Zvuči bizarno da se u ovoj zemlji čak i prvorođena beba – falsificira! Jer je, kako nezgodno, prvo dijete koje je u 2020. ugledalo svijet, romske nacionalnosti. A to baš nije prikladno u državi u kojoj se nosi preferirano hrvatstvo kao neka posebna sreća, i što je najgore, neka iznimna vrijednost. Pa se romsko dijete, ma što sad pričali odgovorni za taj besprizorni diskriminacijski skandal, prešutilo, ignoriralo i zatajilo od javnosti kao- nepravo. Pravo je ono hrvatskoga roda i njega se javno slavilo, obilazilo, darivalo, s njime se slikalo. Sve dok se ova primitivna diskriminacijska podvala nije razotkrila. Što se može, Ciganin je, ali prvi!

Davorka Blažević, Tris.hr
Međimurska županija inače je po mnogim kriterijima ispred većeg dijela Hrvatske. Pa i po navodnoj demokratičnosti i pravdoljubivosti svoga župana Matije Posavca. Istina je i da su Romi, kojih je u Hrvatskoj 30-40 tisuća, u postotku baš u toj županiji najzastupljeniji. Ali, ako se neka sredina javno reklamira kao razvijeniji dio ove države, za očekivati bi bilo da je našla i recept za pristojan suživot i djelotvoran napredak hrvatsko-romske zajednice. Diskriminaciji nasuprot. Ali, takav je život, uvijek se potrudi da nas demantira u višku optimizma i manjku objektivnosti, kad je Hrvatska u pitanju.

Veljko Kajtazi, manjinski, romski saborski zastupnik zaslužan je za ovo nimalo ugodno otkriće. Otišao je čakovečku bolnicu i utvrdio da je ta zdravstvena ustanova u komplotu s Međimurskom županijom, prešutila prvorođeno dijete čiji su roditelji Romi. Štoviše, osim što su identitet provorođenca u ovoj godini falsificirali, još su se i ponosno fotografirali, i javno u medijima i na društvenim mrežama pohvalili fotografijama uz “poćudno” novorođenče hrvatskoga roda koje drže ponosni roditelji, a njime se jednako diče i lokalni dužnosnici kao službeno prvorođenim u 2020. Iako je zapravo” hrvatska” beba rođena, doduše istog dana, ali nakon malog Roma…

Ravnatelj čakovečke bolnice Tomislav Novinščak, pravdao se za N1 , nakon što je ova prizemna nacionalistička podvala razotkrivena, kako se dogodila “komunikacijska greška”, pa je, eto, nehotice iz bolnice dojavljeno pogrešno koja je beba prva rođena u 2020.

-Jako mi je žao, kao ravnatelju, da se dogodila takva greška. Bolnica i zdravstveni sustav jako su veliki i za sve mogu preuzeti odgovornost, ali ne mogu pristati na to da se vrši bilo kakva diskriminacija. Mi brinemo za sve naše stanovnike svakodnevno i jako mi je žao zbog toga što se dogodilo. Mislim da je ljudski da se radi i da se događaju greške, ali i da se ispriča, kao što smo jučer učinili. Bili smo kod gospođe i djeteta, ispričali smo se, a ljudski je i oprostiti- govorio je post festum ove “komunikacijske greške” ravnatelj.

I možda je sve uistinu bilo tako, ravnatelj vjerojatno doista nema nikakve veze s tom podvalom i grubom obmanom javnosti iz najnižih pobuda, ali je, eto, morao ispravljati tuđe “krive drine” i ispričavati se za tuđu glupost i nemar. Koja je, budimo pošteni, posljedica klime koja se sustavno potiče u zatvorenom hrvatskom društvu posve nesklonom manjinama, napose romskoj, koju drže manje vrijednom.

Majka bolnici i ravnatelju nije, navodno, zamjerila na ovom propustu. Najvažnije joj je da su dijete i ona dobro, a ovo joj je šesto po redu, i zadovoljno je primila darove, prihvatila ispriku i izrazila razumijevanje, bez imalo zgražanja zbog neugodne pogreške.

Ali, kako je moguće da se greška nikad ne dogodi na korist, nego redovito na štetu pripadnika romske nacionalnosti? Je li uopće moguće pogriješiti tako da se javnost obavijesti da je prvorođeno dijete romsko, iako je to bilo ono koje je po nacionalnosti- hrvatsko? Takvoj pogrešci dosad još nismo svjedočili…

Stoga nije čudo kad se zastupnik Kajtazi u priopćenju, kojim se tim povodom obratio javnosti, pita:

– Zašto se prikrila informacija o prvorođenom romskom djetetu i zašto je ova obitelj preskočena u tradicionalnim medijskim objavama o prvorođenoj djeci? Bojite li se ksenofobičnih reakcija osoba kojima ne bi ugodno sjela informacija o prvorođenom romskom djetetu? Ima li u ovakvim i sličnim situacijama elemenata diskriminacije, kršenja ljudskih prava?

Očekujem javnu ispriku odgovornih u što kraćem roku- poručio je Kajtazi- ali ne očekujem da će situacija u Međimurju u 2020. biti bolja dok se odnos prema Romima ne promijeni i dok ne dobijemo jednak tretman, poštovanje i uvažavanje našeg ljudskog dostojanstva- naveo je u priopćenju zastupnik Veljko Kajtazi.

Njegova je reakcija opravdana i argumentirana, a događaj sam po sebi, ma koliko mogao biti i plod puke slučajnosti, ipak neprijeporno upućuje na ksenofobnu i diskriminatornu Hrvatsku u EU 21. stoljeća. Žalosno i posve demoralizirajuće.

Svojedobno je u jednom intervjuu David D. Orlović, jedan od osnivača i izvršni direktor Romskog nacionalnog vijeća, osnovanog prije dvije godine, vrlo dobro opisao što znači biti Rom u Hrvatskoj:

– Biti Rom ili Romkinja u Hrvatskoj nije nimalo jednostavno – može vam se dogoditi da dobijete otkaz, a kredit u banci tek kad promijenite prezime. Zaposlite li se kojim slučajem kao sezonski radnik/radnica, poslodavac će vas “pospremiti” daleko od očiju turista, a ako vam hitna medicinska pomoć ne želi doći jer živite u romskom naselju, možda će vam savjetovati da se u bolnicu, nemate li automobil – dovezete na tačkama.

Tome se doista nema što dodati, ali na tome se mora predano i iskreno, bez fige u džepu, raditi, kako bi biti Rom u Hrvatskoj značilo biti jednakopravni hrvatski državljanin. A do tog cilja još je ( pre) daleko…