The Economist u tekstu govori o inicijativi grupe lingvista i organizacija civilnog društva iz četiri države o zajedničkom jeziku.

– Sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika, navodi se u Deklaraciji o zajedničkom jeziku, a autori upozoravaju da inzistiranje na nazivanju srpsko-hrvatskog jezika različitim imenima vodi do beskrajnih apsurda.

– Cilj Deklaracije jest potaknuti raspravu o jeziku bez nacionalističke prtljage i pridonijeti procesu pomirenja – kazala je Daliborka Uljarević, Crnogorka koja stoji iza Deklaracije.

– Inzistiranje na nazivanju srpsko-hrvatskog jezika različitim imenima vodi do beskrajnih apsurda – djeca koja žive u istom gradu u Bosni, idu u istu školu, ali u dva različita razreda i govore različitim jezicima. Internet stranica bosanske Vlade prevedena je na četiri jezika, engleski, bosanski, hrvatski koji je napisan na latinici i srpski koji je na ćirilici. No regionalni političari ne trebaju prevoditelje kada se sastaju. Vrhunac apsurda u Bosni su kutije cigareta na kojima piše ”pušenje ubija” dva puta na latinici i jednom na ćirilici, a sve potpuno isto napisano – piše The Economist.

The Economist dodaje da deklaracija nije naišla na oduševljenje u ijednoj od zemalja u kojima se na jezik gleda u političkom smislu i svaki od naroda ga naziva ‘svojim’.

– Kada ih pitate o njihovu jeziku, često ga zovu samo ”naški” – zaključuje Economist.

Podsjetimo, krajem ožujka u Sarajevu je predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku u kojoj se navodi da je jezik koji se koristi u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Crnoj Gori “zajednički standardni jezik policentričnoga tipa”, poput engleskog, njemačkog ili arapskog jezika, a tekst deklaracije je objavljen na internetskoj stranici www.jezicinacionalizmi.com.