Hrvatski helsinški odbor (HHO) upozorio je u petak, u kontekstu predstojećih lokalnih izbora, na problem ‘izbrisanih’ građana iz biračkih popisa.

Prema podacima Ministarstva uprave, do 19. travnja ove godine u Republici Hrvatskoj izbrisano je iz biračkih popisa ukupno 269.516 državljana. Od toga 152.974 Hrvata, 61.264 osobe za koje se ne zna nacionalnost, 40.103 Srba, 3768 ostalih, 3638 Muslimana, 2236 Albanaca i 1492 Roma, te određeni broj pripadnika ostalih nacionalnosti, ističe se u priopćenju HHO-a u kojem se pozivaju na službeni dokument o broju izbrisanih, a koji im je na njihov zahtjev izdalo to ministarstvo, prenosi HINA.

Iz podataka Ministarstva uprave vidljivo je da su oni pedantno vodili popis iz kojeg se može očitati nacionalna struktura izbrisanih, a Izvršni odbor HHO-a smatra da će se objavljivanjem podataka o izbrisanima spriječiti zloupotreba problema izbrisanih u Hrvatskoj i izvan njenih granica.

U tom smislu, kažu, netočne su i neistinite tvrdnje bivšeg ministra MUP-a RH Vlahe Orepića, koje je nedavno iznio za T-portal, da je od donošenja Zakona o prebivalištu izbrisano samo 90.000 hrvatskih državljana. Netočna je, ističu, i njegova tvrdnja da je “u zadnje tri godine iz evidencije prebivališta izbrisano oko 80 tisuća osoba“, te da “nema podataka o nacionalnoj pripadnosti izbrisanih birača”.

Netočne su, kaže, i tvrdnje SDSS-ovog Milorada Pupovca da je u Hrvatskoj izbrisano 67.000 Srba, a te su podatke lansirale “Novosti”, tjednik srpske manjine u RH tvrdeći pritom da ih je toliko izbrisano samo u jedanaest županija. Netočne podatke, kažu, zloupotrijebio je i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik u pismu banjalučkom biskupu Franji Komarici u kojem mu, prihvaćajući podatke o 67 tisuća izbrisanih, ‘zdravo za gotovo’, prigovara zašto se nije oglasio o tom fenomenu.

Neosporna je činjenica da svaka pravna država, pa i RH, mora urediti podatke o prebivalištu i tako regulirati biračko pravo svojih državljana, no nije dobro kada se nad takvim postupkom u dijelu javnosti nadvija optužba o tome da je riječ uglavnom o brisanju osoba koje neće glasati za pojedine stranke.

S druge pak strane takvim manipuliranjem brojkama nameće se teza da je taj postupak ustvari nastavak “etničkog čišćenja Srba u Hrvatskoj“.

Ako bi se prihvatila teza o etničkom čišćenju onda bi se iz podataka mogla razaznati apsurdna teza da se zapravo radi o “etničkom čišćenju nepoćudnih” Hrvata i to u hrvatskoj državi. Proizlazi to iz činjenice da je dio javnosti upozoravao da je u pojedinim sredinama postupak brisanja bio naročito intenziviran za potrebe pojedinih stranaka uoči izbora.

Izvršni odbor HHO-a smatra da je potrebno posvetiti pažnju prigovorima koji dolaze iz redova srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj kako hrvatski Srbi ne bi ispali najveća kolateralna žrtva brisanja državljana Hrvatske i kako se rezultat brisanja ne bi mogao upotrijebiti kao dokaz daljnjeg “etničkog čišćenja“ Srba u Hrvatskoj. Neosporno je da će kao rezultat brisanja doći do poremećaja prava srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj da u pojedinim općinama, gradovima i županijama temeljem ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina imaju zajamčen broj zastupničkih mjesta, ali i mjesta u izvršnoj vlasti.

HHO upozorava i na opravdanost brojnih prigovora o načinu na koji predstavnici MUP-a dolaze do podataka živi li ili ne netko na određenoj adresi, a raspolažu, kažu, i podacima da su pojedinci brisani sa svojih adresa temeljem prijava susjeda koji su tu pogodnost koristili za osobne, pa i zlonamjerne obračune. Pojedinci su, posebno u gradovima, brisani iz biračkog popisa samo zbog činjenice da im nije mogla biti uručena pošta, a “susjedi ih dugo nisu vidjeli“.

Ne želeći nabrajati sve slučajeve povreda ljudskih prava državljana RH-a prilikom brisanja iz biračkih popisa i mjesta stanovanja HHO predlaže reviziju svih odluka, pogotovo s obzirom na činjenicu da izbrisani nisu imali pravo žalbe na odluku MUP-a, nego su mogli samo pokrenuti upravni postupak, što je vezano uz novčane izdatke.