– Ona je toliko niska i bezosjećajna prema ženama, drugim ljudima i njihovim patnjama uopće. Sramota je i bezobrazluk tako nešto i pomisliti, a kamoli reći – ističe doc. dr. sc. Dubravko Lepušić.

Razgovarala: Mirna Jasić, Novosti

Kako komentirate izjavu predsjednika Zaklade Vigilare Vice Johna Batarela da silovane žene koje su zatrudnjele ne bi smjele pobaciti?

– Ta izjava pokazuje stanje svijesti u hrvatskom društvu. Ona je toliko niska i bezosjećajna prema ženama, drugim ljudima i njihovim patnjama uopće. Sramota je i bezobrazluk tako nešto i pomisliti, a kamoli reći.

Vigilare i inicijativa Prolife.hr predali su Hrvatskom saboru 170.000 potpisa za zaštitu nerođenog života.

Nikad me nisu fascinirale velike brojke koje bi, kao u ovom slučaju, trebale dokazati da je to istinit i ispravan put.

Još je Churchill rekao ‘da bi se konzumirala demokracija, mora se imati barem elementarno predznanje o onome o čemu se priča ili odlučuje’.

U ovom slučaju se ne radi o demokraciji već o totalnom neznanju, manipulaciji ljudima i tzv. ispiranju mozga, prenošenju radikalnih i neznanstvenih pogleda.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić također smatra da život počinje začećem?

Život ne počinje začećem. Crkva je svoje stajalište na koje se referira i koje podržava kolega Kujundžić višekratno mijenjala kroz povijest.

Netočna varijanta, da život počinje od začeća, posljednja je i datira od 19. stoljeća, dok je kroz povijest najčešći stav Crkve bio tzv. odgođena animacija: da Bog u petom mjesecu trudnoće udahnjuje život novom biću i tad počinje život.

Isti je stav imao i Aristotel. Dosad ni na jednoj razini – filozofskoj, političkoj, vjerskoj, a ni znanstvenoj – nije postignut konsenzus oko toga kad život počinje. Iznošenje samo jednog i to religijskog stava ustvari je promocija osobnog stava prema općoj populaciji.

Koliko su opasne ovakve izjave za razvoj društva?

Hrvatsko društvo nikako ne može krenuti naprijed već desetljećima. Prvo radi ekonomske devastacije, pljački kod privatizacije koje i dalje traju. Potom zbog negativne selekcije u zauzimanju vodećih pozicija u društvu, a na koncu i zbog duhovne devastacije, jer se religijski način života želi prenijeti na cijelu populaciju.

Vrlo je lako usporediti ekonomske i društvene pokazatelje iz Hrvatske od prije nekoliko desetljeća s onima danas. Brojke su egzaktne i, nažalost, loše.

Konstantno upozoravate da se ginekolozi u bolnicama ne bi smjeli pozivati na prigovor savjesti.

Priziv savjesti u medicini pod hitno treba regulirati, a na to Inicijativa za reguliranje priziva savjesti, u koju sam uključen zajedno s dr. Jasenkom Grujić i dr. Gorjanom Gjurić, upozorava već nekoliko godina Ministarstvo zdravstva i Hrvatsku liječničku komoru. No odgovora nema.

Smatram da bi priziv savjesti u medicini trebalo zabraniti kao što je to učinjeno u desetak zemalja u Europi.

Osobni pogled na svijet ne smije biti iznad prava pacijenta na zdravlje i život, jer liječnici su tu radi pacijenata. Na fakultetu smo učili kako pomoći pacijentu unatoč svemu, a ne kako izbjeći pomoć.

Razgovor je preuzet s portala Novosti.