Rat u Jemenu, koji uvelike prolazi ispod svjetala medijskih reflektora, pretvorio se u groznu neman koja bi mogla nepovratno progutati sve što je nekad bila i predstavljala ova arapska zemlja prirodnih ljepota, jedinstvene arhitekture i bogate kulture.

Ivana Perić, Phralipen

Prema Uredu Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, više od šest tisuća civila poginulo je i više od devet tisuća ranjeno u Jemenu od početka sukoba u ožujku 2015. do kolovoza prošle godine. Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) izvijestio je da više od 80 posto ukupne populacije zemlje, oko 20 milijuna ljudi, trenutno treba neki oblik humanitarne pomoći.

Ako se o ratu u Jemenu u medijima i piše, uglavnom je to kroz prizmu humanitarne katastrofe, no propušta se dio o političkoj (ne)odgovornosti, koja je do svega dovela i koja omogućuje kontinuitet ovog razornog rata. Jemen nije zadesila prirodna katastrofa, Jemen je isključivo djelo ljudske katastrofe.

Procjenjuje se da je u 2017. godini 130 djece umrlo svaki dan zbog ekstremne gladi i bolesti. Ljudi su umirali, dok u stvari ima hrane u Jemenu. Samo ljudi više nemaju sredstva za kupnju te hrane, jer su milijuni radnika bez posla ili jednostavno nisu plaćeni. Pristup hrani otežan je, naravno, i zbog saudijske blokade.

Ovi razmjeri siromaštva, ekonomski kolaps koji je izravan rezultat rata, nešto je od čega se narod Jemena zasigurno neće oporaviti dugo vremena nakon što ovaj rat stane. To su posljedice rata o kojima će se pričati još manje nego što se priča o ratu sada, iako su nepobitna odrednica (bliske) budućnosti zemlje i presudni za kontekstualizaciju situacije u Jemenu. Dugotrajni rat, osim ekstremnog siromaštva i bolesti, pogoršao je već postojeću diskriminaciju i nejednakost žena i djevojaka i potaknuo rapidni rast usvajanja negativnih mehanizama suočavanja i zaštite, kao što su dječji brakovi, osobito u upravama Taiz, Hajjah, Hodeidah, Ibb i glavnom gradu Sani. Socijalni i pravni mehanizmi zaštite – koliko god i ranije bili manjkavi i neadekvatni – sada su pak nepostojeći.

“To je ostavilo ženama i djevojčicama još manje zaštite, pogotovo u slučajevima seksualnog i drugog nasilja, uključujući i sakaćenje genitalija, prisilne brakove i druge vrste obespravljivanja i zlostavljanja”, stoji u izvještaju Amnesty Internationala.

Kako se ističe u izvještaju Čak i rat diskriminira, koji je objavila Minority Rights Group International, u sukobima u Jemenu posebno su nastradale i stradavaju manjine. Iako povijest Jemena nije ogledni primjerak podjela po religijskim linijama, u ratnim vremenima to se mijenja – do posebne netrpeljivosti dolazi, kako je zabilježeno u izvještaju, između većinske sunitske populacije i manjinskih šijitskih.

Iako, valja reći da je opasno i reducirajuće sukob u Jemenu analizirati kroz prizmu religijskih podjela – kao što je siromaštvo direktan rezultat rata, polarizacija na religijskim osnovama posljedica je dugotrajnih i mučnih sukoba – a ne uzrok rata. Ona, na neki način, u ratnim okolnostima, postaje strategija opstanka – linija identifikacije koja može osigurati pristup hrani, skloništu, itd. Nažalost, ima i drugu stranu medalje – kod nepoželjne identifikacije – progone, izoliranost, nezbrinutost.

Trenutno je više od dva milijuna reseljenih osoba u Jemenu, od kojih je 89% ljudi raseljeno duže od godinu dana. Dio njih morao je bježati zbog sektarijanskog nasilja, iako je najveća odgovornost na saudijskoj koaliciji, koja kontinuirano vrši najgore napade diljem zemlje. Pored masovnog raseljavanja, milijuni ljudi ipak nisu bili u mogućnosti pobjeći zbog nestašica goriva i zatvaranja cesta.

“Porast sektaških napetosti, govora mržnje i ciljanih napada na vjerske zajednice razlog je za veliku zabrinutosti i siguran znak dugoročnog utjecaja ovog sukoba na jemensko društvo… Iako se pozornost treba usmjeriti i na vjerski ekstremizam, međunarodna zajednica bi trebala osigurati da se rješenju pristupi s najboljim interesima jemenskih ljudi u srcu i daleko od poznatih nam globalnih i regionalnih strategija za borbu protiv terorizma”, znakovito se upozorava u izvještaju Čak i rat diskriminira.

Naravno da rat diskriminira – diskriminacija je operativni mehanizam rata, rat produbljuje i proizvodi diskriminaciju, a u najgorim slučajevima, rat diskriminaciju određuje kao naputak za djelovanje budućnosti, kada ju posadi kao svoje neosporivo sjeme. Zato je opasno o Jemenu budućnosti pričati kao o “zasluženo siromašnom” i “presudno religijski podijeljenom”, što već možemo naslutiti kao priču koja nam se prodaje. To bi značilo pristati na daljnju diskriminaciju. Sjetimo se, bilo je nečega i prije siromaštva i prije religijskih i etničkih podjela. Čega je bilo i zašto je zapravo nestalo? Pitanje ne vrijedi samo za Jemen, možemo ga svakako postaviti i na ovim prostorima.