radi iznimne vrijednosti Dubrovnika – ako bi Dubrovnik “pao” pred špekulantima, takav primjer otimanja prostornih resursa i nametanja megalomanskih nekretninskih apetita mogao bi proći bilo gdje u Hrvatskoj. Primjer Srđa je stoga i na nacionalnoj razini pomogao ukidanju zloglasnog Zakona o golfu, razotkrivanju slabe i nevjerodostojne skrbi Ministarstva kulture o hrvatskoj svjetskoj baštini pred UNESCO-vim tijelima ili neprimjerenosti zakonodavstva koja se tiče prava građana na organiziranje referenduma.

Projekt golfa na Srđu, sve smo uvjereniji, kao malo koji projekt u Hrvatskoj ujedinjuje sve političke opcije – velike stranke – nemate li ponekad dojam da je cijela zemlja talac tog projekta i politike između Hrvatske i Izraela, te jakih lobija koji ne odustaju.

– Nevjerojatno je da je projekt na Srđu ujedinio nepomirljive političke suparnike, od HSP-a preko HDZ-a i SDP – a do HNS – a, u golf koaliciju nazvanu Dubrovački dogovor. Kad se akteri tog dogovora ne srame svojim sugrađanima, protivno referendumskoj volji i presudama suda, nametati ovaj projekt, onda nas i ne treba čuditi da je još lakše nezakonitim odlukama i unutarstranačkim pritiscima to isto raditi Matulović Dropulić, Zmajloviću, Sanaderu, Vrdoljaku, Grčiću, Karamarku i Mrak Taritaš. U vrijeme kada je Sanader drmao Hrvatskom, američki odvjetnik gosp. Frenkela plaćao je Petri Sanader troškove boravka u SAD-u, izlete, stanarinu. Dolaskom SDP/HNS koalicije na vlast, PR usluge golferima radila je agencija Manjgura gospara Macana bliska SDP-u i PR agencija Ankice Mamić koja je u isto vrijeme PR radila HNS-u i Čačiću. Dolaskom Karamarka na vlast, Drimia Ane Karamarko postaje PR agencija golfera, te se isti model utjecaja na situaciju u INI, koji je doveo do pada Oreškovićeve Vlade i pada Tomislava Karamarka, primjenjuje i na pitanju Srđa. Trebalo bi ispitati idu li novci “golfera” u nezakonito financiranje kampanja političkih stranaka u Hrvatskoj. Taj koruptivni model financiranja stranaka je potrebno hitno urediti, inače ćemo i dalje imati političke predstavnike koji predstavljaju interese stranačkih financijera, a ne interese građana.

U ovih proteklih jedanaest godina, možete li izdvojiti trenutak najveće sreće i najvećeg razočaranja?

-Trenutak najveće sreće je uspjeh prilikom prikupljanje potpisa za referendum i volonterska zabava koja je uslijedila. Najveće razočarenje dogodilo se prilikom interpretacije rezultata referenduma. Referendum je uspio pokazat što većina građana ne želi na Srđu, nažalost, politički predstavnici tu volju građana odlučili su ignorirati.

Jesi li kao aktivist imali neugodnosti zbog angažmana oko golfa na Srđu, kojih?

– Dio medija sustavno prikazuje inicijativu Srđ je naš kao kočničare razvoja i lijenčine, širitelje antipoduzetničke klime, bivša gradonačelnica Šuica nas je nazvala agresivnom manjinom, a bivši gradonačelnik Vlahušić je otišao najdalje etiketirajući nas cinkarošima, mrziteljima Grada. Takvom rječniku nije mjesto u javnom prostoru, takve uvrede, iako ih nije lako slušat, govore puno toga o onima koji su ih izrekli. Iz takvog odnosa moćnika prema građanima i aktivizmu, proizlazi onda i zabrinutost ukućana, dobronamjerni savjeti kolega s posla tipa „Što ti to treba?“ ili „Zar te nije strah?“ U stvari, oni koji građane i aktiviste etiketiraju i verbalno napadaju, rade to iz straha. Politički predstavnici, ukoliko služe građanima, građana se ne bi trebali bojat.

Koliko su ljudi spremni volonterski se uključivati u razvoj civilnog društva, aktivističke udruge i koliko je to u našoj zemlji opasno, realno opasno? Plivati uzvodno? Postoji li zbog toga u Hrvatskoj i problem djelovanja građana koji su najčešće apatični, koliko često i iz kojih struktura društva se učlanjuje u takve udruge, inicijative..?

– Na primjeru referenduma na kojem je volontiralo više od 200 ljudi se vidi da su se građani spremni angažirati. Nama je stalo da se taj angažman nastavi i dalje, jer nema dobrog društva bez građanske kontrole i aktivnog angažmana. Kroz SJN dosad je prošlo dosta ljudi, sklopilo se puno prijateljstava, a novi ljudi dolaze svakodnevno. Svi ti građani su Inicijativa Srđ je naš. Što se tiče opasnosti, na nas su pritisci svakodnevni. Međutim, ako mislite na prijetnju fizičkim nasiljem, njega se ne bojimo, iz jednostavnog razloga – naši protivnici u dogovoru su sa svim glavnim političkim strankama na svim razinama vlasti i tako ostvaruju svoje namjere. Nasiljem nad nama, samo bi stvorili u javnosti još lošiju sliku o sebi.

Kao profesor u gimnaziji, što zapažate, koliko su mladi ljudi zainteresirani za društvene pojave oko sebe, za njihovo mijenjanje, koliko imaju potrebu aktivno djelovati u svojoj lokalnoj zajednici i utjecati na političke prilike koje stvaraju okvire djelovanja za široku zajednicu?

– Mladi ljudi uočavaju veliku razliku između načina na koji stvari funkcioniraju u našoj sredini i proklamiranih moralnih normi sa standardima propisanima zakonima. Stoga nije čudno da ih pretjerano ne zanima zapletati se u nekakve lokalne stranačke mreže interesa i moći. Više su usmjereni na studij koji slijedi nakon srednje škole, te primjećujem da puno više prate globalne i nacionalne teme, otvoreni su jako za pitanja zaštite okoliša i ljudskih prava i naravno simpatiziraju one koji se za ta pitanja zalažu.

Ostali ste izvan političke scene, niste se uključili na listu Srđ je Grad kao politički ogranak inicijative, zašto? I koliko ste zadovoljni njihovim radom u Gradskom vijeću?

– Političkim pitanjima se može baviti na više načina i oni su svi podjednako bitni za funkcioniranje demokratskog društva. Bilo nam je važno da građanski aktivizam ostane snažan, unatoč odluci dijela ljudi iz inicijative da djeluje kroz nezavisnu listu u Gradskom vijeću. S jedne strane, nisu svi zainteresirani za bavljenje politikom kroz političko nadmetanje u osvajanju vlasti, a s druge strane, svi politički akteri moraju imati kontrolu od strane nezavisnih, zainteresiranih građana, pa makar i sami potekli iz te grupe. Jako sam zadovoljan djelovanjem Liste Srđ je grad, već četiri godine brane u Vijećnici interes građana po pitanju Srđu, a s istom predanošću se bave i svim drugim pitanjima Grada – od javnih prostora do vrtića, pa do nadziranja rada javnih tvrtki i gradonačelnika. Njihovo postojanje je veliki motiv onima koji inače ne bi izašli na izbore, da izađu i glasuju za listu koja ih dosljedno predstavlja. Koliko se ponos što je Srđ prešao okvire i hrvatske borbe protiv korumpiranih političara i suprostavljanje politikama koje ne štite interese građana i lokalne zajednice, rastopi pred izostajanjem vidljivog učinka – izbacivanja iz prostornih planova, smanjivanja obuhvata…?

– Važna je stvar zalagati se za stvari u koje vjeruješ da su ispravne pa makar konkretni učinci izostali ili ih se na njih treba čekati godinama. Bitka je izgubljena tek kad se prestanete boriti. Kao što je naš građanin Marc van Bloemen poručio golferima: „da nije vas ne bi se mi kao zajednica ovako složno povezali i ujedinili.

Preuzeto sa portala: http://dubrovniknet.hr