No, čak 68 posto njih nije potražilo pomoć, pokazalo je “Istraživanje o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije” Ureda pučke pravobraniteljice i Centra za mirovne studije.

Glavni cilj istraživanja bio je vidjeti na koji način građani/ke percipiraju diskriminaciju u hrvatskom društvu; što je ona, koja područja te koje društvene skupine su njome pogođene, u usporedbi s rezultatima prethodnih istraživanja, iz 2009. i 2012.

I dalje oko 1/5 građana/ki Hrvatske ne poznaje pojam diskriminacije, odnosno ne zna samostalno, svojim riječima, opisati što ona za njih znači. Taj podatak ukazuje kako je potrebno nastaviti informirati građane/ke, ne samo o pojavnosti diskriminacije, nego i o tome što ona sve uključuje, prenosi Vox Feminae.

Rezultati prikazuju začaran krug diskriminacije – predrasude i stereotipi rađaju diskiriminaciju, a svijest o tome da postoji podcjenjivanje neke društvene skupine ili pojedinca ne znači nužno da i sami ‘osviješteni’ građani neće u tome sudjelovati.

Iako su prošle četiri godine od posljednjeg istraživanja, velika većina pokazatelja je ista ili vrlo slična i ne postoje značajne i suštinske promjene u razmišljanju građana/ki.

Socijalna distanca najveća je prema Romima, azilantima, beskućnicima i osobama s duševnim smetnjama. I dalje su izražene predrasude prema mladima, ali i starijim osobama. Više od 1/3 ispitanika/ca smatra kako su mlađe generacije neodgojene, dok ih oko 1/3 smatra kako su starije osobe manje sposobne od mlađih.

Zanimljiv je podatak da unatoč socijalnoj distanci i predrasudama prema Romima, ispitanici/ce upravo njih vide kao najdiskriminiranije, samoinicijativno ih ističući mnogo češće nego pripadnike/ce ijedne druge društvene grupe. Osim Roma, ispitanici/e najdiskriminiranijima smatraju LGBT osobe (11%), osobe s invaliditetom (8.4%) te siromašne osobe (8.2%).

Stupanje u brak s osobom druge vjere, nacionalnosti ili boje kože je neprihvatljivo za otprilike 1/5 građana/ki, dok ostali pokazuju otvorenost prema tim situacijama. Gotovo polovina građana/ki smatra da Romi žive od socijalne pomoći, a nešto više od 1/4 da bi Romi koji rade u uslužnim djelatnostima odbili mnoge klijente. Oko trećine građana/ki smatra kako ne bi trebalo zapošljavati azilante, a 1/4 smatra da su beskućnici sami krivi za vlastitu situaciju.

Na pitanje u kojem je području diskriminacija u Hrvatskoj najraširenija, ispitanici/e su odgovorile: rad i zapošljavanje (52,9%), pravosuđe (23,6%) i mediji (22%).

Pojedine skupine građana/ki su otvorenije i pokazuju manju socijalnu distancu prema većini društvenih skupina: to su prvenstveno mlađe osobe, osobe višeg obrazovnog statusa te osobe iz urbanih sredina.

– Podaci će nam biti iznimno koristan izvor informacija za daljnji rad, kako pri utjecanju na javne politike, tako i u promociji jednakog postupanja. Nadam se da će ga s istim ciljem koristiti i sve grane vlasti u zemlji – državne i javne službe te također i poslovni i nevladin sektor, sindikati i pojedinci. Jedino tako možemo se boriti protiv neprijavljivanja diskriminacije, na duge staze, za što je potrebno snažiti povjerenje građana u institucije, prvenstveno u policiju i sudstvo – izjavila je pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

Istraživanje je dostupno OVDJE.