U Sisku smo razgovarali sa Đorđem Lukićem, predsjednikom udruge Romska pomoć i članom romskog Vijeća koji je odlično upućen u situaciju na terenu, o tome kako žive Romi u Sisačko-moslavačkoj županiji i evo najvažnijih naznaka iz našeg razgovora.

Razgovarao: Antun Brađašević

Kako žive Romi u Sisku i okolici sada u ovo vrijeme?

Živi se u teškim okolnostima velike nezaposlenosti i teškoga socijalnog stanja za većinu ljudi iz naše romske zajednice. Željezara i Rafinerija zapošljavaju vrlo malo ljudi što je u usporedbi s nekadašnjim stanjem drastično smanjenje. I u medijima, na televiziji i u novinama možete pročitati kako je zadnjih godina vrlo mnogo ljudi koji su u Sisku radili u brojnim industrijskim kapacitetima ostalo bez posla. Nažalost, iz dana u dan sve je teže i ne nazire se kako bi i kada moglo biti bolje. Našim ljudima nerijetko je potrebna i dodatna pomoć i podrška. Naprimjer, kada trebate nekakav dokument iz državne uprave ili iz gradske ili županijske samouprave, mnogi ne znaju na koja vrata pokucati. Neki pripadnici naše zajednice u takvim slučajevima dižu ruke od nekih svojih prava, a neki probleme rješavaju tako da pokušavaju doći izravno do gradonačelnice ili župana. Pohvalio bih inicijative da se naši ljudi zaposle u javnim radovima. Neko će reći da je to malo ili gotovo ništa za nas Rome, ali ja mislim kako je to jako dobro, pogotovo sada kada dolazi zima i djeca su u školi pa je potrebna svaka kuna. Važno je i što u to vrijeme nisu na teret socijalnoj skrbi, a i zaposleni steknu neka iskustva i znanja, npr. rada s nekim strojevima i alatima, pa im to poslije dobro dođe. Velika većina nažalost ne radi ni u javnim radovima pa im ostaje da se sami snađu kako znaju i umiju, a živjeti u takvim uvjetima nije lako.

Što biste istakli kada govorimo o segmentu obrazovanja?

Pa tu ima pomaka, a aktivirani su i pomoćnici u nastavi za romsku djecu što svakako podržavam. Važno je i korisno što se brine o tome kako djeca putuju do škole i natrag kući. To je roditeljima vrlo važno i zbog sigurnosti u prometu. Pomoćnici u nastavi omogućuju bolju interakciju učitelja s djecom i obrnuto i tako se prevladava barijera nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika. Problem je to koji još uvijek značajno otežava ravnopravan start romskih učenika u osnovnim školama. Organiziran je i vrtić za djecu i to su gotovo svi shvatili kao obvezu, što je jako dobro. Dobro je i to što nema odvajanja romske od neromske djece. To poslije u osnovnoj školi ima velike pozitivne efekte jer se djeca već upoznaju i naviknu jedni na druge, postanu prijatelji, pa onda nema nikakvih većih problema u integraciji. Imamo jako malo obrazovane romske djece kada je riječ o srednjoj školi, a da o višim školama i fakultetima i ne govorimo. Moramo raditi na tome da to promijenimo nabolje. Napredak Roma je u obrazovanju. Da bi Romi dobili bolje obrazovanje treba im omogućiti i financijske potpore, npr. stipendije i slično, kako bi se rasteretili njihovi i onako skromni kućni budžeti. Tu bi naši aktualni romski predstavnici morali snažnije i odlučnije djelovati i mnogo više pojačati svoju aktivnost na svim razinama, od općina, gradova i županija sve do državnog vrha.

Pohvaljujem činjenicu što su i naša romska djeca dobila besplatne udžbenike na početku ove školske godine u osnovnim školama. Ima nekih roditelja koji su sami kupili udžbenike, ali njima će biti refundiran taj iznos. To je jako dobra praksa i primjer da se može kad se hoće. Najvažnija nam je pomoć i podrška, posebno oko obrazovanja, i u tom smislu pozdravljam pomoć koju nam je uputio gradonačelnik Zagreba gospodin Milan Bandić osiguravši udžbenike.

Što kažete o radu vaših romskih udruga?

Nažalost romske udruge nemaju kapacitete za provođenje raznih projekata, posebno onih s pomoću kojih bi povukli sredstava iz Europske unije. Udruge nemaju stalne izvore prihoda za svoj rad i jedva se nakratko snalaze za sredstva. Važno je imati dobru komunikaciju i koordinaciju s Gradom i Županijom i raspolagati pravim informacija gdje je mogu javiti i gdje biti barem partneri u nekim projektima. Naše romske udruge trebaju se povezati s uspješnim udrugama iz drugih dijelova Hrvatske. Posebno je važno da udruge rade na čuvanju romske tradicije. Tu je naravno i problem naše romske nesloge pa svaki predsjednik udruge radi za sebe i vrlo malo se surađuje. Stalno se govori o romskim novcima. A novac nema nacionalnu pripadnost. Novac dobije onaj tko zna i može. Umjesto da i mi Romi energiju usmjerimo na to kako imati uspješne udruge i povlačiti značajna sredstva i njima poboljšavati uvjete života naših Roma, mi energiju trošimo na međusobne sukobe i neslaganja, na dokazivanje da nam pripada „romski novac“, a vrijeme prolazi. I onda su nam krivi neromi i država i Europska unija i svi. Ali i mi smo sami krivi što je stanje ovako loše. Naravno, najviše su krivi oni koji su izabrani da predvode i predstavljaju romski narod, a ne čine to jako dobro i rade najviše za sebe, a najmanje za nas.

Kako ocjenjujete rad političkih zastupnika Roma?

Ja sam uvjeren kako npr. našem saborskom zastupniku Veljku Kajtaziju nije lako zastupati našu romsku manjinu jer on zastupa još čak 11 manjina, i treba mu pomoći, no ne smije biti praznih obećanja za koja nije realno očekivati kako bi mogla biti ispunjena. Ja bih naše predstavnike zamolio da se posebno fokusiraju na rješavanje socijalnih pitanja te prije svega na pitanja obrazovanja. Siguran sam kako ima prostora da se tu mnogo više učini, ali ponavljam, ne treba ljude dovoditi u zabludu i obećavati nešto što nije moguće realizirati. Treba utjecati na promjenu zakonskih propisa u vezi automobila i ostvarivanja socijalnih naknada. To nije dobro definirano jer romske obitelji voze uglavnom vrlo malo vrijedne automobile koji su im prijeko potrebni npr. da bi odvezli starije ili djecu k liječniku, pogotovo ako žive dislocirano od grada. Zaista ne razumijem zašto je romski zastupnik glasao za zakon koji je većini Roma uskratio mogućnost vlasništva nad bilo kakvim automobilom. To su konkretni životni problemi koji ljude muče, a ne visoka politika. Nadam se da će sada nova hrvatska vlada imati više razumijevanja za nas Rome od prethodne. Zastupnik Kajtazi promijenio je stranu i podržao je novu hrvatsku Vladu te sada kao dio vladajuće koalicije može mnogo više učiniti za poboljšanje položaja Roma. Mi od njega to očekujemo i kroz to koliko se konkretno poboljšao položaj Roma ocjenjivat ćemo njegovo zastupanje Roma u Saboru.

Jeste li zadovoljni zastupljenošću Roma u političkom životu Grada i Županije?

Nažalost nismo dovoljno upoznati s radom naših izabranih vijeća. O tome nema informacija u javnosti osim u slučaju kada mediji izvještavaju o nekim skandalima. Naši predstavnici se, uvjeren sam, trude i u gradskoj i županijskoj upravi nešto izboriti. Koliko u tome uspijevaju ovisi o najmanje dvije stvari. Jedna je njihova osposobljenost i motiviranost da se bore za cijelu romsku zajednicu na području grada Siska i Županije, a druga je dobra volja, ali i financijska mogućnost Grada i Županije da prihvate njihove prijedloge i podrže ih prije svega financijski. Tu je jako važno precizno definirati i argumentirati zahtjev s romske strane i ne tražiti previše, npr. ono što nije ostvarivo odnosno ono za što nema dovoljno novca. Proračunskog novca je malo i umijeće je nešto i dobiti, npr. za komunalnu infrastrukturu i slično. Ja bih recimo pohvalio odnos zdravstvenih institucija prema Romima. Kada dođete k liječniku tretirani ste na korektan način, a to znači ravnopravno sa svim ostalim ljudima. Naši ljudi u 99 % slučajeva imaju zdravstvene iskaznice i ostvaruju prava na zdravstvenu skrb. Nekada nije bilo tako. Ipak ljudi obolijevaju zbog neimaštine, slaboga životnog standarda, loših uvjeta stanovanja i općenito teškog života. Tu se mora pomoći kroz djelovanje države, Županije i Grada kao i kroz konkretne projekte da svima bude bolji standard.

Vaša poruka za kraj?

Dijelim mišljenje svih onih koji kažu kako je nama Romima najvažnije to da se trebamo obrazovati pa ćemo onda moći ostvariti pomake nabolje u svim segmentima života. Obrazovani ljudi znaju kako ići prema boljitku i sebe samog i svoje obitelji te svoje uže i šire zajednice. Obrazovan čovjek mnogo lakše i brže ostvaruje i svoja prava i mnogo više može pomoći svima oko sebe.

Preuzeto sa portala: Romi.hr