– Na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu prikazan je film »Dnevnik Diane Budisavljević« redateljice Dane Budisavljević – priča o ženi koja je za vrijeme NDH, od 1941. do 1945. godine, spasila iz ustaških logora više od 10 tisuća djece pravoslavaca koji su, poput Židova i Roma, bili izloženi progonu. Diana je rođena u Austriji, živjela je u Zagrebu i bila udana za liječnika (koji u jednom trenutku, odlukom vlasti postaje samo Srbin 498, kao i mnogi njegovi sunarodnjaci), te zajedno s prijateljima kreće u akciju spašavanja djece, vodi svoj dnevnik i uskoro počinje raditi na popisu djece.

Autor: Mladen Radić, Novi list

Diana djeluje hladno, strogo, distancirano, no Alma Prica je glumi takvim intenzitetom da se cijelo vrijeme osjeća njena ljudskost, koju pokazuje i dokazuje isključivo svojim djelima. Kad Diana pokrene svoju kampanju, ljudi i organizacije joj se počinju javljati i nuditi pomoć, a upad ustaških agenata u stan ne uspijeva je zaplašiti. Kasnije doznajemo da sve više obitelji počinje primati djecu, a uključuje se i Katolička crkva. Kad rat konačno završi i dođe nova vlast, Diani oduzimaju kartoteku koja do danas nije pronađena.

Igrano-dokumentarni film
»Dnevnik Diane Budisavljević« kombinira igrani film s dokumentarnim snimkama iz logora te sjećanjima djece, danas odraslih ljudi koji se vraćaju na mjesta gdje su bili zatočeni. Jedan od njih ne zna ni kad je rođen, niti gdje, niti koje mu je pravo prezime i sve što mu ostaje je pločica s brojem iz logora, dok neki oživljuju sjećanja na dane kad su živjeli kao stoka u prljavim sobama punih stjenica, a drugi se prisjećaju kako su za svoj jedini dnevni obrok dobivali samo gorku kašu. Oni su, ipak, preživjeli dok su druga djeca masovno umirala.

– Grdo je kad čovjek dođe čovjeku i onda bira na koji način da ga ubije, kaže jedna od logorašica. Kozara, Loborgrad, Stara Gradiška, Jasenovac, mjesta su pogibija koje bi neki danas rado htjeli izbrisati iz individualne i kolektivne memorije, pravdajući se da ni »oni drugi« nisu bili ništa bolji ili su bili još gori. No, redateljici Dani Budisavljević nije bitno tko je bio gori ili bolji, iako je osuda kvislinškog endehazijskog režima više nego jasna. Ona nevjerojatno spretno izbjegava da film upadne u zamku patetičnosti te ne nameće osjećaj kolektivne krivnje, ne igra na kartu vizualnog šoka i pažljivo pristupa priči, tako da je film vrlo gledljiv, premda i prilično bolan.

Usporedba sa »Schindlerovom listom«
Usporedbe sa »Schindlerovom listom« se nameću same od sebe, ali ovdje nema režiranih masovki niti oživljenih krvoločnih zločinaca kao što je bio Amon Goeth. »Dnevnik Diane Budisavljević« zbog toga ništa ne gubi, nego čak i dobiva jer ima sposobnu redateljicu koja zna kako ispričati ovako potresnu priču bez spektakularnih prizora. Sve je u filmu na mjestu – od jasno ispričane priče, odlične glumačke postave koja likove, čak i neke naoko sporedne, čini vrlo upečatljivima i uvjerljivima, preko crno-bijele fotografije do glazbe pulskog dvojca Alena i Nenada Sinkauza koja nas je tijekom projekcije doslovce držala za gušu, napinjući atmosferu do granice psihološkog pucanja. »Dnevnik Diane Budisavljević« je potresan, ali i potreban film koji, koliko god da je mračan, uspijeva vratiti vjeru u ljudsku vrstu, baš zbog takvih osoba kao što je Diana.

Dana Budisavljević radila je na toj 70 godina prešućivanoj priči oko deset godina. U realizaciji projekta veliku je ulogu imao povjesničar Silvestar Mileta, koji je pripremajući se i istražujući za film intervjuirao više od stotinu osoba na području bivše države, i to uglavnom spašenu djecu.

– Mnogi od njih se niti ne sjećaju logora, niti kako su bili spašeni iz njega s obzirom da su tada bili premali i nisu ni shvaćali što se događa, kazao je Silvestar Mileta. On je kontaktirao 25 arhivskih institucija u zemlji i inozemstvu koristeći razne metode istraživanja, sve to da bi priča bila prikazana na najbolji mogući način.

– Moramo se boriti protiv mržnje, isključivosti i imati snage biti ljudi, dati ruku slabijima, a voljela bih da ovo djelo uđe u lektiru, da mladi upoznaju taj dio povijesti, rekla je glumica Urša Raukar koja igra jednu od sporednih uloga.

Velika Zlatna Arena za najbolji film na 66. Pulskome filmskom festivalu dodijeljena je filmu “Dnevnik Diane Budisavljević” redateljice Dane Budisavljević, a osvojio je i nagradu publike Zlatna vrata Pule dobivši prosječnu ocjenu 4,90, objavljeno je u subotu na konferenciji za novinare u Festivalskom centru. Filmu “Dnevnik Diane Budisavljević”, produkcijske kuće Hulahop d.o.o., pripale su još tri Zlatne Arene i to za režiju redateljici Dani Budisavljević, za glazbu Alenu i Nenadu Sinkauzu te za montažu Marku Ferkoviću. (Novi list/CD)