Nastavno na veći broj razgovora i pruženih pravnih asistencija obitelji D. Č.-a od strane pravnog tima udruge B.a.B.e, a vezano za kazneni postupak protiv D. Č. i njegov prisilni smještaj u psihijatrijskoj bolnici, D.Č. je dana 4. studenog 2015. godine, pokrenuo postupak pred Europskim sudom za ljudska prava pritužujući se temeljem članka 5. Europske konvencije na nedostatak materijalnih i procesnih jamstava u vezi s njegovim prisilnim smještajem u psihijatrijskoj bolnici. U postupku pred Europskim sudom, D. Č. zastupala je odvjetnica Ines Bojić, dugogodišnja pravna savjetnica udruge B.a.B.e., izvijestila je udruga čiju objavu prenosimo u cjelosti.

Nastavno na provedeni postupak pred Europskim sudom, dana 10. siječnja 2019. godine donesena je presuda kojom je utvrđeno kako je u slučaju D. Č. došlo do povrede članka 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U presudi se u bitnom navodi da je u postupku tijekom kojeg se odlučivalo o produženju prisilnog smještaja u psihijatrijskoj bolnici, unatoč činjenici da je D. Č. imao odvjetnika kojeg je sam odabrao za obranu u kaznenom postupku, sud po službenoj dužnosti, istome imenovao drugu odvjetnicu, koja se umjesto da je aktivno zastupala prava i interese D. Č. kao stranke, u postupku ponašala kao pasivni promatrač. Štoviše, tijekom posjeta bolnici dana 30. lipnja 2014. zajedno sa sutkinjom, nema naznaka o tome da se i u jednom trenutku obratila svojoj stranci ili sucu ili postavila bilo kakva pitanja. Nadalje, tijekom trajanja cijelog postupka, niti jednim podneskom se nije obratila sudu, a na sudskom ročištu, niti u bilo kojem drugom trenutku se nije se protivila prijedlogu za prisilnu hospitalizaciju D. Č., niti je isti na bilo koji način propitivala, a isto tako niti u jednom trenutku nije pokušala kontaktirati D. Č., kao ni članove/ice njegove obitelji.

S druge strane, sud pred kojim je vođen postupak, iako je bio svjestan činjenice da je D. Č. bio zastupan na neefikasan način, nije poduzeo ništa po pitanju osiguranja efektivnog zastupanja, a također nema nikakvih dokaza o tome da bi sud na bilo koji način informirao D. Č. o njegovim pravima u postupku ili na bilo koji način uzeo u razmatranje mogućnost njegovog osobnog sudjelovanja na ročištu u postupku, premda nije bilo nikakvog razloga da ga se iz toga isključi, niti je na bilo koji način u postupak uključio članove obitelji koji su se u ranijim fazama postupka protivili produženju prisilnog smještaja.

Nastavno na utvrđenje o povredi Konvencije, D. Č.-u dosuđena je i neimovinska šteta u iznosu od 10.00 eura koju će zajedno s dosuđenim troškovima postupka morati platiti Republika Hrvatska.

Presudu smatramo vrijednim doprinosom zaštite osoba s duševnim smetnjama i opomenom zbog formalnog, umjesto efektivnog pristupa u zaštiti njihovih temeljnih prava i sloboda.

Podsjetimo, B.a.B.e. su prije tri mjeseca također dobile presudu na Europskom sudu za ljudska prava protiv Republike Hrvatske. Više o tome doznajte OVDJE.

Cijelu presudu možete pronaći OVDJE!