U ponedjeljak, 7. studenog, u organizaciji udruga B.a.B.e. i DEŠA u Dubrovniku su predstavljeni rezultati istraživanja o usklađivanju obiteljskih i poslovnih obaveza. Istraživanje je provedeno u sklopu projekta Žene na tržištu rada – procjena utjecaja roda kojeg financira Europska unija, a obuhvatilo je predškolski odgoj i obrazovanje, porodiljne dopuste, zaštitu na radnom mjestu, naknade za obitelj i skrb o starijim i ovisnim članovima obitelji.

Istraživanjem je potvrđeno da jedinice lokalne samouprave imaju veliku ulogu u usklađivanju privatnog i poslovnog života žena, primjerice kroz ulaganje u predškolski odgoj ili u skrb za starije.

Razlike u pokrivenosti vrtićima po županijama su velike. Najveću pokrivenost imaju Grad Zagreb, Istarska i Primorsko-goranska županija, a najmanju Virovitičko-podravska i Brodsko-posavska. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji obuhvat djece vrtićima je 58%, a jaslicama samo 19%.

Uočena je i velika razlika u kvaliteti predškolskog programa između gradova i općina. Općine se žale da nemaju dovoljno sredstava, pa tako 47% općina uopće nema vrtić. Također, općine puno rjeđe nude usluge kao što su dežurstva ili pak produženi boravak u osnovnoj školi, a često im nedostaje i stručnog osoblja (pedagozi, logopedi, i sl.). Prema našim podacima, navedene usluge vrlo su slabo zastupljene i u gradovima i u općinama Dubrovačko-neretvanske županije.

Važno je napomenuti i da postoji poveznica između obuhvata djece vrtićima i zaposlenosti žena. Upravo u onim županijama u kojima je obuhvat veći, veći je i udio zaposlenih žena. Primjerice, u RH u prosjeku na 10 zaposlenih muškaraca dolazi 8 zaposlenih žena, dokje u Gradu Zagrebu taj broj 10,4 žena.

Ono po čemu se Dubrovačko-neretvanska županija ističe je relativno visoka jednokratna naknada za novorođenče. Prosječan iznos naknade za prvo dijete iznosi 2273 kn, a najviša je u Blatu, Mljetu i Lastovu (5000kn).

Konačno, iz komentara samih građana saznajemo zašto nije toliko jednostavno uskladiti obiteljske i poslovne obaveze. Naime, unatoč deklarativnom stavu da se kućanski poslovi trebaju ravnopravno dijeliti, da je karijera žene i muškarca jednako važna te da oba partnera trebaju skrbiti o djetetu, u praksi vidimo da su žene te koje i dalje snose većinu tereta.