Iako naizgled nepovezani, nedavno objavljeni rezultati istraživanja o odnosu prema prošlosti i o odnosu prema cijepljenju djece te izvještaj pučke pravobraniteljice Lore Vidović za 2016. godinu jasnom zajedničkom logikom ukazuju na poražavajuću činjenicu kako hrvatsko društvo tone u civilizacijsku regresiju. Uvažavajući činjenicu da tek 45 % posto građana smatra ustašku simboliku nedopustivom, ne treba nas čuditi kako su, po riječima Lore Vidović, trendovi već godinama isti, da je najčešća osnova diskriminacije etničko porijeklo, naročito srpsko i romsko.

Piše: Dragan Markovina

Jednako tako ne treba nas čuditi da je takvo društvo došlo do toga da trećina građana nije sklona cijepljenju djece, ali je očito sklona teorijama zavjere. Mogli bismo sada analizirati kako je do toga došlo, a jasno je da se ti procesi nisu mogli odviti bez većeg ili manjeg sudjelovanja državne politike, obrazovnog sustava i vodećih medija, ali s tom analizom ili bez nje, društvo se mora suočiti s činjenicom da je doživilo strašan civilizacijski pad, iz kojeg neće biti tako lako izaći.

Tim prije što sve veći broj mlađih i obrazovanih ljudi napušta zemlju u potrazi za boljim životom, mnogi od njih trajno. Unatoč tome što se ovakvi trendovi iskazuju i na čitavom europskom prostoru, specifičnost hrvatskog slučaja iskazuje se u potpunom padu svih profesionalnih i moralnih kriterija u javnom, društvenom i kulturnom životu zemlje.

Politika se svjesno odbija suočiti s činjenicama

Budući da se rušenje HAVC-a, profesionalnih standarda na HRT-u, kurikularne reforme i imenovanje potpuno nekompetentnih ljudi u kulturna vijeća, napad rektorata na autonomiju Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija, imenovanje kompromitiranih ministara znanosti, obrazovanja i kulture, sad već drugi put događaju, ponavljajući na tragičan način obrasce iz devedesetih godina, jasno je kako se tako gradi društvo spremno otklizati ka potpunom negiranju vlastitog civilizacijskog nasljeđa.

Ovakvo plansko urušavanje kriterija čak dovodi do toga da politika svjesno odbija suočavanje s banalnim činjenicama, pa proglašava konzumiranje ustaškog pozdrava delikatnim, ignorira sve pritužbe iz inozemstva i zemlje u pogledu porasta govora mržnje i sve nepodnošljivije atmosfere u društvu, odbija prihvatiti godišnji izvještaj pučke pravobraniteljice i ide toliko daleko da potpuno izokreće stvarno stanje stvari. To se najbolje uočava u tvrdnjama predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja u čitavoj ovoj situaciji tvrdi kako je iznova uspostavila zajedništvo i smanjila mržnju u društvu.

Pretvaramo se u klasičnu koloniju trećeg svijeta

Samo u takvom društvu moguće je istovremeno organizirati molitvene skupine i tzv. Hod za život i odbijati cijepiti djecu protiv smrtnih bolesti. Zabrinjavajuća povezanost navedenih faktora lako bi u skorije vrijeme mogla proizvesti situaciju, u kojoj ćemo čekati na pojavu novog Andrije Štampara, krenuti u tečaj opismenjavanja građana i učiti se jednostavnim stvarima, poput onih da su svi ljudi jednaki, bez obzira na to koje su vjere ili nacionalnosti. Kako se sve to događa istovremeno sa značajnom turističkom ekspanzijom i u zemlji u kojoj ta grana predstavlja najbitniji izvor prihoda, ne bismo bili daleko od istine, kada bismo zaključili kako se Hrvatska pomalo pretvara u jednu od klasičnih kolonija trećeg svijeta.

U njima domicilno stanovništvo radeći gotovo isključivo u uslužnom sektoru, opslužuje one koji sebi mogu priuštiti odmor na elitnim destinacijama, svodeći vlastite živote na puko preživljavanje. Sve navedeno postaje još poraznije u svjetlu činjenice da je Hrvatska ne tako davno bila ozbiljna industrijska zemlja, čije su znanstvena inteligencija i radništvo bili u stanju proizvesti gotovo sve. Od svakodnevnih potrepština, do visoke tehnologije.

S obzirom da se očito pokazalo kako je ubojiti koktel mržnje i dokidanja bilo kakvih profesionalnih kriterija i znanja, uspio za manje od trideset godina u toj mjeri degradirati društvo, u kojoj ukazuju podaci navedeni na početku teksta, jasno je kako će posljedice stopiranja obrazovne reforme u ime ideoloških zahtjeva, biti puno ozbiljnije, no što je itko spreman priznati.

Izvor: Telegram