Nakon šest dana u zatvoru Haaškog suda, Florence Hartmann, novinarka i spisateljica, te bivša glasnogovornica Haaškog tužiteljstva, kaže da nikada više u životu neće nogom kročiti u Nizozemsku. Nije joj, dodaje, problem to što je bila zatvorena s ratnim zločincima, nego što su joj uskraćena osnovna građanska prava. Premda i dalje vjeruje u međunarodnu pravdu, smatra da je Haaški sud podbacio, a pravdu mu je zbog osobnih interesa oteo predsjednik Suda Theodor Meron i grupa njegovih pristaša. Ovih dana Hartmann je u Zagrebu na poziv Centra za mirovne studije.

Koji je povod vašega dolaska?

– Došla sam na predavanje i debatu na Devetom subverzivnom festivalu. Danas su, možda više nego ikada, potrebne građanske demokratske rasprave. Došlo je do krize zapadne civilizacije jer u Europi više nema političara sposobnih kreirati neke nove ideje, smisliti rješenja. Intelektualci su također podbacili. Nakon pada Berlinskog zida naša je kultura mislila kako je logično da će se demokracija proširiti. No, suočili smo se s događajima koji su razočaravajući. Prvo rat na prostoru bivše Jugoslavije, potom krize. Sada smo kratki s idejama. Nemamo projekata. Što je Europa danas? Institucija koja propisuje promjere mreža za lov ribe na Jadranu? Ili propisuje visinu sadnica? Naše su generacije bile hranjene idejom Europe, pa i mlađe. No što smo dobili i gdje je to u odnosu na ideale koje smo imali? Jesmo li postali teritorij koji svojim građanima jamči sigurnost i poštivanje ljudskih prava?

Jeste li se oporavili od boravka u zatvoru Haaškog suda?

– Nisam i nikada se neću oporaviti od toga. Ne zato što sam šest dana i nekoliko sati provela u zatvoru s ratnim zločincima. S njma sam bila i na terenu u vrijeme rata kad su me mogli ubiti. Neću se oporaviti jer ne mogu prihvatiti zloupotrebu vlasti i ukidanje ljudskih prava na europskom teritoriju, i to zbog osobne osvete grupice ljudi koji, uostalom, i nisu iz Europe. Živim na kontinentu koji bi mi morao dati zaštitu i jamčiti prava iz Europske konvencije o ljudskim pravima. Uhitilo me tijelo koje nema nadležnost za hapšenje s nalogom koji nije upućen Nizozemskoj i nije validan, na temelju presude koja ne postoji. Nedopustivo je da mi se novčana kazna koja je plaćena u Francuskoj, a njihov je problem što nisu preuzeli sredstva, pretvara u dane zatvora. To se ne radi i zato Theodor Meron stalno govori da je moj zločin strašan. A strašno je to što je on korumpiran. Nikada se neću smiriti jer bi to ohrabrivalo korupciju.

Kažete da je Theodor Meron korumpiran, što je vrlo teška optužba. Na čemu je temeljite?

– Ne govorim o financijskoj, materijalnoj korupciji. O takvom nečem nemam informacije, nego govorim o zloupotrebi ovlasti. On je sudjelovao u žalbenom vijeću da bi potvrdio moju kaznu. Bio je u sukobu interesa, ali mu nije bilo nakraj pameti da odstupi. Možete na papiru imati najbolje uređene i propisane standarde, ali ako ih se u praksi ne pridržava, ulazi se u sferu korupcije. Grupa ljudi kojoj je na čelu Meron uspjela je Haaški sud, čija je ideja i uloga pozitivna, pretvoriti u instituciju koja ne vrši svoj mandat kako treba jer se podređuje Meronovu interesu. Sada bih ja, i 25 godina od rata, trebala slušati grupu stranaca u crnim togama koja će mi reći da je Vojislav Šešelj nevin?! Pratila sam Šešelja u Vojvodini, u istočnoj Slavoniji, istočnoj Bosni. Vidjela sam ga na terenu, gledala kako je regrutirao… Vidjela sam i slušala kako je organizirao regrutacije i slao autobuse prema Vukovaru.

Je li propala osnovna ideja međunarodnog suda koji će jednako tretirati svaki ratni zločin bez obzira na to tko ga je počinio?

– Međunarodni sud za ratne zločine koji će suditi onda kada domaća tijela kaznenog progona ne reagiraju je potreban. Pravda je neophodna da bi društvo moglo sanirati traume iz svoje prošlosti i da bi se mogle stvoriti pretpostavke za pomirenje. Kod Haaškog suda je došlo do otmice pravde jer se u primjenjivanju međunarodnog prava išlo u kompromise.

Ispalo je da ste odležali u zatvoru zbog nepoštivanja Haaškog suda, a Vojislav Šešelj koji je opstruirao i vrijeđao taj isti sud je slobodan.

– To je posljedica otimanja pravde. Šešelj je slobodan čovjek, a ja nemam pravo na kritiku Haaškog suda. Ljudi u togama me osude zbog kritike, a Šešelja oslobode jer tvrde da nema dokaza. I svaku svoju odluku pokrivaju tvrdnjama o primjeni prava. A u presudi Šešelju nema ni polovice jedne rečenice koja bi se temeljila na pravu, a i ta polovica rečenice se svodi na onaj dio koji kaže ‘po pravilu tom i tom’. To više nije međunarodni sud, nego je postao teatar apsurda.

Zašto je, po vašem mišljenju, Šešelj oslobođen?

– Ta presuda je posljedica političkih stavova dijela sudaca. Vidi se da presuda nije pravna, ona nema pravne elemente. Podsjetit ću da je Šešelj na presudu čekao više od tri godine. Stvar je bila u tome što su, sve dok se nije izbacio danski sudac, dvojica bila za osuđujuću odluku, a Antonetti za oslobađanje. Stav talijanske sutkinje se zna jer je pisala odvojeno mišljenje i trebalo je u vijeće staviti suca koji će imati isti stav kao predsjednik – za oslobađanje. Znam što će se sada dogoditi sa žalbom.

Što će biti u žalbenom postupku?

– Meron će se postaviti kao knez koji spašava međunarodnu pravdu. Oborit će oslobađajuću presudu i odrediti kaznu za neke sitnice. U svakom slučaju, kazna će biti tolika da se ne mora više vraćati u Haag i da ne moraju više lomiti zidove u zatvoru kako bi Šešelj mogao proći kroz vrata koja su za njega premala. Suštinski se ništa neće promijeniti.

Kažete da je presuda Šešelju politička, a nije li se pokazalo da je takva bila i optužnica protiv Gotovine?

– Debata o tome je legitimna. Ali ne želim u nju ulaziti.

Ali ste dio procesa protiv Gotovine. U vrijeme dok se protiv njega pisala optužnica i vršio pritisak na Hrvatsku jer ga nije mogla uhititi, bili ste glasnogovornica Haaškog tužiteljstva i savjetnica Carle Del Ponte.

– Rado bih da o tim temema raspravljamo. Naravno, nikada ne može biti sve savršeno, ali da nije bilo ovog otimanja pravde o kojemu govorim, onda bi imalo smisla razgovarati o detaljima, analizirati ih i raspravljati o tome je li se negdje pogriješilo. Teško je ocjenjivati rad Tužiteljstva. Ne možemo znati koje su dokaze imali u rukama, a nisu ih koristili. Možemo procjenjivati samo ono što su izložili u sudnici. Tužiteljstvo je radilo greške, ali je normalno da su istraživali zločine nakon Oluje.

No, činjenica je da se u slučaju Gotovina Tužiteljstvo Haaškog suda koristilo političkim sredstvima i vršilo pritisak na Hrvatsku.

– Točno, ali zato da bi ga se uhitilo. A jesu li činjeni zločini nakon Oluje? Jesu! Je li tko odgovarao? Nije! Je li Haaško tužiteljstvo griješilo što je postupalo po svojoj nadležnosti? Nije! Hrvatska je mogla iskoristiti greške i nekompetentnost nekih ljudi na Haaškom sudu i sama procesuirati zločine. Ali je očito politika hrvatske Vlade bila drugačija. A mogli ste biti konstruktivniji i inteligentniji. No, o Gotovini ne volim govoriti jer ne znam činjenice iz njegova slučaja. O Šešelju mogu jer sam ga vidjela, čula kako u Šidu govori. Gledala sam ga na djelu. Gotovinu i Markača nisam vidjela.

Koliko ste upoznati s hrvatskom blokadom Srbije u pristupnim pregovorima s EU, i to zbog njihova zakona o univerzalnoj nadležnosti za ratne zločine? Kako ocjenjujete taj potez?

– Ne želim to komentirati jer ni jedna država nije učinila ono što treba vezano uz prošlost. I sve bi trebalo zbog toga biti sram. Svi su se ponašali tako da negiraju krivnju. Kakav Hrvatska ima legitimitet tražiti suspenziju nadležnosti za ratne zločine? Jeste li vi kaznili sve zločine?

U najvažnijim slučajevima jesmo.

– Jeste, ali minimum. A Europska unija je široke ruke i ne traži previše. Svi političari imaju prostora tražiti da se ne diraju njihove politike. Imali smo priliku slušati o nizu slučajeva koji nisu istraženi, nisu procesuirani i ljudima koji o tome ne govore da ne bi ugrozili politike i talasali. U tome su sve vlasti bile iste i zato ne želim sudjelovati u raspravama o univerzalnoj nadležnosti.

A što kažete o sudbini BiH? Ona je u najtežoj ekonomskoj situaciji, kao država je nefunkcionalna, a uz to joj se događa radikalizacija. Koliko je Haaški sud mogao pomoći BiH?

– Ništa joj nije mogao pomoći. Da je radio svoj posao, vjerojatno bi se žrtve osjećale lakše jer bi dobile satisfakciju. Problem je u Daytonskom sporazumu koji je luđačka košulja čija se omča sve više steže. Haaški sud je rat u BiH pretvorio u građanski, što ne znam kako je moguće, ali ni to nije presudno za budućnost zemlje. Europa je trebala BiH odmah uvesti u EU kako više ne bi postojalo pitanje granice. Ovako se Republiku Srpsku pušta da i dalje sanja kako može rascjepati Bosnu i Hercegovinu.

Autor: Ivanka Toma

Preuzeto sa portala Jutarnji list