Prepušteni su sami sebi i izloženiji stresu od svih prijašnjih generacija. Oni su odrasli uz društvene mreže i konstantno gomilanje informacija dostupnih na internetu. Najstariji među njima polako se približavaju odrasloj dobi, a pitanje je kako će uz političke pozadine poput Brexita i novoizabranog američkog predsjednika oblikovati budućnost.
Najveća razlika između generacije Z i svih prethodnih generacija je u komunikacijskoj povezanosti koja je generaciji Z dostupna od samog rođenja. Djeca od 5 do 16 godina starosti u Velikoj Britaniji na internetu u prosjeku provode čak tri sata dnevno. Internetska povezanost prožima sve aspekte njihovih života, od prijateljstava i ljubavnih odnosa, vijesti i zabavnog sadržaja do kupovine, a uvelike uvjetuje načine njihove međusobne interakcije, prenosi Vox Feminae.
Najpopularnije aplikacije koje koriste su Snapchat, Instagram i aplikacija za slanje poruka Kik. Prosječni/a tinejdžer/ica na Instagramu ima barem 150 pratitelja, a na Snapchatu provede pola sata dnevno.
Ova generacija ima puno fluidnije poimanje seksualnih i rodnih identiteta. U istraživanju koje je National Citizen Service ove godine proveo na 1.000 tinejdžera/ica, samo se njih 63% izjasnilo da su 100% heteroseksualni/e (u usporedbi sa 78% odraslih). Rodni identitet također postaje sve manje binaran – samo 78% mladića identificira svoj rod kao 100% muški, a 80% djevojaka identificira svoj rod kao 100% ženski.
No koliko je zapravo sretna generacija Z? Istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije provedene u 42 zemlje tijekom 2013. i 2014. pokazalo je da su mladi u Velikoj Britaniji, ponajviše 15-godišnjaci/kinje iz Engleske i Walesa, najnezadovoljniji svojim životima. Najveći je postotak anksioznosti i psihičkih smetnji među tinejdžericama u Engleskoj, Walesu i Škotskoj.
Jedan od najočitijih problema u generaciji Z je nagli porast prijavljenih psihičkih problema. Mladići i djevojke iz Ujedinjenog kraljevstva zbog niskog samopouzdanja, depresije i samoozljeđivanja obraćaju se za pomoć stručnjacima češće od bilo kojih generacija do sada. Najveći problem među korisnicima koji nazivaju njihovu telefonsku liniju za pomoć mladima upravo su psihički problemi o kojima se razgovara u 31% telefonskih razgovora.
Usporedbe radi, 1986., kada je linija tek osnovana, djeca su najčešće nazivala zbog seksualnog i fizičkog zlostavljanja i obiteljskih problema. Problemi sa psihičkim zdravljem nisu ulazili niti u 10 najčešćih razloga kontaktiranja SOS telefona.
– U ovoj generaciji djeca puno jasnije izražavaju nezadovoljstvo vlastitim životima i situacijama koje ih okružuju – tvrdi Emily Cherry, voditeljica odjela za suradnju u NSPCC-u.
– Kada je u pitanju nisko samopouzdanje, velik je broj mladih koji se brinu zbog svog obrazovanja, budućnosti i online svijeta. Najviše ih brine online svijet, odnosno način na koji ih prati 24 sata dnevno. Svaki put kada upale svoje mobitele, dočekuju ih informacije o druženjima na koje nisu pozvani ili su im dostupne fotografije na kojima se njihovi prijatelji zabavljaju bez njih, a mišljenje o sebi grade kroz količinu lajkova koje dobiju na Facebooku. To apsolutno prožima njihov osjećaj vlastite vrijednosti.