Dva vikenda u studenom Kino klub Split posvetit će gruzijskom filmu. Levan Lomjaria, filmski redatelj i producent, predstavnik Gruzijskog nacionalnog filmskog centra, selektirao je filmove koji obuhvaćaju zlatno razdoblje gruzijske kinematografije. Program je besplatan i otvoren za građanstvo.

Tijekom dva vikenda u mjesecu studenom Kino klub Split predstavit će, u sklopu besplatnih programa za građanstvo, selekciju gruzijskog filma. Jedinstvena je ovo prilika vidjeti na velikom platnu kratke i dugometražne filmske uratke renomiranih gruzijskih redatelja. Fellinijeva često citirana misao o gruzijskoj kinematografiji najbolje opisuje što gledatelj može očekivati: ‘Gruzijski film potpuno je jedinstven fenomen, živopisan, filozofski nadahnut, vrlo mudar, dječji. U njemu je sve ono što me može natjerati da zaplačem i moram reći da to (moje plakanje) nije laka stvar.’-

U Gruziji, između 1950-ih i 1980-ih, pojavio se novi val inovativnih filmaša, koji je doveo do zlatnog doba gruzijske kinematografije. Među njima je i gruzijski filmski redatelj, Giorgi Shengelaia, izuzetan autor, poznat po remek-djelima poput: Phirosmani (1969) i po filmu dobitniku Srebrnog medvjeda Berlinalea, Putovanje mladog skladatelja (1984). Alaverdoba (1962), koji će se biti prikazan ovoga petka (6.studenog) jedan je od njegovih prvih kratkih filmova.

Gruzijski redatelj Mikhaïl Kobakhidzé režirao je ukupno pet kratkih filmova između 1961. i 1969. godine, kada je, zbog sovjetske cenzure i birokracije, njegova umjetnička karijera bila prekinuta. U Kino klubu na rasporedu su čak tri njegova kratka filma (Wedding, Umbrella, Musicians). Wedding je osvojio i nekoliko nagrada, uključujući i nagradu na Međunarodnom filmskom festivalu 1965.i posebnu nagradu žirija na Međunarodnom festivalu kratkog filma Oberhausen 1966. godine. Gledano preko trideset godina kasnije, njegovi filmovi djeluju svježe i prepuni su nježnog humora.

Posljednjih godina gruzijska kinematografija svjedoči zapanjujućem razdoblju preporoda. Pojavila se nova generacija filmaša, a redatelji koji su prestali snimati filmove devedesetih vratili su se u zemlju. Nekoliko utjecajnih institucija pokazalo je svoj interes za gruzijsku kinematografiju – MoMA u New Yorku, održala je opsežnu retrospektivu o gruzijskim filmovima, a Međunarodni festival u Busanu počastio je postignuća ženskih gruzijskih filmašica posebnom sekcijom. U svjetlu ovoga razvoja, drago nam je što će se ovom prilikom predstaviti i novija gruzijska produkcija, dramska fantazija Namme iz 2008. hvaljenog redatelja Zaze Khalvashia o djevojci čuvarici ljekovitog izvora u planinskom gruzijskom selu, kao i Three houses (2008.) renomiranog redatelja Zaze Urushade. Njegov film Tangerine iz 2013. nominiran je za najbolji film na stranom jeziku na dodjeli Oscara 2015.godine.

Gruzijski film zasigurno je i mješavina groteskne satire i fascinantnih krajolika koji čine i filmsku povijest zemlje i njezinu suvremenu kinematografiju toliko popularnima.

Iako je program besplatan i otvoren za građanstvo, zbog ograničenog broja mjesta potrebna je prijava putem ONLINE obrasca.