Prva od četiri edukacije za medijske djelatnike u području novinarstva na temu odgovornog i kvalitetnog izvještavanja o pripadnicima ranjivih skupina, tj. osoba s oštećenjem vida, održana je u srijedu, 9. studenog u 12.30 sati u prostoru Udruge Generacija.hr na Jarunu u Zagrebu. Voditeljica edukacije bila je Teddea Senjanović, urednica i novinarka koja je govorila o izvještavanju o osobama s oštećenjem vida, piše Maja Šubarić Mahmuljin na portalu Generacija.hr.

Edukacija se održala u sklopu projekta “Jednake mogućnosti” za ukupno 7 medijskih djelatnika. Nositelj projekta je Generacija.hr – Udruga za promicanje medijske kulture, međugeneracijske solidarnosti i zaštite prava mladih, obitelji i umirovljenika, a partner Zaklada “Čujem, vjerujem, vidim”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda, a cilj mu je ojačati kapacitete i sposobnosti osoba s oštećenim vidom za samostalan život, za aktivnije traženje mjesta na tržištu rada te stvoriti dodatnu mogućnost za njihovu edukaciju i kvalitetnije provođenje slobodnog vremena.

Na radionici su, između ostalih, sudjelovali novinari Lorena Šipek, Bjonda Lučić, Barbara Kraš Kedmenec, Josip Senjak, Klara Gagula, Vedrana Mišković i Kaja-Katarina Župančić, zatim Daniela Klujbert-Opačić, voditeljica projekta i Maja Šubarić Mahmuljin, urednica medijskih objava.

“Kroz edukaciju novinara i medijske objave želja nam je podići svijest javnosti o problemima (ne)uključenosti osoba s oštećenjem vida – slijepih i slabovidnih osoba u hrvatsko društvo, kao i u svijet tržišta rada, edukacije, kulture i zabave”, na početku je rekla Maja Šubarić Mahmuljin prilikom predstavljanja projekta “Jednake mogućnosti”.

Teddea Senjanović, novinarka i urednica s dugogodišnjim iskustvom rada u medijima, uvodno je rekla da novinari moraju pripaziti prilikom izvještavanja o ranjivim skupinama u društvu.

“Iako su novinari glas onih koji su nečujni i često borci za obespravljene, kada je u pitanju pisanje o osobama s invaliditetom često se stavljaju u poziciju onih koji imaju više riječi u pričanju priča od onih koji ih zapravo žive. Baš zato mnoge osobe s invaliditetom smatraju problematičnim činjenicu da su oni koji su bez invaliditeta autentični glas Zajednice osoba s invaliditetom”, uvodno je rekla Senjanović.

Dodala je kako je reprezentacija važna, jer ako stvarni ljudi s invaliditetom nisu točno prikazani u medijima, javnost neće razumjeti živote i iskustva osoba s invaliditetom.

“O osobama s invaliditetom se treba izvještavati u skladu s pravilima novinarske struke, odnosno na jednak način kao i o bilo kojim drugim akterima priča. No, invaliditet ne smije biti priča sam po sebi”, istaknula je Senjanović.

‘Izbjegavajte generalizacije’
Uputila je medijskim djelatnicima nekoliko savjeta prilikom izvještavanja o ranjivim skupinama u društvu. Terminologija je, napomenula je, posebno važna. Primjerice, etikete poput “invalid” i “hendikepiran” imaju negativan prizvuk i zbog toga ih treba izbjegavati. Treba biti pažljiv i s iznošenjem dijagnoza – ne treba objašnjavati zbog čega osoba ima invaliditet i otkada.

“Izbjegavajte generalizacije – ako želimo znati kako se određena osoba osjeća, pristupamo joj kao pojedincu, kao osobi koju poštujemo, ali da bismo dobili potpuniju sliku moramo razgovarati s više osoba. Jedna osoba nije dovoljna da bismo donosili neke dalekosežne zaključke. Važno je i da osoba s invaliditetom sama priča svoju priču”, istaknula je Senjanović.

Za kraj je istaknula kako invaliditet ne smije biti tema sama po sebi – ako pišete o plivaču, pričajte o plivanju, ako pišete o obrtniku, pričajte o njegovom obrtu i poslovnom uspjehu.

Podsjetimo, projekt “Jednake mogućnosti” koji je započeo u veljači 2022. i trajat će 18 mjeseci za dodatnu svrhu ima omogućiti mlađim punoljetnim osobama s oštećenjem vida stjecanje dodatnih znanja i sposobnosti kako bi bili konkurentniji već na samom početku svog radnog vijeka. Projekt će također kroz medijsku vidljivost povećati senzibilnost ostalih aspekata hrvatskog društva na probleme ove ranjive skupine i dodatno na taj način pomoći njenoj kvalitetnoj (re)integraciji u hrvatsko društvo.

Ciljane skupine projekta su ranjive skupine – osobe s oštećenjem vida, mladi iznad 18 godina s otežanim pristupom obrazovanju, kao i medijski djelatnici koji će pisati o problemima ove ranjive skupine i na taj način podići svijest šire javnosti o problemima, potrebama i mogućnostima osoba s oštećenjem vida.

…………………………………

Projekt ”Jednake mogućnosti’” sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.