U pravosuđu i sudskim procesima, jednu od glavnih uloga igraju svjedoci. Osobe koje se na sud pozovu kao svjedoci, dužni su se na isti poziv odazvati i govoriti istinu. No, odlazak na sud i preuzimanje uloge svjedoka za većinu građana nije uobičajena i svakodnevna pojava te predstavlja jedan mali kratkotrajni stresni događaj, a pogotovo je stresan i nelagodan za žrtve. Kako bi se olakšao sam odlazak u prostorije suda, svjedočenje i susret s počiniteljem, žrtvama i svjedocima se prije, tijekom, ali i nakon sudskog procesa, uz praktične informacije o njihovim pravima i obavezama pruža i emocionalna podrška. Njome se nastoje ublažiti utjecaj emocija koje mogu otežati samo svjedočenje. Najčešće emocije koje se javljaju kod osoba koje na sud idu jesu tuga (plakanje), bijes i ljutnja, uznemirenost, stid, pa čak i osjećaj krivnje. Posebno je prisutan strah; za sebe, za sigurnost svojih bližnjih, od stigmatizacije i samog čina svjedočenja. Oni koji su svjedočili nemilim događajima ili oni koji su bili neposredne žrtve, strahuju od moguće osvete onih protiv kojih svjedoče. Stoga je pružanje emocionalne podrške jedan od ključnih koraka u pripremi osobe za svjedočenje. Kod osobe se želi stvoriti osjećaj prihvaćanja, sigurnosti i mogućnosti slobodnog iznošenja svojih briga, strahova, nelagoda i emocija koje su vezane uz boravak na sud, a kao posljedica samog počinjenog djela. Davanje praktičnih informacija uz istovremeno pružanje emocionalne podrške, osobu bolje priprema za svjedočenje, ne samo u vidu davanja kvalitetnijeg iskaza, nego i smanjenja utjecaja negativnih emocija koje se javljaju u takvim situacijama.
Istraživanja su pokazala se kako je jedna od glavnih potreba žrtava i svjedoka imati uza se osobu od povjerenja koja joj može pružiti podršku i pomoć tijekom sudskih procesa. Suočavanje s optuženikom u sudnici, nekad samo i zvuk glasa, mogu djelovati retraumatizirajuće, odnosno, mogu dovesti do ponovnog proživljavanja same traume. U sudnicama, žrtve i optuženici mogu se sresti ispred sudnice, a u samoj sudnici sjede u neposrednoj blizini. U takvim situacijama, osjećaj i znanje da je netko tu, u prostoriji osoba od povjerenja, može dati osjećaj sigurnosti i olakšati vrijeme provedeno na sudu.
Upravo, da bi se svi potencijalni svjedoci lakše nosili s ulogom svjedoka na sudu, građanima Dubrovačko – neretvanske na raspolaganju stoje volonteri udruge DEŠA koji se jedini u županiji bave pružanjem emocionalne podrške i praktičnih informacija žrtvama i svjedocima te informacija o pravima. Podrška također uključuje i moguću pratnju na sud, odnosno, volonteri mogu zajedno s osobama poći na sud.
Biti svjedokom sigurno nije lak zadatak, ali je jedan od važnijih jer upravo zahvaljujući svjedocima i onome što su oni izjavili na sudu, brojni su počinitelji zasluženo kažnjeni za nepravdu koju su nanijeli i štetu koji su počinili.
DEŠA Dubrovnik nastavlja s pružanjem podrške žrtvama i svjedocima kaznenih djela kroz projekt „Mreže podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela”.
Nositeljica programa, kojeg financijski podržava Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, je Ženska soba – Centar za seksualna prava. Program se provodi u partnerstvu s 10 organizacija civilnog društva. (Izvor: DEŠA)