Nasilje protiv manjina počinje u jeziku. Od uvreda i izraza mržnje je samo još mali korak do nasilja. Što je najgore, stručnjaci upozoravaju kako se protiv takvih izraza mržnje na Balkanu čini malo – ili ništa.

Autor Zoran Arbutina

Za većinu navijača vječitog hrvatskog prvaka Dinama je bivši predsjednik Zdravko Mamić najgora osoba na svijetu. U toj mržnji se posebno ističu Bad Blue Boys koji ga optužuju da je prisvojio čitav klub i da ga je vodio kao da je njegovo obiteljsko vlasništvo kako bi preko njega tiskao novac. Mržnja navijača se oslikava u brojnim grafitima. Brojni su grafiti poput “Mamiću, majmune!”, “Mamiću, pederu!” ili “Mamiću, Cigane!” Ponekad ni ti izrazi nisu dovoljni za nakupljenu mržnju pa onda dolazi i grafit „Mamiću, Srbine!”

Povratak u realnost

Takve parole nisu ništa novo, kaže Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije iz Zagreba. Seksističke, rasističke i nacionalističke psovke i uvrede su već odavno svakodnevica u najmlađoj članici Europske unije. Prije su se doduše takvi izrazi češće koristili samo u krugu poznatih.

“Novost je ono što se događa sa govorom u javnom prostoru u posljednjim godinama”, kaže Senta. Tu se čini da su pale neke brane: “Danas se političkim protivnicima i onima koji drugačije misle odgovara jezikom diskreditiranja i mržnje bez ikakvih ograda.” To se čini u međuvremenu kao nešto normalno.

Izrazi mržnje se ne šire samo Hrvatskom. Na čitavom zapadnom Balkanu već ionako prisutan govor mržnje preplavljuje javni život. Na primjer, na nogometnoj utakmici starih beogradskih rivala Partizana i Rada je tamnoputi igrač Partizana Everton Luiz uporno vrijeđan preko 90 minuta, između ostalog i majmunskim urlicima i transparentima.

Nakon utakmice je ovaj 28-godišnji nogometaš imao oči pune suza, makar su jedva koga iznenadile izrečene uvrede. Trener Partizana Marko Nikolić je tek konstatirao kako je “ovo je povratak u realnost srpskog nogometa”.

Slično je doživio i dobitnik Oscara, glumac Jamie Foxx u Dubrovniku koja tamo snima novi film o Robinu Hoodu i kojeg su tamo za vrijeme večere izvrijeđala dva muškarca – zbog njegove boje kože.

Takvih izraza mržnje na Zapadnom Balkanu je bilo i prije, ali ih sada ima sve više smatra Johanna Deimel iz minhenskog Društva za jugoistočnu Europu: “Zemlje te regije, makar su sve bliže Europskoj uniji, nisu baš daleko odmakle u provedbi načela pravne države i demokracije.

” Ljudi su frustrirani zbog sve slabije perspektive članstva u EU, a često očajno gospodarsko stanje uzrokuje povećanje napetosti u čitavom društvu. Jedna od posljedica jest da se i u tamošnjim medijima širi govor mržnje protiv kojeg se ne provode baš nikakvi pravni koraci.

To se uklapa u trend koji se osjeća u čitavoj Europi i koji dodatno potiče tu pojavu na zapadu Balkana. Jer i u Francuskoj, Mađarskoj, Poljskoj ili Nizozemskoj desničari stavljaju u pitanje načela liberalne demokracije. Nacionalizam je sve snažniji i šire se parole o navodno dekadentnom Zapadu. „I na zapadnom Balkanu ima mnogo ljudi koji podržavaju takve stavove”, kaže Deimel.

Zatvaranje oči pred mržnjom

Ovu stručnjakinju za tu regiju osobito brine javno vrijeđanje i uvrede etničkih manjina. Vraća se i ratnohuškački jezik i opet se govori o ratu i o granicama koje bi trebalo mijenjati.

“To je izuzetno opasno”, upozorava Deimel i podsjeća kako “rat ne izbija sam od sebe, nego se on priprema, djelomično i jezikom”.

Kukasti križ na stadionu u Splitu na utakmici protiv Italije bi u Hrvatskoj jedva tko uopće primjetio. Ali zbog toga se podigla golema prašina i u Njemačkoj.

Mirovna aktivistica Cvijeta Senta za ovaj razvoj optužuje i državne institucije. U većini od tih zemalja su govor mržnje i djela počinjena iz mržnje kaznena djela, ali ih se u stvarnosti uglavnom proglašava manje važnima ili ih se jednostavno ignorira.

S jedne strane to vodi tome da se ljudi koji su napadnuti osjećaju ugroženima i nepoželjnima, a sa druge strane se ljudi tako potiču i na nasilje, smatra Senta.

“Ako nekoga diskreditirate tako da kažete kako je Srbin ili Ciganin i time mu date do znanja da je nepoželjan, onda nije daleko do toga da ih netko pokuša i odstraniti.”

Pod površinom…

Civilno društvo ne želi prihvatiti taj razvoj. Brojne nevladine udruge u regiji vode bitku protiv takvog govora i zločina mržnje, upozoravaju na izraze i uvrede i podnose krivične prijave protiv počinitelja.

Često ih se zbog toga gura na stranu ili su onda i udruge cilj takvih izraza mržnje. “Ljudi koji se usuđuju ustati protiv takvih izraza mržnje se često prepušta samima sebi ili ih se difamira”, kaže Deimel. To je opasnost da zamukne i taj glas prosvjeda.

Cvijeta Senta upozorava kako je osobito za zemlje koje još nisu članice EU, opasno što se već gubi nada da će ikad postati članice.

“Bez nadzora izvana nestaje i nužnost da se nešto učini i da se promijeni ponašanje”. A onda brzo ispod kulturne površine na vidjelo dolazi ružno lice seksizma i rasizma.

Preuzeto sa portala: DW