Kancelarka Angela Merkel je odustala od svog protivljenja homoseksualnim brakovima. I to iz čiste političke računice, smatra Gero Schließ. No, na kraju je to dobra poruka za homoseksualce – i za Njemačku.

Napokon. Dugo je trajalo. Predugo! Ali, Angela Merkel je konačno donijela važnu odluku: odustala je od dosadašnjeg odbijanja „braka za sve”. Kancelarka hoće da u Bundestagu svaki zastupnik prema svom nahođenju odluči trebaju li homoseksualci i lezbijke, kada je riječ o braku, imati jednaka prava kao i heteroseksualni parovi. Jasno je: „brak za sve” će se moći ostvariti.

Civilizacijski korak

Ta odluka je trebala biti odavno donesena. Ona je civilizacijski korak naprijed u zemlji u kojoj nijedan građanin više nije hendikepiran zbog svoje seksualne orijentacije. Upravo kada je riječ o braku, zajednici u kojoj dvoje ljudi preuzimaju odgovornost jedno za drugo i zajednički život, u Njemačkoj se još uvijek krši taj princip. Jest da od 2001. postoji „registrirano partnerstvo”. Ono umnogome sliči na brak, ali se od njega ipak razlikuje. Homoseksualci imaju velike probleme kada je riječ o reguliranju obveza oko djece. Još uvijek nije moguće da dva partnera zajedno usvoje dijete nekog trećeg. To homoseksualci s pravom doživljavaju kao diskriminaciju. A diskriminacija je i to što društvo pojam „braka” ne želi primijeniti na homoseksualne veze.

Tipično za Merkel

Način na koji je kancelarka promijenila svoje pozicije o istospolnom braku, sve je samo ne uvjerljiv: to je opet bilo tipično za nju. Tek poslije dugog oklijevanja i zatezanja, poslije mučnih diskusija za vrijeme čitavog njezinog mandata, ona je odustala od svojih dosadašnjih pozicija. Pri tome nije stupila naprijed vedra koraka, nije uzela ljude za ruke i povela ih u bolju budućnost, već se izrazila nekako uvijeno: nije jasno rekla kakva je točno njena pozicija i je li odustala od svojih često citiranih osobnih rezervi prema ravnopravnosti.

Ako pogledamo pažljivije, vidjet ćemo da odstupanje od prinude zastupničkoga kluba nije istovremeno i eksplicitno zalaganje za ravnopravno tretiranje homoseksualnih brakova, a kamo li aktivno oblikovanje politike. Kancelarka je otišla samo onoliko daleko koliko je morala. Ona hoće svima pomalo udovoljiti. I to je vrlo sračunato. Između ostalog, i da ne bi više nego što je potrebno nervirala konzervativce u stranci i gospodarstvu.

Jasno je da su Angela Merkel i kršćanski demokrati popustili onome što je bilo neizbježno. Otkako su Zeleni, Liberali i SPD (tim redom!) odlučili da ne ulaze u koalicije s onima koji neće brak za sve, pritisak se povećao. A kancelarka je zajedno sa svojom strankom bila prilično izolirana.

Primjer paragrafa 175

Da može i drukčije, to je Unija prošlog tjedna pokazala zajedno s drugim strankama u Bundestagu. Parlament je jednoglasno donio odluku o rehabilitaciji homoseksualaca osuđenih prema paragrafu 175 Kaznenog zakonika. Sada, međutim, nema mnogo vremena. Ako Merkel vjeruje da svojim kasnim pristankom može ukrasti malo vjetra iz jedara drugih stranaka, onda se grdno vara. Jer, one zahtijevaju od nje da pred kraj ovog mandata donese odluku o ravnopravnom tretiranju brakova.

Signal svima

Na kraju je to što je Merkel promijenila pozicije vesela poruka za LGBTI-zajednicu. Brak za sve će postati zakonit, to je sigurno. Nije važno hoće li do toga doći sada ili poslije izbora za Bundestag. Njemačka se tako priključuje drugim velikim europskim susjedima. No, to nije samo signal prema vani, već i prema unutra, ultrakonzervativcima i desničarskim populistima koji hoće da otruju našu slobodnu društvenu klimu. Mi smo za slobodarske vrijednosti našeg Osnovnog zakona. Sada i s brakom za sve!

preuzeto sa portala: Deutsche Welle