CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje i Inicijativa liječnika/liječnica za reguliranje „priziva savjesti“ u medicini organizirali su okrugli stol „Zakon o pobačaju za 21. stoljeće Vjerujemo ženama“ 28. veljače, u Novinarskom domu kako bi predstavili Prijedlog zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće koji je izradila nezavisna grupa stručnjaka/inja koja na nacionalnoj i međunarodnoj razini već godinama radi na pitanjima zaštite i promocije reproduktivnog i seksualnog zdravlja.

Vlada RH nije pripremila novi zakon koji bi trebao regulirati prekid trudnoće u roku koji je naložio Ustavni sud i vjerojatno je da zakon neće biti donesen u mandatu ove Vlade. Moguće je da će novi prijedlog zakona ići u smjeru da se, protivno međunarodnim standardima, ograniči dostupnost pobačaja i stigmatizira žene. Ministar zdravstva već je izjavio da će, protivno sadašnjem Zakonu i međunarodnim standardima, dozvoliti ovlaštenim medicinskim ustanovama da odbijaju vršenje prekida trudnoće te da žene moraju naći „zamjenske ustanove“. Na kršenje reproduktivnih prava žena u Hrvatskoj nedavno je upozorio UN koji traži da se usvoje mjere za sprečavanje kršenja seksualnih i reproduktivnih prava žena, a da se odgovorne kazni.

Govoreći o osnovnim principima kojima su se rukovodili/e autori/ice ovog Zakona ginekolog prof.dr.sc. Dubravko Lepušić iz KBC Sestre milosrdnice naglasio je da „zakon mora biti usmjeren na pacijentice i njihove zdravstvene potrebe te se mora temeljiti na civilizacijskim dosezima ljudskih prava i biti usklađen s međunarodnim standardima te znanošću.“

Prekid trudnoće je medicinski postupak, a uskraćivanje pristupa sigurnom zakonitom pobačaju je kršenje ljudskih prava. Neplanirane trudnoće prvenstveno se mogu smanjiti primjenom kontracepcije uz informiranje i edukaciju u obrazovnim i zdravstvenim ustanovama. Zakon treba osigurati zaštitu reproduktivnog zdravlja, autonomije, privatnosti i dostojanstva žene koja traži prekid trudnoće te povećati dostupnost, pristupačnost i kvalitetu usluga u području reproduktivnog zdravlja.

Ginekologinja dr. sc. Jasenka Grujić je u svojem izlaganju naglasila kako bi ovaj Zakon „mogao i morao riješiti, između ostaloga, i dvije važne stvari: mogućnost izbora između kirurškog i medikamentoznog pobačaja“ te obavljanje pobačaja u svim ovlaštenim ustanovama bez obzira na one kolege koji odbijaju vršiti standardne postupke temeljem “priziva savjesti” namećući tako pacijenticama svoja religijska i svjetonazorska gledišta“.

Ona smatra da zakonodavac mora omogućiti da se „u svim ovlaštenim ustanovama uvede mogućnost vršenja medikamentoznog pobačaja tako sve žene mogu uživati dosege napretka u medicini što je hrvatskim ženama, osim iznimaka, onemogućeno.

U izradi zakona sudjelovalo je CRR – Centar za reproduktivna prava, jedina globalna organizacija za pravnu zaštitu i zagovaranje posvećena isključivo unapređenju reproduktivnog zdravlja i prava žena kao temeljnih ljudska prava. „Velika većina europskih zemalja dopušta pobačaj na zahtjev žene u ranoj trudnoći i nakon toga u posebnim okolnostima. To je standardni pristup u gotovo svim državama članicama EU”, objasnila je Leah Hoctor, regionalna direktorica za Europu Centra za reproduktivna prava. “Ovaj pristup je u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava i obvezama država koje nalažu da se liberaliziraju restriktivni zakoni o pobačaju, uklone prepreke u pristupu sigurnom prekidu trudnoće i spriječi usvajanje retrogradnih mjera koje potkopavaju žensko seksualno i reproduktivno zdravlje i prava.”

Govoreći o uključivanju međunarodnih standarda u svjetlu naputka USUD-a dr. sc. Ivana Radačić, stručnjakinja za ljudska prava naglasila je da države moraju osigurati da su usluge pobačaja dostupne, pristupačne (kako fizički i geografski, tako i financijski i informacijski), prikladne i dobre kvalitete te da prigovor savjesti mora biti reguliran na način da ne onemogućuje pristup pobačaju. Prepreke pristupu, kao što su zahtjevi za autorizacijom trećih osoba, pristrano savjetovanje ili obvezni periodi čekanja trebaju se ukinuti, a u slučaju neslaganja liječnika i žene mora postojati pravovremen mehanizam žalbe te se trudnoj ženi mora omogućiti da sudjeluje u postupku.

Nakon izlaganja gostiju, uslijedila su pitanja iz publike i rasprava, te su autor/ice zakona pozvali Vladu RH koja u dvije godine nije izradila novi zakon, da prouči Prijedlog zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće te da ga uputi u javnu raspravu. (Izvor: CESI)