Na parlamentarnom plenumu Energetske zajednice u četvrtak je u parlamentu Bosne i Hercegovine u Sarajevu izvještaj pod nazivom “Energetsko siromaštvo u Jugoistočnoj Europi: preživljavanje hladnoće” predstavila njegova glavna autorica, programska direktorica hrvatskoga Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) Slavica Robić, prenosi Hina.

Izvještaj predstavlja rezultate terenskog istraživanja u sklopu kojeg su posjećena 833 kućanstva u Albaniji, BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu, Makedoniji i Srbiji, od čega je njih 397 iz Hrvatske (Sisačko-moslavačka županija). Rezultati su pokazali da ugrožene obitelji žive u kućama bez ikakve izolacije, starijim od 35 godina, vlažnim, često s plijesni te bez odgovarajućeg sustava grijanja. Imaju vrlo stare kućanske uređaje koji troše nepotrebno velike količine električne energije i zimi često, zbog nemogućnosti podmirivanja troškova, griju samo jednu prostoriju, a druge ostaju hladne.

Podatci za Hrvatsku pokazali su da 90 posto posjećenih kućanstava nema nikakvu izolaciju na kući, 86 posto grije se pećima na drva, gotovo 60 posto ima trajni propuh kroz prozore i vrata i oko 55 posto vidljivu plijesan.

Izvještaj “Energetsko siromaštvo u Jugoistočnoj Europi: preživljavanje hladnoće” izrađen je u sklopu projekta “Strategija održive energije za jugoistočnu Europu” (South East Europe Sustainable Energy Policy – SEE SEP) kojemu je svrha osnažiti udruge i građane za “aktivniji utjecaj na politike i prakse prema poštenijoj, čistijoj i sigurnijoj energetskoj budućnosti regije”. Projekt provodi 17 partnera iz država Jugoistočne Europe i Europske unije, traje četiri godine i ovo je zadnja godina njegove provedbe, a financiran je primarno novcem Europske unije.

Problem s više dimenzija

Uz glavnu autoricu projekta Slavicu Robić (DOOR, Hrvatska), glavni urednik je Stefan Bouzarovski (Sveučilište Manchester, Ujedinjeno Kraljevstvo). Suautori su: Lira Hakani (EDEN, Albanija), Irma Filipović-Karadža i Tanja Jokić (CPI, BiH), Ivana Rogulj (DOOR, Hrvatska), Vjosa Macula (ATRC, Kosovo), Sonja Risteska (Analytica, Makedonija), Sanja Orlandić (Green Home, Crna Gora) i Lidija Kesar (Fractal, Srbija).

Robić ističe kako je energetsko siromaštvo višedimenzionalan problem koji, po dosadašnjim istraživanjima rađenim za područje Jugoistočne Europe, pogađa oko 30 posto hrvatskih građana. Kaže kako manjak podataka i sustavnog pristupa te potpuni izostanak sveobuhvatne definicije pojma i metodologije za praćenje te pojavnosti dovode do neučinkovitog upravljanja resursima.

Zbog manjka sustavnog pristupa, mnogi hrvatski građani žive u energetskom siromaštvu, što znači da si ne mogu priuštiti osnovne energetske usluge, poput grijanja, kuhanja, rasvjete, pranja. Takav život u neodgovarajućim uvjetima negativno utječe na zdravlje pogođenog stanovništva.

“Da bi se kvalitetno pristupilo rješavanju pitanja energetskog siromaštva u Hrvatskoj, nužno je uspostaviti okvir po kojemu će se postupati, počevši od izrade programa borbe protiv energetskog siromaštva te uspostave liste za prioritetnu energetsku obnovu ugroženih kućanstava”, poručila je Robić.

Smatra da provedba mjera energetske učinkovitosti – unatoč manjkavostima u zakonodavnom okviru, treba služiti kao prvi korak u svakom mehanizmu koji se kreira i provodi radi borbe protiv energetskog siromaštva.

O problemu socijalnih politika

Napominje kako je iskustvo u drugim državama Europske unije pokazalo da socijalne politike koje se donose za rješavanje energetskog siromaštva, ako nisu precizno osmišljene i ciljane, “dovode do dugoročnih financijski neadekvatnih rješenja koja, jednom kad se postave, bivaju teško zamijenjena boljima”.

“Iako je u Hrvatskoj napravljen prvi korak u borbi protiv energetskog siromaštva uvođenjem solidarne tarife za najugroženije skupine stanovništva od 200 kuna na mjesec za električnu energiju, takvo je rješenje polovično i upitnog dugoročnog učinka. Uvođenje naknada na opću populaciju dovodi u rizik nove grupe građana, a izravno subvencioniranje računa za električnu energiju ne potiče smanjenje potrošnje niti poboljšava uvjete stanovanja.

Također, ovaj mehanizam isključivo suzbija posljedice, ali ne ulazi u rješavanje uzroka problema”, ocijenila je Robić te zaključila da je potrebno provesti mjere energetske učinkovitosti u ugroženim kućanstvima.