Ivana Sansević, autorica filma “Žena zmaj”, U svom prvijencu je prikazala tri djevojke od kojih je jedna njezina sestra.

• Kada sam saznala da se već godinama bori s time, nakon prvotnog šoka počela sam osjećati krivnju što to ranije nisam prepoznala i bila joj potpora, pa je film bio i dobar način da se suočim s vlastitim emocijama, rekla je redateljica u razgovoru za Hinu.

Kada je krenula u istraživanje za film, uvidjela je koliko su anoreksija i bulimija stigmatizirane u našem društvu.

• Puno je predrasuda prema oboljelima, misli se da su si oni sami krivi za svoje stanje. Tema se ne poznaje dovoljno, pa je percepcija u javnosti i medijima potpuno pogrešna, istaknula je Sansević.

MOŽE POGODITI BILO KOGA Objasnila je kako joj je bilo bitno ne prikazati anoreksiju i bulimiju u esktremima, onako kako to mediji najčešće rade. “Moramo shvatiti da je to nešto što se događa u našoj okolini i da može pogoditi bilo koga”.

• Kada bi šira publika to prihvatila predrasude bi nestale, a oboljeli bi imali više šansi za oporavak i put do izlječenja, ustvrdila je.

Sansević smatra kako sustav nije dovoljno pripremljen za te poremećaje u prehrani, na bolničkim odjelima rješava se samo fizička strana bolesti, a zaboravlja se da je riječ o problemu emotivne prirode.

Želja joj je da se film prikazuje u edukativne svrhe, pri terapijskom liječenju ili u srednjim školama, s obzirom na to da su tinejdžerske godine, kada je pritisak najsnažniji, ujedno i nariskantnije za oboljevanje.

TEEN DOX Film “Žena zmaj” prikazuje se među desetak filmova programa Teen dox, posvećenom temama koje muče tinejdžere.

Jedna od tema o kojoj se također rijetko govori obrađuje se u filmu “Bol” o samoozlijeđivanju, kojim pojedini mladi ljudi pokušavaju kontrolirati vlastite osjećaje.

“Dan jedne djevojke” kroz oči devetnaestogodišnjakinje koja nikada nije imala obitelj analizira pojmove sreće i usamljenosti, a “Ninnoc” propituje što znači biti normalan, drugačiji i popularan.

Potrebom za prihvaćanjem bavi se i film “Veliki zalogaj” o četvero mladih Amerikanaca koji nastoje postići i održati zdravu tjelesnu težinu, dok “Kosa” pokazuje da i stil frizure, u ovom slučaju dreadlocksi, može imati veliki utjecaj na život.

Kako se odmaknuti od uobičajenih stereotipa i stvoriti zdraviju generaciju mladića prikazuje film “Maska s kojom živiš”, o dječacima koji žele ostati vjerni samima sebi, ali se i uklopiti u usku definiciju muškosti u Americi.

Neizbježna je i tema sveprisutnih mobitela – u filmu “Moj najdraži je**ni mobitelu” jedna tinejdžerka objašnjava zašto istovremeno voli i mrzi svoj smartphone.

Film “Filharmonija s deponija” prikazuje mlade ljude u Paragvaju koji sviraju na glazbalima izrađenima od otpada koje ih okružuje, dok “Učenje neznanja” analizira kako palestinski i izraelski, odnosno arapski i židovski obrazovni sustavi podučavaju povijest svojih naroda.