Peter Price se 1960-ih svojevoljno podvrgnuo averzijskoj terapiji koja ga je trebala “izliječiti” od homoseksualnosti. Pedeset godina kasnije susreo se s Rogerom Merchantom, nekadašnjim bolničarom na odjelu za psihijatriju, i gej muškarcem, koji je sudjelovao u izvođenju averzijskih terapija. U iskrenom razgovoru razmijenili su svoja iskustva, a Roger se Peteru i ispričao.
Averzijska terapija zasniva se na povezivanju nepoželjnog ponašanja s neugodnim osjetom. Primjerice, gej muškarcima pokazivani su časopisi namijenjeni tome da ih seksualno uzbude, a potom ih se elektrošokiralo ili su im se davali lijekovi koji izazivaju povraćanje. Takav je postupak prošao i Peter. Molio je liječnika da prekinu s terapijom, no on je odbio. Na Peterov su penis spojene elektrode i pokazivane su mu erotske slike.
Elektrošokovima i lijekovima koji izazivaju mučninu protiv homoseksualnosti
Ako bi dobio erekciju, uslijedio bi elektrošok. Roger se sjeća sličnog postupka – pokazao bi pacijentu sliku muškarca, a potom mu ubrizgao apomorfin, emetik koji izaziva mučninu. Apsurdna, kako je Roger naziva, ideja bila je da će pacijent povezati erotsko uzbuđenje s užasnim iskustvom. Roger otkriva da mu je najteže padalo to što nije smio očistiti pacijenta kad bi povratio ili se uneredio, a takvih je slučajeva bilo. Opisao je averzijsku terapiju kao nehumanu, najokrutniju torturu izvršenu pod okriljem medicine.
Nitko nije znao da je otišao na terapiju i nije mislio da će otamo izaći živ
U dirljivom razgovoru Merchant je pitao Petera zašto se svojevoljno podvrgao averzijskoj terapiji. On je odvratio da je to učinio zbog majke koja ga nikad nije prihvatila – bila je iz druge generacije, a njemu je teško padalo to što ju je iznevjerio i što joj je lagao. Podsjetimo se – neki su homoseksualni činovi u Ujedinjenom Kraljevstvu bili zabranjeni zakonom sve do 27. srpnja 1967.
Dotad je za njih bila predviđena zakonska kazna u trajanju i do deset godina. Peter se terapiji podvrgnuo za nju, kaže, i zato što je društvo mislilo da je kriminalac, prljav i nenormalan.
Nikad nije vjerovao da “terapija” funkconira
Nitko, objašnjava, nije znao da je otišao na terapiju i nije mislio da će otamo izaći živ. Preživljavanje je ujedno bilo jedino što ga je brinulo, a ne hoće li se “izliječiti”. Izdržao je 72 sata “terapije” istim sredstvima koja je i Roger koristio, od čega mu je bilo veoma loše.
Ako bi muškarac dobio erekciju, uslijedio bi elektrošok. Apsurdna ideja bila je da će pacijent povezati erotsko uzbuđenje s užasnim iskustvom
Peter je pitao Rogera je li ikad vjerovao da averzijska terapija funkcionira. Roger je odgovorio niječno. Prisjetio se da je te večeri kad je asistirao prilikom izvođenja terapije pomislio da pacijent nikad neće prestati biti gej zbog tog užasavajućeg tretmana. Tvrdi da je prije 50 godina liječnik bio zakon u bolnici i ako bi on naredio da se izvrši tretman, onda se to moralo učiniti, za razliku od danas kad bi se mogao pobuniti i odbiti takvo što.
Peter je zahvalio Rogeru na isprici, a Roger je njemu zahvalio što ju je prihvatio i ponovio da je isprika najiskrenija moguća.
