Prošlo je 25 godina otkad je Slovenija preko noći izbrisala 25.671 građana drugih saveznih država bivše Jugoslavije, a tek oko 11.000 ih je u međuvremenu uspjelo povratiti svoj zakonski status, javlja Politico u opširnoj reportaži o ‘izbrisanima’.

Irfan Beširević 11 godina nije uopće postojao, ako se pita slovensku administraciju. Iako u Sloveniji živi od prve godine života, preko noći je izgubio pravo na život i rad u Sloveniji, pristup zdravstvenoj skrbi, pravo na putovanje i na bankovni račun.

U četvrt stoljeća od ‘brisanja’ donesene su dvije presude Ustavnog suda, tri zakona na razini države, dvije presude Europskog suda za ljudska prava, izrađen je plan za nadoknadu štete i proveden je jedan referendum.

Svi se ponašaju kao da je problem riješen, no manje od petine svih ‘izbrisanih’ su ostvarili pravo na naknadu.

Beširević, kaže, nikad nije uspio zacijeliti obiteljske i prijateljske veze koje su pukle kada je izgubio status građanina, iako je ponovno upisan 2003. godine. Ima dugotrajne zdravstvene probleme koje godinama nije liječio. Iako ima pravo na kompenzaciju, ne može do nje – dok je živio ilegalno ušao je u dugove i računi su mu blokirani. Ako mu se kompenzacija isplati na račun, ostat će bez nje.

Brisanje ljudi iz registra državljana dogodilo se bez upozorenja ili javne najave. Neki nisu doznali što se dogodilo dok nisu otišli na praznike pa su im zabranili ulaz u Sloveniju na povratku. Neki su otkrili nakon što su dobili otkaz ili su bili izbačeni iz stanova jer je država obavijestila poslodavce i stanodavce, no ne i ‘izbrisane’.

Beširević je svoju sudbinu doznao u općinskom uredu. Državni službenik uzeo mu je osobnu iskaznicu i izbušio riječ ‘uništeno’ na nju.

U sljedećih nekoliko godina izgubio je sve: stan, posao u jednom od najvećih slovenskih hotela, zdravstveno osiguranje koje mu je trebalo zbog tromboze. Kada je svoju priču odlučio podijeliti s javnošću, njegova obitelj mu je rekla da ih sramoti. Izgubio je i njih. Spavao je na ulici. Obratio se i Crvenom križu, no rekli su mu da mu ne mogu pomoći, jer on ne postoji.

Kroz devedesete, javnost nije ni znala što se dogodilo. Sramota i strah od deportacije natjerali su ljude da šute o svojem statusu. Mnogi su mislili da se to dogodilo samo njima.

– Trebalo im je nekoliko godina da shvate da se radilo o namjernom, sustavnom ponašanju koje je država odobrila, rekla je Maja Ladič, suradnica Mirovnog instituta.

U 1999. godini, kada je Ustavni sud prvi put donio presudu da se radilo o ilegalnom ponašanju, priča je došla u ruke politike. Desne stranke i mediji širili su priče kako su oni koji su izgubili svoj status neprijatelji Slovenije, agresori.

– O svemu se pričalo samo kroz prizmu sigurnosnih pitanja, rekla je Ladič.

– Prije ili kasnije, osjećali ste se kao da predstavljate prijetnju.

Održan je referendum 2004. godine, u kojem se birače pitalo treba li vratiti prava ‘izbrisanima’. Čak 95 posto zaokružilo je ‘ne’.

Katarina Kresal, ministrica unutarnjih poslova između 2008. i 2011., bila je jedna od prvih političara koja je pokušala vratiti prava izbrisanima, no na kraju je protiv nje pokrenuta interpelacija, i izbačena je iz vlade.

– Niste dobivali poene ako ste govorili ‘ovo je pogrešno’, već ako ste govorili ‘ovo nije problem, oni su svi prevaranti i lažljivci’, rekla je Kresal.

U 2012. godini, Europski sud za ljudska prava je presudio da je Slovenija prekršila prava ‘izbrisanih’, te da imaju pravo na naknadu. No, zbog financijske krize u državi u to vrijeme, ponuđeni iznos bio je minimalan: 50 eura za svaki mjesec koji je netko bio izbrisan. Usporedbe radi, mjesečna naknada za nezaposlene u Sloveniji iznosi 292 eura.

Mali broj izbrisanih se kvalificirao za kompenzaciju, a i mnogi koji bi mogli nemaju novca za odvjetnika koji im je potreban za ulazak u proceduru. Do veljače ove godine, samo 5530 osoba odobren je zahtjev za naknadom.

Za 139 mjeseci koje je proveo bez statusa, Bešireviću je odobrena kompenzacija od 6950 eura, koju se treba isplatiti u pet godišnjih rata od 1390 eura. No, kako mu je račun u blokadi, pitanje je hoće li uopće dobiti svoju treću isplatu 7. travnja.

– Mogu hodati kao slobodan čovjek, i to je sve, rekao je Beširević.

Preuzeto sa portala: Jutarnji list