Da HAVC neće biti zadnja žrtva “kampanje demontaže”, pokazuje i subotnji skup Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta. Institucije zadužene za nevladine organizacije – Savjet za razvoj civilnog društva, Vladin Ured za udruge te, posebno, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva – sljedeća su meta pogromaške harange. Istodobno s njima, na red dolaze i brojne “nepodobne” nevladine organizacije.

Piše:  Veronika Rešković

Dom specijalne policije. Centar Zagreba. Trg žrtava fašizma 1. Stotinjak ljudi dobro je popunilo duguljastu dvoranu na čijim su zidovima slike likovnih amatera, sve ratne tematike – vojnici u jurišu, vukovarski vodotoranj, ratni grbovi. Tema subotnjeg skupa nije ratnička, ali kao da jest – sudi se “petoj koloni”, rušiteljima Hrvatske, podzemnim i nadzemnim neprijateljima, protuhrvatskim nametnicima, crvenim fašistima… Počinje još jedna “javna sjednica” Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta. Ove subote tema je “Donošenje etičke presude protiv rušitelja Hrvatske: Georga Sorosa i njegovih agenata iz tzv. civilnog društva u Hrvatskoj”.

Od osnivanja, prije tri godine, Hrvatsko nacionalno etičko sudište organiziralo je više “etičkih ročišta” na kojima su samoproglašeni etičari prosuđivali razne javne i povijesne ličnosti s pozicije, kako kažu, “dobra i zla”. Nakon što su za veleizdaju (etički) osudili Josipa Broza Tita, jugokomuniste, Ivu Josipovića, Stjepana Mesića, Vesnu Pusić, Milorada Pupovca, Budimira Lončara, Vesnu Teršelič, Carla Bildta i Vojislava Stanimirovića, ove subote na red su došli – GONG, Kuća ljudskih prava, B.a.B.e., Centar za mirovne studije, Documenta, Platforma 112…

Okupilo se osebujno društvo, od ražalovanih političara i domoljubnih znanstvenika do (samoproglašenih) crkvenjaka i narodnih bukača. Uz idejnog tvorca, višestrukog Tuđmanova ministra Zvonimira Šeparovića, utemeljitelja Sudišta, bili su i bivši SDP-ovac Zdravko Tomac, HDZ-ov pionir iz iseljeništva Ante Beljo, akademik Josip Pečarić… Crkvenu osovinu predstavljali su zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić i bugarsko-hrvatski pravoslavac Aleksandar Ivanov, predvodnik fantomske Hrvatske pravoslavne crkve. Svoj obol dao je i neizbježni Božidar Alić, nekada glumac, a danas recitator pjesmica domoljubno-vjerske tematike.

Saborski zastupnik Željko Glasnović, dojučerašnji HDZ-ovac, a danas neovisni predstavnik dijaspore, zadržao se na događaju nešto kraće. Ispričao se da ide na obližnji skup ispred Ministarstva obrane, “gdje se skupljaju komunisti koji žele zabraniti vojni rok”, aludirajući na prosvjed Radničke fronte protiv vraćanja obaveznog vojnog roka.

I bio bi to događaj koji nije vrijedan spomena u medijima da se ideje koje promiču “etički suci” svako malo ne prelijevaju u javni život, uz realnu opasnost da postanu dio javnih politika, političkog mainstreama.

Hajka na američkog filantropa Sorosa raritet je iz 1990-ih. George Soros već odavno nije značajna figura u Hrvatskoj. Donacije njegova Otvorenog društva gotovo da više ne dotiču u domaće nevladine udruge. To, međutim, nije spriječilo ostrašćene govornike da vremeplov vrate u posljednje desetljeće prošlog stoljeća, ali i da udare po aktualnim “obavještajnim ekspoziturama globalne kolonizacije” u liku nevladinih udruga i dijela (do sada) neovisnih institucija, poput HAVC-a i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

U svojevrsnom uvodu u temu Sorosa i neprijatelja Hrvatske, Zvonimir Šeparović obrušio se na Sorosevu ulogu u 1990-ima u Hrvatskoj u koju je “pod krinkom humanitarne pomoći, nelegalno unosio veće iznose novca s kojim je financirao liberalne udruge i medije, a sve s ciljem rušenja Franje Tuđmana”. Osvrnuo se i na Sorosevu ulogu u današnjoj Americi, gdje se Soros navodno uključio u “hajku protiv Donalda Trumpa plaćajući demontrantima po 45 dolara da izađu na ulice”. Pohvalio je Rusiju, koja je proglasila “sotonu Sorosa” prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, a i mađarskog premijera Viktora Orbana nazvao je “našim prijateljem”.

Počelo je rušenje Sorosa i njegova sotonskog projekta Otvorenog društva. “Javno osuđujemo sotonu Georga Sorosa zbog njegovih subverzivnih, rušiteljskih akcija. Zalažemo se da se zabrani rad njegovih organizacija i da ga se proglasi nepoželjnom osobom”, poentirao je Šeparović. Zatražio je da se preispita financiranje civilnog društva u Hrvatskoj i zabrane donacije iz inozemstva, a sve u svrhu vraćanja punog suvereniteta hrvatske države.

O zatiranju hrvatske države govorili su i hiperproduktivna književnica Nevenka Nekić te politički kameleon Zdravko Tomac.

Nekić se uhvatila ministra znanosti i obrazovanja Pave Barišića, “osvjedočenog domoljuba kojeg civilno društvo napada upravo zbog njegovog rodoljublja, domoljublja i nepatvorenog hrvatstva”. Pozvala je da se spriječi rušenje i predsjednice države, Sabora, Vlade, HAZU-a i Matice hrvatske.

Lagano na trenutak skrenuvši s teme, Tomac se pobunio što se kriminalizira ustaški pozdrav “Za dom spremni”, jer je on, po njemu, u Domovinskom ratu korišten u borbi za hrvatsku državu i “čist je kao suza”.

Zvijezde subotnjeg sudišta ipak su bili Zorica Gregurić i povjesničar Josip Jurčević, u posljednje vrijeme oboje vrlo aktivni u prozivanju HAVC-a i rušenju njegova donedavnog ravnatelja Hrvoja Hribara. Po onome kako su govorili na Sudištu, čini se da su nakon demontiranja HAVC-a i Hribara njihova sljedeća točka napada – nevladine organizacije i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.

Gregurić je govorila o dosadašnjem HAVC-u kao “centru antihrvatske ideje i prakse, koji dugi niz godina uživa zaštitu onog kruga ljudi koji ne žele demokratsku i zakonitu Republiku Hrvatsku već balkansku regionalnu krčmu u kojoj će oni naplaćivati račune i uzimati novac”.

“Ništa im nije sveto. Odlučili su, očito, demontirati ljepotu koju su hrvatski branitelji stvorili. No, jedino što će ovdje biti demontirano jest kriminalno-klijentelistička klika u HAVC-u i njihove laži. Zaslugom poštenih i predanih Hrvatica i Hrvata, Koordinacija udruga hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata prošla je trnovitom stazom i odnijela pobjedu u ovom specijalnom ratu. Nitko više ne može niti smije zaustaviti pokrenute procese. Nikome nećemo dozvoliti da se ponaša kao ‘peta kolona’. U tijeku je naša uspješna demontaža laži i svih onih koji ih financiraju i podržavaju. Nećete proći! Od vaše mržnje prema zemlji koju niste željeli i koju želite demontirati, jača je naša ljubav prema domovini”, poručila je Gregurić, zasluživši gromoglasni pljesak.

Povjesničar Jurčević prisjetio se vlastite nesretne epizode kada je potiho i izvan svih procedura 2005. godine pokušao progurati kroz državne institucije skandaloznu Strategiju potpore i poticanja razvoja civilnog društva u Republici Hrvatskoj.

Pripremajući se tada, prije 12 godina, za izradu dokumenta, dobro je – kaže – proučio temu civilnog društva. Zaključio je da je oko 14.000 od tada 28.000 registriranih udruga nasljeđeno iz Jugoslavije. Da one postoje na logistici naslijeđenoj iz bivše države, što im daje izuzetnu političku moć i da su one jedine – uz Udbu – nastavile nesmetani rad i u Hrvatskoj. Probrane od njih išle su i korak dalje – potpisale su s dijelom opozicije sporazum o zajedničkom rušenju HDZ-a potkraj 1990-ih, što im je na kraju i uspjelo, objašnjavao je okupljenima nesuđeni strateg.

“I danas postoje te udruge. Glavna svrha im je koloniziranje i financijsko-obavještajne operacije, u čemu je vodeća uloga Sorosa. Riječ je o iznimno moćnoj protuhrvatskoj mreži civilnog društva koja je moćnija od javnog i privatnog sektora”, rekao je Jurčević.

Posebno je upozorio na tri hrvatske institucije koje već dvadesetak godina “rukovode civilnim društvom u Hrvatskoj”, a što nisu izmjenile ni SDP-ove ni HDZ-ove vlasti. Pored Savjeta za razvoj civilnog društva i Vladinog Ureda za udruge, posebno se obrušio na Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva.

“Nacionalna zaklada svake godine raspolaže s preko milijardu kuna koje raspoređuje. Ta se sredstva 99 posto usmjeravaju na protuhrvatsku djelatnost i imaju iznimno široko polje. Istodobno, udruge hrvatske orijentacije ne mogu dobiti novac. Vodeće osobe Nacionalne zaklade i Ureda za udruge su nedodirljive, jako su moćne i o njima nitko ne raspravlja, to prolazi ispod radara javnosti. To znači da je to najčvršća kolonizatorska, ali i petokolonaška mreža u Hrvatskoj”, zaključio je Jurčević, dok su mnogi okupljeni zapisivali po improviziranim papirićima ono što su čuli.

Podsjetimo, Jurčevićev interes za civilno društvo nije od jučer. On je zajedno s nekoliko suradnika s Instituta Ivo Pilar 2005. godine radio na Strategiji razvoja civilnog društva koja se, po njihovoj zamisli, trebala temeljiti na mreži iseljeništva, katoličkim misijama i udrugama dijaspore. Dokument je trebao postati službena državna politika prema nevladinim organizacijama u Hrvatskoj. Za izradu je bilo planirano 250.000 kuna iz državnog proračuna. U međuvremenu, izbio je skandal. Više nevladinih organizacija okupljenih u tadašnji Forum civilnog društva zajedno s Institutom Otvoreno društvo Hrvatska pobunilo se zbog nejasne procedure imenovanja radne grupe, ali i zbog sadržaja samog dokumenta. Na kraju su Jurčević i grupa “razvlašteni”. Vlada na čelu s tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom ogradila se od spornog dokumenta rekavši da za njih on ne postoji. Ubrzo je smijenjena i tadašnja predstojnica Vladina Ureda za udruge Jadranka Cigelj pod čijim su okriljem radili Jurčević i suradnici. Ipak, Jurčević se kasnije potrudio da sporni dokument distribuira po knjižnicama i arhivima.

Inače, subotnje Etičko sudište, na kojem je sve ječalo od diskvalifikacija i prijetnji, završio je pomoćni biskup Valentin Pozaić uputivši blagoslov okupljenima te kolektivnom molitvom.

Preuzeto sa portala: Forum.tm