Jedna od najcjenjenijih suvremenih rumunjskih spisateljica Tatiana Țîbuleac virtualno je u četvrtak gostovala u Zagrebu, gdje je u razgovoru sa svojim hrvatskim čitateljima predstavila svoj roman “Vrt od stakla”, nagrađen Nagradom Europske unije za književnost.

Roman je objavio nakladnik V.B.Z. u sklopu trogodišnjeg europskog projekta “Na margini”, a autoricu i knjigu uvodno je u književnom klubu Booksi predstavila urednica Irena Španić.

Tatiana Țîbuleac je rumunjsko-moldavska književnica sa stalnom pariškom adresom, nagrađivana spisateljica i jedna od najvažnijih i najtalentiranijih predstavnica suvremene rumunjske književnosti, kazala je Španić.

Njezin roman “Vrt od stakla” jedan je stilski jako lijepo napisan, izrazito emotivan a nimalo patetičan bildungsroman, dodala je. U njemu se autorica bavi temama majčinstva, voljenog/nevoljenog djeteta, tragičnim posljedicama ljubavi i žaljenja, kroz lik djevojčice siročeta Lastočke, koja odrasta u 1980-ima, u vrijeme velikih političkih prevrata tijekom i nakon raspada SSSR-a.

Govoreći o svojem romanu, autorica je otkrila da je naslov sintagma posuđena iz same knjige, a odnosi se na dvorište u kojemu njezina protagonistkinja slaže svoje staklene boce, koje skuplja kako bi preživjela. Isto tako, on je alegorija, jer je staklo materijal koji je istovremeno otporan i krhak, kao i njezini likovi, koji su providni, prolazni, krhki, napomenula je Țîbuleac, koja se promociji priključila putem videoprijenosa.

Tatiana Țîbuleac (1978.) studirala je novinarstvo i komunikologiju na Moldavskom državnom sveučilištu. Pozornost javnosti privukla je 1995. zbirkom kolumni Povești adevărate (Istinite priče) u dnevnim novinama Flux. Godine 1999. počela je raditi za moldavsku televizijsku postaju PRO TV Chișinău kao izvjestiteljica, urednica i voditeljica vijesti, a također je radila u Moldaviji za UNICEF. Od 2008. živi u Parizu.

Objavila je zbirku kratkih priča o migracijama “Fabule Moderne” (Moderne basne, 2014.), roman “Vara în care mama a avut ochii verzi” (Ljeto kad je moja majka imala zelene oči, 2017.), za koji je primila nagradu Saveza književnika Moldavije, nagradu književnog časopisa Observator Cultural u Bukureštu i nagradu Observator Lyceum na festivalu FILIT u Iașiju, te “Vrt od stakla” (Grădina de sticlă, 2018.) koji je dobio Nagradu Europske unije za književnost.

Roman “Vrt od stakla” na hrvatski je prevela Ivana Olujić, koja je izrazila veliko zadovoljstvo što je na hrvatski jezik prevedena knjiga rumunjske autorice čiji su romani izrazito popularni, pa je tako njezina knjiga “Ljeto kad je moja majka imala zelene oči” u Španjolskoj u kratkome roku doživjela četiri izdanja.

“To su knjige snažna jezika kojim progovara o snažnim emocijama, knjige pune privlačnih likova, koje vas ne napuštaju nikada”, kazala je Olujić. U romanu “Vrt od stakla” radnja se odvija u Moldaviji, zemlji o kojoj zapravo jako malo znamo, a zahvaća čitavo 20. stoljeće, napomenula je.

U romanu pratimo Lastočku koja odrasta u Kišinjevu u Moldaviji u siromaštvu i bijedi, između dvaju identiteta, dvaju jezika, jer ona je Moldavka koju posvaja Ruskinja. Kišinjev je multikulturalan i dvojezičan grad u kojem “zgrade, drveće, semafori, čak i kante za smeće, čak i rupe na cesti govore ruski”, a obitelji govore rumunjski.

Autorica je otkrila da je i ona odrastala s ruskim, s kojim ima vrlo ambivalentan odnos. “To je jezik koji i mrzim i volim, koji čini dio mene i koji me čitav život u stopu prati iako ga povremeno potiskujem, no on se nenadano opetovano javlja. Mislim da je tek kroz ovaj roman počela moja pomirba s njime”, kazala je.

U zanimljivom razgovoru koji je konsekutivno prevodio Goran Čolakhodžić, Țîbuleac je također otkrila kako joj je posljednje dvije godine bilo teško pronaći energije da stavi na papir knjige koje joj se vrzmaju po glavi, ali je pandemijsko vrijeme iskoristila da se zadubi u neke teme koje su joj prije izmicale ili nije za njih imala vremena.

“Sada se taj spoj mene i tih tema dogodio na prirodan način. Našla sam druge načine da se izrazim, počela sam pisati poeziju a trenutno radim i na jednom kazališnom komadu”, pojasnila je.

Țîbuleac u Francuskoj živi od 2008., a taj život u dijaspori, kako je rekla, za nju znači da zapravo nigdje ne pripada: “U Francuskoj živim dugo ali ne bih mogla reći da se osjećam integrirano u francusko društvo ili u svijet francuskih pisaca; nekako sam outdiser i u Francuskoj i u Rumunjskoj i u Moldaviji, kamo također povremeno putujem”, rekla je.

Zahvalila je sudionicima na razgovoru i čitateljskoj publici na sudjelovanju, nakladniku V.B.Z.-u što je objavio njezinu knjigu, prevoditeljici na izvrsnom prijevodu, te izrazila nadu da će uskoro imati priliku i uživo posjetiti Hrvatsku i susresti se sa svojim hrvatskim čitateljima. (Hina)