Aktivistice za ženska prava predale su u utorak u Vladi oko 25 tisuća potpisa građana, kao potporu zahtjevu za hitnom ratifikacijom Istanbulske konvencije, što bi omogućilo sveobuhvatnu zaštitu žena od nasilja, odgovarajuće kažnjavanje počinitelja te učinkovit sustav praćenja primjene te konvencije.

Iako je premijer Andrej Plenković na nedavni Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama najavio skoro pokretanje postupaka ratifikacije, aktivistice Autonomne ženske kuće Zagreb i Centra za žene žrtve rata ROSA pribojavaju se nedostatka političke volje, kao što je bio slučaj sa SDP-om, iz kojeg su nakon četiri godine vladanja rekli da za ratifikaciju nisu imali vremena.

Udruge u sklopu kampanje “Potpisujem!” (www.potpisujem.org) već godinu dana prikupljaju potpise potpore građana za hitnu ratifikaciju konvencije, a dio potpisa urudžbirali su danas u Vladi nakon što su ranije od građana prikupljali potpise na razglednice, na zagrebačkom Trgu bana Jelačića.

Istambulska konvencija, ili punim nazivom Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, potpisana je u siječnju 2013., ali od tada nije načinjen nikakav pomak u smjeru njene ratifikacije, upozorile su udruge. Stoga od Vlade traže da ratifikacijom tog dokumenta pokažu da će nasilje nad ženama tretirati kao ozbiljan problem i da ga neće tolerirati.

Predstavnica Autonomne ženske kuće Zagreb Neva Tolle izjavila je novinarima da već predugo čekaju ratificiranje konvencije, što u regiji osim Hrvatske nije učinila još samo Makedonija. Konvenciju je ratificirala i većina članica EU-a, među njima prva Austrija još 2013. godine. Za konvenciju je rekla kako je prvi međunarodni dokument koji štiti žene od rodno uvjetovanog nasilja, a dodana mu je vrijednost što će međunarodno tijelo pratiti njezino provođenje.

Vlade koje ratificiraju dokument dužne su napraviti godišnji izvještaj kako se implementira ta konvencija, dok civilni sektor istodobno radi svoj izvještaj u sjeni. “Svi znamo da je izvještaj vlade uvijek uljepšan i uvijek se gleda kroz roza naočale, a stvarni život pokazuje drugačiju sliku i zato će ženske organizacije radi komparacije raditi izvještaj u sjeni. Na taj način žene koje su preživjele nasilje i njihova djeca dobivaju puno veći opseg zaštite, nije tada moguće u tom slučaju vršiti i strukturalno nasilje nad ženom kada ga ona prijavljuje od strane državnih institucija, a kojima je u opisu radnog mjesta pružiti pomoć, zaštititi žrtve i kazniti počinitelja“, rekla je Tolle, upozorivši da su prema sadašnjim propisima počinitelj i žrtva izjednačeni u postupku.

Konvencija, pak, ima moćne alate pa će njezina primjena, kaže Tolle, za veliki broj žena u svakodnevnom životu značiti bolju i kvalitetniju zaštitu. Iako se često puta u javnosti znalo spomenuti da Hrvatska za to nema dovoljno novca, Tolle kaže da se aktivistice s time ne slažu, a vjeruje i mnogi i muškarci, jer ljudski život cijene nema. “Ako je netko svjesno i namjerno ubijen to nema cijene”, rekla je Tolle, naglasivši kako nije pitanje ima li dovoljno novca, već kako će on biti usmjeren iz proračuna.

Vjerojatnijim drži izostanak političke volje, jer u slučaju ratifikacije treba prilagoditi postojeće zakone, posebice Obiteljski zakon koji u cijelosti izjednačava žrtvu i počinitelja, a žrtvu tjera da kontaktira s nasilnikom. “Sve su to vrlo važni elementi i bojim se da u tom grmu leži zec, a ne u činjenici da nemamo novac, jer mi moramo samo promjeniti svijest“, zaključila je Tolle.

Aktivistice upozoravaju da je samo ove godine 16 žena ubijeno od strane bivših ili sadašnjih partnera. Svaka treća žena preživi neki oblik rodno utemeljenog nasilja, a pomoć policije ne zatraži niti 20 posto žena.