Velika Britanija glasovala je na referendumu u četvrtak s 51,9 posto glasova za izlazak iz Europske unije, krenuvši nepoznatim putem i nanijevši do sada najveći udarac ujedinjenju Europe, prenosi Hina.

Po konačnim rezultatima referenduma, za izlazak iz EU-a glasovalo je 51,9 posto Britanaca, a 48,1 posto bilo je za ostanak.

Funta je pala više od 9 posto u odnosu na dolar, na najnižu razinu u tri desetljeća, zbog straha tržišta da će se ta odluka odraziti na ulaganja u 5. svjetsko gospodarstvo.

Ovakav rezultat znači da slijede barem dvije godine kompliciranog razdruživanja od EU-a, dovedena je u pitanje uloga Londona kao globalne financijske prijestolnice, a premijer David Cameron pod pritiskom je da podnese ostavku, iako je tijekom kampanje obećao da će ostati na čelu vlade neovisno o rezultatu.

Euro je pao oko 3,5 posto u odnosu na dolar zbog zabrinutosti da će Brexit nanijeti širu gospodarsku i političku štetu 27-članoj Uniji. Ulagači su imovinu povukli u sigurne oaze uključujući zlato, dok je jen skočio.

Među britanskim euroskepticima zavladala je euforija. Ističu da je njihova pobjeda prosvjed protiv britanskih političkih lidera, velikih kompanija i stranih čelnika, uključujući američkog predsjednika Baracka Obamu koji je pozvao Veliku Britaniju da ostane u EU-u.

„Sada se usuđujem sanjati zoru koja se rađa nad neovisnim Ujedinjenim Kraljevstvom”, rekao je predsjednik UKIP-a Nigel Farage.

“Ako se predviđanja potvrde, bit će to pobjeda pravih ljudi, običnih ljudi”, dodao je uoči objave konačnih rezultata Farage, suosnivač Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) 1993. koja se od početka zauzima za Brexit.

“Učinili smo to za čitavu Europu. Nadam se da će ova pobjeda srušiti ovaj neuspjeli projekt i odvesti nas u Europu suverenih država”, dodao je.

“Odbacimo (europsku) zastavu, Bruxelles i sve što je propalo. Neka 23. lipnja bude naš dan neovisnosti”, zaključio je Farage pred oduševljenim mnoštvom.

Farage je pozvao Camerona da odmah podnese ostavku.

Sada je ugrožen i sam opstanak Ujedinjenog Kraljevstva budući da je Škotska glasovala za ostanak u EU-u i vjerojatno će tražiti novi referendum o neovisnosti koju je 2014. odbacila. Za ostanak je glasovala i Sjeverna Irska.

Škotska premijerka Nicola Sturgeon kazala je da rezultat glasovanja „jasno pokazuje da škotski narod vidi svoju budućnost kao dio Europske unije.“

Izlazak iz EU-a mogao bi stajati Veliku Britaniju pristupa zajedničkom europskom tržištu i znači da će morati sklopiti nove trgovinske sporazume sa zemljama širom svijeta. Američki predsjednik Barack Obama rekao je da će biti „na začelju“ za sklapanje sporazuma sa SAD-om.

Europska unija će zbog ovoga biti gospodarski i politički slabija, jer gubi ne samo najglasnijeg pobornika slobodnog tržišta nego i članicu koja ima pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a i snažnu vojsku. EU će odjednom izgubiti gotovo šestinu BDP-a, piše Reuters.

Cameron bi u roku nekoliko dana trebao formalno obavijestiti europske partnere o rezultatu referenduma i pripremiti se za pregovore o prvom izlasku neke članice iz EU-a, za koji je već upozorio da će biti nepovratan.

Cameron je referendum sazvao 2013. ne bi li smanjio pritisak euroskeptika, uključujući u svojoj vlastitoj stranci.

Ovakav rezultat sada je doveo u pitanje njegovu političku budućnost.

Očekuje se da će se Boris Johnson, bivši gradonačelnik Londona koji je postao najprepoznatljivije lice kampanje za izlazak iz EU-a, sada pokušati domoći njegove pozicije.

Javno mnijenje naginjalo je tijekom četveromjesečne burne kampanje malo na jednu, malo na drugu stranu. Pobornici ostanka prošli su tjedan izbili u vodstvo nakon okrutnog ubojstva laburističke zastupnice Jo Cox. No na kraju ipak nisu uspjeli zaustaviti val protuestablišmentskih osjećaja i razočaranja Europom koju mnogi Britanci smatraju dalekom, birokratiziranom i opterećenom stalnim krizama.

Velika Britanija, koja je ušla u tadašnju Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ) 1973., oduvijek je bila podvojena članica.

Veliki pobornik slobodne trgovine, rušenja internih ekonomskih barijera i širenja EU-a na bivše komunističke zemlje istočne Europe, odlučila je da neće uvesti euro niti ući u Schengen.

Cameronovi vladajući konzervativci posebno su riskirali raskol postupnim jačanjem euroskepticizma otkako su razlike oko Europe dovele do pada bivše premijerke Margaret Thatcher 1990.

Svjetski čelnici uključujući Obamu, kineskog predsjednika Xi Jinpinga, njemačku kancelarku Angelu Merkel, NATO i vlade Commonwealtha pozivali su Britance da glasuju za ostanak u EU-u, ističući da bi zemlja bila snažnija i utjecajnija u EU-u nego vani.

No četveromjesečna kampanja duboko je podijelila zemlju. Obje strane optuživale su se da lažu i straše ljude, a svađe oko imigracije ponekad su prerastale u otvoreni rasizam.

Otkrila je također dublje podjele u britanskom društvu. Pobornici Brexita privukli su potporu milijuna birača koje je globalizacija ostavila na margini i koji ne vide nikakve koristi od britanske etničke raznolikosti i slobodnog tržišnog gospodarstva.

Strahovi od nekontrolirane imigracije, gubitka suvereniteta, vladavine iz dalekog Bruxellesa i protestni glas radničke klase sa sjevera čini se da su prevladali nad gotovo jednoglasnim upozorenjima na gospodarske nedaće koje ih očekuju ako se odluče za samostalnost.

„Ljudi su zabrinuti zbog toga kako su prošli s politikom štednje i zbog toga što su im plaće zamrznute već gotovo sedam godina“, rekao je John McDonnell, glasnogovornik za financije oporbene Laburističke stranke, koja je podržavala ostanak u EU-u. „Na površinu su izbila mnoga nezadovoljstva i moramo ih početi slušati.“

Ispitivanja javnog mnijenja širom EU-a pokazuju već godinama jačanje razočaranja europskom integracijom, projektom koji je započeo 1950-ih kao zajedničko tržište za ugljen i čelnik, ali je s godinama ponudio članicama priliku da uvedu zajedničku valutu i ukinu stare nacionalne granice.

No iako je postao dio svakodnevnog života, vidljiv od studentskih razmjena do pravila o roamingu, EU je izgubio potporu javnosti zbog pristupa dužničkoj krizi 2009. kada je nametnuta bolna štednja većini južnih članica, a mnogi građani na sjeveru ostali su ogorčeni što su morali financirati njihovo spašavanje.

Desni britanski euroskeptici iskoristili su krizu u eurozoni kao dokaz da je Britanija „vezana uz leš“.

Osim danskog Grenlanda, koji je izišao iz EEZ-a 1985. nakon spora oko prava na ribolov, Velika Britanija prva je zemlja koja izlazi iz EU-a i čak i europski dužnosnici kažu da je Europa time krenula nepoznatim putem.

Ministri za europske poslove i veleposlanici država članica sastaju se jutros u Luxembourgu radi rutinskih razgovora koji će biti prva prilika mnogima da reagiraju. Redoviti summit EU-a održat će se idući utorak i srijedu, kada bi Cameron mogao aktivirati članak 50 Lisabonskog ugovora, pravnu osnovu za izlazak iz EU-a, što će biti znak za početak dvije godina pregovora o razdruživanju.

Još je veća nepoznanica kakve će odnose Velika Britanija dogovoriti s EU-om jednom kada iziđe.

Da bi zadržala pristup zajedničkom tržištu, ključnom za njezin divovski financijski sektor, morat će usvojiti sve europske zakone a neće imati pravo glasa u njihovu oblikovanju i morat će uplaćivati značajan iznos u europsku blagajnu kao i Norveška i Švicarska.

Europski dužnosnici kazali su da će banke i financijske institucije bazirane u Velikoj Britaniji izgubiti automatsko pravo da prodaju usluge u Europi ako Britanija ne bude poštivala temeljna europska načela slobodnog kretanja robe, kapitala, usluga i ljudi.

Osim trgovine, ne zna se ni što će biti s milijunima Britanaca koji žive drugdje u EU-u i uživaju pristup zdravstvenoj skrbi i drugim pogodnostima članstva, kao ni s dva milijuna europskih građana koji žive i rade u Britaniji.

Francuska i Njemačka neće biti sklone olakšati joj život da ne bi ohrabrile euroskeptike u drugim državama članicama da i oni organiziraju referendume.

Francuski ministar gospodarstva Emmanuel Macron upozorio je prošli vikend da „kada ste vani, vani ste“, ističući da Velika Britanija ne može očekivati povlašteni tretman. Njemački ministar financija Wolfgang Schaeuble iznio je slična upozorenja.

Obje zemlje, čija je bolna poslijeratna pomirba činila temelj buduće Europske unije, imaju i vlastite živahne protueuropske stranke, Alternativu za Njemačku (AfD) u Njemačkoj i Nacionalnu frontu u Francuskoj.