Kasulu u bivšoj provinciji Katanga u Demokratskoj Republici Kongo. Mladi muškarci se spuštaju u duboku crnu rupu, bez kacige, bez sigurnosne opreme, samo s ručnom svjetiljkom i alatom. Pri dnu se grana nesiguran rudnik u još uže tunele. Jednostavnim alatima ti muškarci vade kobalt, to kamenje zatim stavljaju u vreće koje se užetom vuku na površinu, piše DW.

Tu scenu je organizacija za ljudska prava Amnesty International (AI) dala snimiti od samih rudara za vrijeme jednog istraživačkog putovanja u bivšoj provinciji Katanga. Izvađeni kobalt se prodaje preprodavačima. A za to je potrebno kamenje očistiti. Iznad rudnika na rijeci su žene koje peru kamenje, a djeca i mladići prebiru opet ono kamenje koje sadrži kobalt.

– Ni djeca ni odrasli koje smo zatekli tamo nisu imali nikakvu vrstu zaštitne opreme – priča Lauren Armistead iz AI-ja. Ona je u svibnju 2015. za potrebe izvješća “This is what we die for” (Zbog ovoga umiremo) zajedno sa svojim kolegom Markom Dummettom i jednim suradnikom iz afričke nevladine organizacije Afrowatch istraživala uvjete koji vladaju u malim rudnicima kobalta u DR Kongu. U siječnju 2016. je to izvješće objavljeno i pobrinulo se za veliku pozornost u javnosti.

– Najmlađe dijete koje smo sreli je imalo tek sedam ili osam godina kad je poslano u rudnik – kaže Armistead u intervjuu za Deutsche Welle. No, to je iznimka, dodaje ona. Većina djece su bili tinejdžeri koji uglavnom na površini razvrstavaju kamenje ili ga mrve. Otrovna kobaltova prašina koja tako nastaje, a koja se pri daljnjoj obradi udiše, često prouzroči smrtonosnu plućnu bolest.

– Kako djeca tako i odrasli se žale na dišne probleme, kašalj i sinusne infekcije – kaže Armistead. Ali i vreće s kamenjem u kojemu se nalazi kobalt su preteške za djecu, usto dolazi još i činjenica da rade deset do dvanaest sati dnevno na vrelom suncu, na hladnoći ili po kiši, dodaje ova aktivistica.

U takozvanom bakrenom pojasu u DR Kongu je najveće nalazište kobalta na svijetu. Više od polovice svjetske proizvodnje kobalta je smješteno u provincijama Haut-Katanga i Lualaba koje su dio nekadašnje provincije Katanga.

Ovdje kobalt kreće na svoju svjetsku turneju. Iz mračnih rudnika u Kasuluu to putovanje često vodi preko prevarantskih preprodavača i korumpiranih kongoanskih vladinih uposlenika do obale. Odatle se brodom prevozi u Kinu i dalje prerađuje. Na koncu se očišćeni kobalt isporučuje proizvođačima litij-ionskih baterija. Potražnja je velika.

– Cijena kobalta je od početka godine porasla za 100 posto. A najveća potražnja je na polju elektromobilnosti – priča Siyamend Ingo al Barazi, geolog pri Njemačkog agenciji za sirovine (DERA). On smatra da će potražnja na svjetskom tržištu dalje rasti.

– Kako god okrenete, potražnja će znatno porasti. I tu je sad ključno pitanje hoće li se ta potražnja moći pokriti – kaže al Barazi.

Potražnja ovisi i o tehnološkom razvoju novih baterija, ističe Michael Ritthof s Instituta za klimu, zaštitu okoliša i energiju iz Wuppertala.

– Većina litij-ionskih baterija sadrži kobalt, ali postoje alternative koje se dalje razvijaju i dijelom već danas ugrađuju.