U prostorijama Udruge Mi u Splitu ovih je dana jako živo. Užurbano se radi jer se pripremaju čizmice za Svetog Nikolu i ukrasi za Božić. No nije cilj samo ukrašavanje. Ova užurbana radionica dio je projekta “Dobrograd” u kojem umirovljenici i djeca iz obližnjih vrtića i škola zajednički izrađuju rukotvorine koje će se kasnije prodavati kako bi se pomoglo školama stradalima u potresu. Jedna od gospođa koja se odazvala akciji je gospođa Jela Duić, inače umirovljena računovotkinja.

Autor Silvija Novak, Moje vrijeme

“Radimo čizmice od plastičnih boca. Na taj ih način recikliramo i pokazujemo da se od njih može svašta lijepoga napraviti. No nije poanta samo u recikliranju već želimo doista napraviti nešto lijepo i korisno”, kaže gospođa Duić koja već dugo sudjeluje u programima udruge.

“Ovdje je doista sjajno i puno je programa u koje se ljudi mogu uključiti. Ja sam čitav život radila s računima, brojkama i tablicama i sada više nešto tako ne želim niti vidjeti. Ne slažem više niti kod kuće svoje račune. Neću s time imati posla! No ovdje uživam u kreativnom radu i, pogotovo, druženju s djecom”, kaže gospođa Duić.

Osim što sudjeluje u aktivnostima udruge, potiče i svoje prijateljice i prijatelje da dođu. “I programi su zanimljivi, i sam prostor je jako ugodan. Lijepo je ovdje i uživamo u druženju. Sad kad više ne radim, imam vremena za sebe i ono što mene veseli. Pa zašto onda sjediti doma? U udruzi doista osmišljavaju interesantne programe i jako se trude. A sve to ima u humanitarni karakter”, kaže gospođa Duić.

Humanost i zabava
“Humanitarna akcija ‘Dobrograd’ pokrenuta je u sklopu projekta ‘Aktivna i kvalitetna starost’ kao nastavak suradnje koju udruga ima s Osnovnom školom Lučac i Zakladom Kajo Dadić. Riječ je o zakladi za poticanje razvoja civilnog društva, razvoja filantropije, stipendiranja učenika i studenata. Ideja je bila da se humanitarna akcija usmjeri prema prikupljanju sredstava za kupnju opreme za Osnovnu školu Ivan Goran Kovačić koja je stradala u potresu u Sisačko-moslavačkoj županiji”, kaže nam voditeljica projeka Dana Jurman Jakuš.

Akcija je podijeljena u nekoliko faza: prva je bila vezana uz suradnju s knjižnicama gdje su se prikupljale knjige i stripovi za djecu i bile su organizirane prodajne akcije knjiga i stripova. Drugi dio je bio vezan za izradu rukotvorina u što su se uključile umirovljenice na način da jednom tjedno pripremaju ukrase, a djeca im pomažu.

“Izrađujemo čizmice za Sv.Nikolu i božićne ukrase. Sama prodaja tih rukotvorina održat će se 6. prosinca, simbolično baš na Svetog Nikolu. Akcija traje do 13. prosinca tako da ćemo sav novac koji prikupimo, uplatiti na račun koji je posebno otvoren u svrhu akcije i onda se ta sredstva uplaćuju školi”, kaže Dana.

“No osim ovog humanitarnog djela priča da se pomogne u kupnji opreme za potresom oštećene škole na području Banije, cilj je bio i promoviranje filantropije, kao i međugeneracijske suradnje upravo kako bi se zadržao taj moment očuvanja i prijenosa znanja gdje naše bake izrađuju čizmice od plastike – dakle, reciklira se plastična boca i onda se oblijepljuje papirom da bi ju potom djeca obojala i ukrasila. I tu smo pokušali zavrtiti priču o recikliranju i važnosti ponovne uporabe kako plastičnih i ostalih predmeta, tako i knjiga i zaista smo dobili jako velik broj knjiga koje su jako dobro očuvane. I djeca uključena u akciju su jako dobro reagirala i donirala svoje knjige i smatram da će akcija bili vrlo uspješna”, kaže Jurman Jakuš.

“Jako nam je bitno istaknuti da se akcija ‘Dobrograd’ nastavlja. Ona je pokrenuta još prije tri godine kad smo skupljali igračke koje su djeca također donirala i kad je bila organizirana izložba čiji smo prihod preusmjerili za tople obroke za starije osobe na području Splita. Svake godine organiziramo nastavak te priče i promociju filantropije u lokalnoj zajednici, a to nam je bitno i u sklopu ovog projekta”, kaže.

Druženje i suradnja različitih generacija
Jedan od najvažnijih segmenata ovog projekta je međugeneracijska suradnja, a uz akciju ‘Dobrograd’ pokrenute su još tri slične akcije.

“Jedna je akcija izrada čestitki za korisnike domova za starije osobe u kojoj preko 280 djece iz splitskih, kaštelanskih i solinskih škola sudjeluje u izradi čestitki nevezanih uz godišnje doba. Naime, neki će izrađivati čestitke sad za Božić, neki za neke druge prigode, no sasvim je sigurno da će te čestitke razveseliti one u domovima umirovljenika. Druga akcija vezana je uz izložbu ‘Volim baku i djeda’ koju smo tematski vezali uz Valentinovo gdje također očekujemo sudjelovanje preko 300 djece sa šireg splitskog područja. Treća je akcija ‘Mladi intervjuiraju starije’ gdje smo za sada ostvarili suradnju s dvije škole koje će se baviti igrama koje su igrali naši stari. U sklopu akcije će se snimati videozapisi poput malih dokumentarnih filmova u kojem će sudjelovati djeca i starije osobe kako bismo pokušali sačuvati sjećanje na tradicionalne igre koje su bile popularne u prošlosti, a za koje današnja djeca možda ni ne znaju”, kaže Dana Jurman Jakuš.

Umirovljenici – zapravo umirovljenice, jer sve su žene – koje sudjeluju u akciji uglavnom su korisnice udruge koje su i inače uključene u kreativne radionice, a i same se bave izradom raznih rukotvorina. Osim toga, volontiraju i u Centru “Juraj Bonači” koji skrbi o djeci s poteškoćama u razvoju tako da su, osim u udruzi, aktivne i u drugim organizacijama diljem Splita, kaže.

“Ideja je bilo jako puno jer su one vrlo aktivne i kreativne, pa smo mi imali više problema oko toga što možemo ostvariti i prilagoditi djeci, nego u samom pronalaženju ideja. Fokusirali smo se na dvije tematske cjeline: čizmice za Svetog Nikolu i izrada božićnih ukrasa. Jedna od korisnica izrađuje i punjene lutkice od tkanine, tako da su nam naše umirovljenice stvarno jako kreativne. Jedinu poteškoću su nam predstavljale epidemiološke mjere kojih se moramo pridržavati pa smo ograničeni i time koliko ljudi može biti u prostoru, tj. koliko baka i djece možemo primiti. Za sada, nažalost, možemo raditi samo s četiri bake i četvero djece po radionici”, kaže Jurman Jakuš.

Pomoć i djeci i bakama
U susretima i zajedničkom radu uživaju svi – i djeca i umirovljenici. No umirovljenici imaju i dodatne koristi od takvih druženja s mladima jer se osjećaju korisnima jer djeci prenose svoja znanja i tradicionalan način izrade ukrasa, tako da su ovdje na dobitku i djeca i stariji, priča nam dalje Dana.

“Mi pokušavamo naći modele kako uključiti što više ljudi jer neki vole kreativni rad, neki poeziju, a neki nešto treće, tako da uvijek slušamo što bi našim korisnicima bilo zanimljivo. Imali smo i akciju u kojoj su naše bake pomagale učenicima u nastavi. Neke naše korisnice koje su sada u mirovini, a prije su radile u školi. To su same predložile i to je sjajno funkcioniralo. U svakom slučaju, umirovljenici na taj način održavaju svoje mentalno zdravlje, ali tu je jako važan i taj moment da se oni druže i da se ne osjećaju usamljenima”, kaže Dana i dodaje kako na radionicama bude puno zanimljivih situacija.

“Prošli puta su nam tako došle djevojčice koje jako vole roza boju, pa su htjele na božićne ukrase staviti roza kuglice. No to nije boja Božića, pa su im onda bake objašnjavale koje su boje za to primjerene i zašto su zlatna, zelena i crvena boje koje simboliziraju Božić. Ima dosta simpatičnih momenata, no najvažnija je tu kreativnost i druženje. Nije čak ni toliko bitan konačni proizvod koliko to druženje, prenošenje znanja i da djeca od starijih nauče da se nešto lijepo može napraviti vlastitim rukama, a ne da se sve mora kupiti”, kaže Dana.

Ovakva su druženja naročito korisna onim umirovljenicama koje ili nemaju svoje unučadi, ili im unuci žive negdje daleko, tako da su to druženja između djece i umirovljenica koji nisu u nikakvim rodbinskim odnosima.

Pasivne umirovljenike teško je motivirati
“Mi smo u svojem radu primijetili da mnoge starije osobe pate od usamljenosti, a to je pogotovo naglašeno sad u doba korone. Nažalost, ono što smo primijetili provedbom projekta je da ljudi koji su pasivni, koji nisu aktivni, ostaju takvi i dalje i vrlo ih je teško motivirati da se uključe u bilo kakve programe koje nudimo. Nama je zato dodatni izazov takve osobe izvući iz njihovih domova i uključiti u naše programe. Već godinama organiziramo ovakve aktivnosti i u pravilu su to korisnici koji su i inače članovi raznih udruga, sekcija, Sindikata umirovljenika ili nekih drugih udruženja. I inače se druže i aktivni su. Kad ste aktivni, nije problem pronaći aktivnosti koje vam odgovaraju. No nama je veći problem doći do osoba koje su zatvorene, koje ne žele sudjelovati, niti to ne percipiraju kao nešto što bi im dobro došlo”, kaže Dana.

Udruga je zato aplicirala na jedan natječaj Ministarstva zdravstva vezan uz psiho-socijalnu podršku jer je upravo to postavljeno kao jedan od prioriteta s obzirom da bi se starije osobe trebalo podržati i potaknuti da koriste i sudjeluju u kreativnim sadržajima u grupnom formatu i koji pomažu otvoriti nove horizonte.

“To ne bi bila izravna psihološka podrška – ona je, nažalost, na lošem glasu čisto zbog percepcije drugih da im takva podrška treba. Mnogi se srame pa ne žele doći. Zato smo osmislili organizirane radionice i druženja. Pokušavamo raditi i na svijesti građana o tome da samo korištenje sadržaja puno doprinosi dobrobiti starijih osoba u smislu rješavanja usamljenosti i drugih problema”, kaže Dana.

Najbolje funkcionira usmena predaja
Da bi se na sudjelovanje u ovakvim akcijama privolio što veći broj ljudi, najbolje funkcionira usmena predaja, odnosno kad prijatelj prijatelju kaže da je nešto zanimljivo vidio i doživio.

“Imali smo nedavno okrugli stol na kojem se razgovaralo o različitim modelima koji bi bili primjenjivi u Splitu pa smo pozvali predstavnike gerontoloških centara da nam predstave svoj model. Međutim, kod nas je teško multiplicirati neka rješenaj iz drugih sredina, već bi sama sredina trebala osmisliti nešto i prilagoditi to ljudima baš u tom kraju. Sad o tome kako to najbolje organizirati: možda preko nekog info-pulta na kojeg bi osobe dolazila i gdje bi znale da mogu dobiti potrebne informacije i ideje. Također pokušavamo ustanoviti i tko bi iz sustava to mogao podržati – netko iz HZJZ-a, patronažna služba ili mi kao udruge. Želja nam je osigurati još neko mjesto gdje bi stariji ljudi mogli doći i dobiti podršku koja im je potrebna”, kaže Dana.

No jedno je osigurati takvo mjesto, a druga nagovoriti ljude da doista dođu. “U ovom našem splitskom bazenu najbolje ‘pale’ rekreativni i kreativni sadržaji. Za sve ostale teme poput zdravstvenih i psiholoških, ljude je dosta teško motivirati da dođu. Ti neformalni programi gdje se ljudi druže, ali usput i nešto kreativno rade, najpopularniji su i mislimo da bi upravo takve sadržaje trebalo nastaviti razvijati”, kaže Dana Jurman Jakuš.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu