Na 19. sjednici Državno sudbeno vijeće imenovalo je suce i sutkinje Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske. Od 1. siječnja 2019. godine na snazi je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 67/18) sukladno kojem se s danom 1. siječnja 2020. godine ustanovljava Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, sa sjedištem u Zagrebu i nadležnošću na cjelokupnom prostoru Republike Hrvatske. S obzirom na datum utvrđen u rečenom zakonu postavlja se vrlo ozbiljno pitanje što će biti s postupcima koje trenutno vode sutkinje i suci, koji su sada izabrani u Visoki kazneni sud RH, priopćila je Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću.

U tom smislu su od posebne važnosti, kako zbog kvalifikacije djela, tako i zbog izuzetnog društvenog interesa i pokazanog zanimanja javnosti, postupci koji se vode po optužnicama za djela ratnih zločina.

Riječ je o postupcima za ratne zločine nad civilima u Osijeku protiv prvooptuženog Branimira Glavaša i drugih gdje sudskim vijećem predsjedava sutkinja Tanja Pavelin.
Također, o suđenjima za zločine u Petrinji protiv optuženog Dragana Perenčevića i drugih kao i za zločine u Manjači te granatiranje Zagreba i Jastrebarskog, u kojima vijećem predsjedava sudac Tomislav Juriša.

Svi spomenuti kazneni postupci su u fazi rasprave. U većini se dokazni postupci provode po godinu-dvije pa i dulje pa su mnogobrojni svjedoci već neposredno ispitani, neki i više puta. Smatramo da bi sukladno načelu vladavine prava, a naročito zbog ostvarenja ustavnog (i međunarodnim konvencijama određenog) prava na suđenje u razumnom roku te već narušenog povjerenje javnosti u rad pravosuđa u Hrvatskoj bilo neophodno osigurati da nedavno izabrane sutkinje i suci, prije prelaska na Visoki kazneni sud, okončaju prvostupanjske postupke.

Stoga Ministarstvu pravosuđa predlažemo donošenje posebne Uredbe kojom će sve njih obavezati na dovršavanje započetih postupaka.

Razlozi za to su učinkovito provođenje zakona, kako bi se što prije došlo do pravorijeka i time ujedno doprinijelo mijenjanju predodžbe u javnosti, posebno isticane u posljednje vrijeme, o lošem, neefikasnom i politički manipuliranom pravosuđu. Time bi se učinio i korak ka razrješavanju teškog bremena neriješenih i nesankcioniranih ratnih zločina bivajući ujedno poticajem da se i ostali slučajevi (ali ne samo ratnih zločina) brže i efikasnije rješavaju. Također, izbjeglo bi se ponovno pozivanje svjedoka u teškom zdravstvenom stanju kao i izbjegavanje dodatnog opterećenja za državni proračun, jer bi troškove ponavljanja postupka u konačnici morali podmiriti svi porezni obveznici. Ujedno, izbjegle bi se nove presude Europskoga suda za ljudska prava protiv Hrvatske. Osim toga, iz poznavanja sustava slijedi da opterećenje Visokog kaznenog suda na početku rada neće biti tako veliko.